Poznata kantautorica Alka Vuica bila je glavna zvijezda Lopudske noći, nakon čega je odmarala u Gradu s kojim oduvijek, kako sama ističe, ima posebnu vezu. Iako njene hitove koji su je kao izvođača ‘lansirali’ na vrh hrvatskog estradnog neba i danas s nostalgijom pjevušimo na zabavama, rijetki su njeni nastupi na hrvatskom jugu. Na žalost mnogih koji bi je rado gledali i slušali uživo. Upravo zato je ovaj koncert bio prava poslastica za sve koji s nostalgijom pamte ‘zlatne 90-e’. Međutim, Alkine pjesme podjednako su žive i među mlađom publikom. Mnogi od njih doduše ni ne znaju da je upravo Vuica napisala neke od najpoznatijih i najljepših pjesama ovih prostora za najveća pjevačka imena poput Olivera Dragojevića, Željka Bebeka, Dina Dvornika, Tonija Cetinskog, Vlada Kalembera, Borisa Novkovića… Da je sreće bilo, Bez duše lijepa, Dok svira radio, Ja sam zaljubljen… Tajči je s Alkinom pjesmom ‘Hajde da ludujemo’, na koju se ‘luduje’ i danas, osvojila tadašnju Jugoviziju te se na Euroviziji plasirala na, sada se čini nedostižno, 7. mjesto. Danas sam luda, Gdje Dunav ljubi nebo, Rušila sam mostove od sna – napisala je za Josipu Lisac, a upravo su ona i njen pokojni suprug, glazbenik, Karlo Metikoš među prvima prepoznali Alkin izvanserijski talent.
Začinili ste jednu divnu lopudsku ljetnu noć. Oni koji su bili publika puni su riječi hvale i još su, kažu, pod dojmom. Kako je bilo Vama?
Bilo je doista predivno! Iako nas je spriječila kiša i nevera da počnemo na vrijeme, na svu sreću brzo je prošlo i ipak smo održali koncert i dobro se proveli. U publici su bile tri generacije, pjevale su i plesale i bake i unuci…
Na društvenim mrežama ste objavili prekrasne fotografije na kojima ste, uz motive Grada, zablistali u zavodljivim odjevnim kombinacijama. Tko Vas je uredio? Volite se zaigrati kao model ispred foto aparata?
Kao i sve žene, volim krpice i uređivanje, a u Dubrovniku imam i divnu prijateljicu Ozrenku Kaliternu koja već godinama drži jedan od mojih omiljenih butika Butique ‘O’. Kod nje uvijek pronađem nešto za sebe, Ozre mi uvijek pomogne da iskombiniram nešto novo i nešto staro i da se opet osjećam drukčije i lijepo. Svojevremeno smo zajedno otvorile i ‘Alkin ormar’ u gradu i dobro se zabavljale…
U više navrata ste rekli da imate posebnu vezu s Dubrovnikom. Lijepe uspomene, dragi ljudi…?
Imala sam godinama običaj ljetovati u Dubrovniku kad je moj sin bio mali. I njegov otac Vuk Veličković odrastao je ljetujući u Dubrovniku, pa smo i Ariana svakog ljeta vodili u Dubrovnik i naravno u Istru odakle sam porijeklom i gdje sam ja odrasla. U Dubrovniku se uvijek osjećam posebno, kao da se budim u razglednici. Nevjerojatna je ljepota kojom ste okruženi, pogotovo na strani Ploča… Gdje god pogledate, sve je ljepota. Imam puno uspomena i puno prijatelja, u Dubrovniku sam stvarno kao kod kuće.
Oduvijek Vas se, osim kao iznimno talentiranu i svestranu umjetnicu, percipiralo intirgantnom i provokativnom personom, izvanserijski iskrenom, bez dlake na jeziku. Jedni to cijene, drugima je pak malo previše. Kako je Vama u svojoj koži? Koliko Vas je Vaša osobnost ‘koštala’ kroz život?
To me uvijek pitaju, ali to je nekako neizbježno. Čovjekov karakter je njegova sudbina! Nema tu nekog prevelikog izbora… Možete se mijenjati svjesno i sa iskustvom, ali ako ste rođeni iskreni i sa stavom,onda tako idete kroz život. Jako mi je važna istina. A to naravno košta i boli.
