Na nedavno održanoj pressici Turističke zajednici Grada prezentirani su ostvareni rezultati. Androidni gradski knez prezentirao je razvoj Gruža.
Nije teško razumijeti kako je prezentacija bila samo humus na kojem raste politički makijavelizam, mantra i vizije urbanih gluposti. Izrečeni sadržaj je bio tragikomičan istup hakiranog otpuštenog kneza u njegovoj desperatnoj borbi za vlastitu održivost. To je bio pjev gubitnika, nepoželjnog, koji još uvijek nije prihvatio svoj novi status izgnanika.
Prezentacija na pressici TZG, pokazuje da knez još uvijek živi u svom virtualnom svijetu androida pa ne zna da se uspješnost u turističkom poslovanju dokazuje njegovim ostvarenim dohotkom (dobiti) a ne brojem servisiranih glava. Zato androidi prazne Grad da bi u njega mogli ukrcati što veći broj posjetitelja i turista.
U svom putu bez povratka, knez besmisleno najavljuje i vlastite vizije razvoja Gruške luke i Batahovine i ako se zna da se za Luku traži tvrtka koja će ulagati i upravljati njom. Vrhunac njegovog ‘sanjarenja’ je plan izgradnje ‘male Venecije’ na zelenom krovu sadržaja. Predviđa izgradnju shopping centra, Akvarija, kao da ga Grad već nema, Trajektnog terminala, žičaru za Nuncijatu i Srđ…
Ova i ranija razvojna proročanstva androidnog kneza su benigna jer su utopistička i ne bi trebala nikome smetati.
Problem nastaje kad građani povjeruju u njih, tada to postaje opći problem. Androidne planirane projektne ‘bajke’ su podvale jer ako se ne ostvare ugrožavaju naš razvoj, kvaliteta života naše djece, naših unuka.
Čovjek ili knez
Grad treba čovjeka, a ne Androidnog virtualnog kneza. Ovaj knez je bio spreman dokrajčiti višestoljetnu kulturološku urbanu stečevinu svih gradskih generacija. On je od gradske jezgre pravio muzej. Pojavom kapitalizma potaknuti su procesi migracija. Pojačana je i depopulacija gradske jezgre koja je prihvaćena od Androida kao dobro došao proces.
Stoga ne začuđuje kako svojim vizijama i licitacijom imaginarnih mega projekata: Golf resort, muzej Guggenheim, kongresni centar Belvedere, shopping centar Garaža, rekreacijski centar Bosanka, tuneli Minčeta, marine Gruž… Androidi planiraju i nude svoj svijet, a sve u zamjenu za Grad kojeg su se trudili uništiti.
Turizam i Grad
Agresivnom politikom, knez se borio za prisvajanje što više tuđeg dohotka ( DPDS i JLH ) tako je potenciro tenzije i procese razjedinjavanja građana. Kreirao je mržnju stanovnika prema vlastitom gradu, jer je planski uništavao potrebnu infrastrukturu nužnu njima za normalan život. Procesom planirane depopulacije uništeni su potrebni antropološki uvjeti za život ali i antropogene stečevine potrebne za kreiranje održivog turističkog proizvoda.
Androidi su opterećivali jezgru iznad sigurnosnog maksimuma. U slučaju potresa ili požara, nastao bi stampedo. Što bi tad učinili možemo nagađati, ali ono što znamo je da su nam ostavili grad nezaštićen bez adekvatne infrastrukture, zgrade bez stanovnika. Prijeko je postao veliki vagon restoran, nepokretni vlak, a sve ulice kao gorski potoci života su presušile*(Luko Paljetak). Ostala je urbana struktura napuštenog grada kojeg će se uskoro razgledavati klikom miša na Google-u.
UNESCO-vo upozorenje
Ako nekome još nije jasno zašto je Androidna politika razvoja bila opasna i samoubilačka za Grad, neka pročita Unesco-vo upozorenje od svibnja 2014. godine:
– Unesco smatra kako je današnje stanje u gradu identično onome za vrijeme ratnog bombardiranja i agresorskih nastojanja da grad sruše. Unescov ured u Parizu prepoznaje uzroke egzodusa stanovnika iz jezgre i njeno androidno pretvaranje u stroj za proizvodnju novca. Zauzvrat Androidi su velikodušno davali mrvice, subvencije za autocestu, avion i druga prazna obećanja pa još i danas licitiraju iluzionističke projekte budućnosti, ne bi li puk zavarali za još jedan mandat. Besramno su optužili članove civilnog društva da su cinkaroši, samo zato jer su odgovorno štitili UNESCO-ve povelje WHC. Stoga stoji procjena da je Androidna vlast bila opasnija od rata, požara ili potresa. Njihov je cilj uništiti Grad.
Androidni krimen
Leipzigška povelja obvezuje članice EU da provode politiku integriranog urbanog razvoja. Androidna se uprava ponašala suprotno povelji jer nisu shvatili da je autistično ignorirati struku. Nisu planirali razvoj svih lokalnih regija, predjela da bi spriječili segregaciju i socijalnu otuđenost stanovnika. Gradski knez ‘vizionar’ u svojoj pohlepi za više i tuđe nije gradio odnose koji imaju za cilj uključivanje građana u oblikovanju njihovog neposrednog okruženja.
Naprotiv, knez obustavlja već započete projekte urbane integracije radničke spavaonice Nova Mokošica u socijalni i kulturni život grada i proširenje javnog prostora Lapadske šetnice na bulevar. Ne pokreće najavljene projekte: Suđurađ, projekt garaže za Grad, Pustjerne, Platoa iza grada, Hospicija, Doma umirovljenika, Centra za socijalnu skrb itd…
Androidna vlast svojom razvojnom politikom je destabilizirala socijalni odnos ruralnog, prigradskog i gradskog stanovništva. Ona je ubrzala procese emigracija i raslojavanje stanovnika. Kao konačni rezultat povećala se socijalna i društvena nejednakost i nesigurnost građana. To je Androidni krimen protiv kojeg se svi odgovorni građani trebaju boriti.
Milan Karlovac