Jeste li oprostili onima koji su Vas zakinuli, povrijedili…, a bilo ih je dosta, u karijeri i ljubavi?
Unaprijed opraštam i nisam zlopamtilo. Volim se miriti i kad se posvađam. Mislim da se sve može raspraviti i da je Božji put – put opraštanja. Naravno da ima situacija koje samo Božja milost može oprostiti, ali najobičnije ljudske pogreške ne bi trebale biti vječne…
Retrospektivno kada promotrite svoje izbore u svim životnim sferama i podvučete crtu – u kojoj mjeri su Vas vodili i odredili strast, ljubav, interesi, nešto četvrto, peto…?
Mene je uvijek vodila ljubav i strast. To nije uvijek dobro i bolje bi bilo da sam u nekim stvarima bila vođena razumom i interesom, ali to nije u prirodi pjesnika.
Žalite li za čim u životu ili ste poklonica one filozofije da se sve događa s razlogom i stoga ne žalite ni za čim?
Uvijek se čudim ljudima koji kažu: ‘Ne žalim ni za čim!’ ili ‘Ništa ne bih promijenio!’. To mi je nevjerojatno. Nemoguće je da ste uvijek postupili ispravno! Vjerovanje da se sve događa s razlogom ili da vaše odluke ne utječu na to, poništava najosnovniju postavku naše vjere, a to je da nam je Bog dao slobodnu volju, kao i osjećaj za ispravno i neispravno. Većina ljudi ima i grižnju savjesti. Ne kažem da to svi imaju, ali govorim iz perspektive normalnog.
Imate divan odnos sa svojim bivšim partnerom, ocem svoga sina, što je danas rijetkost. Kako ste to uspjeli?
Mislim da je puno važnije biti dobar roditelj i pružiti zaštitu i ljubav svom djetetu nego se raspravljati i svađati sa svojim partnerom oko bilo čega. Mnogi roditelji tvrde da bi umrli za svoje dijete, a nisu mu u stanju pružiti život bez mržnje i svađa. Nitko ne treba umrijeti da bi živio u miru i poštovanju. Treba moći i znati reći: ‘Oprosti!’ Treba inzistirati na ljubavi, a ne na mržnji… Treba naučiti voljeti ljude oko sebe, a naročito treba voljeti osobu s kojom si se spojio u novom biću. Kada imate dijete, više vi niste najvažniji! Nastavljate se u njemu ili njoj i morate sve učiniti da to uspije kako treba. Znam da nije lako, ali u životu ništa nije lako. Možda je najvažnije da su ljudi s kojima se spajate na vašoj emotivnoj, civilizacijskoj i intelektualnoj razini. Onda je puno lakše sve!
Oliver pjeva ‘Viruj u ljubav’. Nakon brojnih ljubavnih razočaranja koja ne krijete vjerujete li još u ljubav između muškarca i žene? Imate li je? Priželjkujete?
A tko to ne vjeruje u ljubav?! Svi o ljubavi govore, a malo ih zna što je zapravo ljubav… Nije ljubav izvan nas, ona je u nama, to je energija, čista i neuništiva koja pokreće svijet. Može postojati i ukazati nam se na različite načine, što i čini kroz vrijeme. U njoj može biti strasti, ludila, požrtvovanja, čežnje, romantike, nesebičnosti, sebičnosti, ljubomore… Ali, prava ljubav je mirna kao bonaca! Ljubav je pripadanje i sigurnost. Čistoća.
Mnoge žene kažu da im je s godinama sve ugodnije u svojoj koži i da se ne bi vraćale nazad. Što je Vama donijela zrelost? Što bi ova sad Alka savjetovala onoj mladoj, zanesenoj, vatrenoj, beskompromisnoj crnki koja nas je osvojila svojim tekstovima, karizmom, izvedbama 80-ih, 90-ih?
Da ranije krene na scenu! Trebala sam ranije početi pjevati svoje pjesme i biti zvijezda već 80-ih.
Dubrovačka publika Vas je željna. Kad Vas možemo ponovo očekivati na ovim prostorima?
Nadam se da ću i ja jednom uvesti Dubrovnik u Novu Godinu i zapjevati na prekrasnom Stradunu.
Foto: Privatna arhiva
Objavljeno u tiskanom izdanju