Noćne zvukove Grada u okviru projekta ‘La musica di notte 2019. – Usred buke grada ili Ako si pošla spavat, sretno’ predstavili su autori Ivana Đula, Luka Vrbanić i Petar Đula Vrbanić u subotu u prostoru Art radionice Lazareti. Vrlo osobno iskustvo zvučne slike Grada, koju su građani imali prilike poslušati na predstavljanju projekta, prati i Dnevnik nespavanja koji sačinjavaju bilješke autorice pisane tijekom izrade projekta u ljetnim mjesecima.
La musica di notte nije prvi put da se autorica Đula koristila dokumentarističkom tehnikom, a inspiracija za čitav projekt potječe iz Malog raspjevanog Dubrovnika, kazala je.
– Ideja potiče još iz prošlog projekta, kao i sama forma snimanja jer smo prošle godine, radeći projekt ‘Performativnost tišine’ i radeći rekonstrukciju Johna Cagea i njegove tišine 4′33″ već počeli sa snimanjem lokacija. Onda se rodila ideja iz vlastitog iskustva nespavanja u Gradu ljeti da istu formu nastavimo, ali da sadržaj bude La musica di notte, pjesma koja je meni kroz Mali raspjevani Dubrovnik obilježila djetinjstvo, u ratu smo je pjevali, putovali smo s njom u Italiju i to je vrlo važan trenutak u mom životu. Zapravo se dovelo u pitanje ima li ta pjesma više mjesta u Gradu, kad malo poslušate te riječi, nema pjevanja više ispod prozora, tako da pjesma u tom kontekstu više ne funkcionira. Onda smo se pitali kako bi ta pjesma zvučala danas i kako bismo ju mogli rekonstruirati, i u suradnji sa stanovnicima smo snimali lokacije – rekla je.
Građani su bili vrlo susretljivi i htjeli su sudjelovati u projektu, ističe Đula. Konačni rezultat pun je ponavljajućih motiva koje su autori uz birane dodatke pretvorili u nešto potpuno novo.
– Kad smo preslušali tih 200 sati materijala birali smo prepoznatljive segmente jer se to svelo na koncu na desetak zvukova koji se pojavljuju, od kufera, razgovora, restorana, kanta za smeće, boca i slično. To su opetovani motivi koje smo montirali s citatima iz originalnog broja La musica di notte i s improvizacijom koju je naš sin vrlo spontano odlučio sam napraviti i snimiti pa smo i to uklopili u cijeli broj jer nam se činilo prikladnim – pojasnila je.
Sama obrada materijala nipošto nije bila laka, naglasio je Luka Vrbanić, a autorski tim se susreo s neočekivanim problemima, ali i rezultatima snimanja.
– Sam posao obuhvaća prebacivanje gomile sati audio materijala na računalo, prebacivanje u audio softver i preslušavanje. Na početku je bilo tehničkih problema jer nikad nismo radili s dokumentima te veličine. Najviše vremena nam je oduzelo samo preslušavanje, budući da je u razdobljima od 11 navečer do sedam ujutro najveći dio materijala ipak bila tišina. Stalno je prisutan šum Grada, ali ono što smo htjeli uhvatiti su koraci, prolaženje ljudi, razgovori, vikanje, sve što uključuje ljudski faktor, a snimili smo i zvukove životinja. Nismo znali u što se upuštamo, znali smo samo da želimo preslušati sve te noći i iznenadili smo se kad smo vidjeli koliko je to zapravo posla. Nikad ne možete znati što ćete snimiti i neki razgovori koji se vode po noći na ulici su zapravo jako duhoviti. Neke stvari se isto znaju poklopiti potpuno neočekivano, zatvaranje vrata, lepet krila ptica i ima nekih stvarno čudnih trenutaka – izjavio je.
Dnevnik nespavanja koji prati glavni, zvučni dio projekta sastoji se od osobnih promišljanja i bilježaka autorice tijekom samog rada na projektu, kao i iskustva pokušaja spavanja u povijesnoj jezgri tijekom ljeta.
– Dnevnik nespavanja je pisani dio projekta koji nije dokumentaristički, za razliku od zvuka, već je vrlo osoban i prenosi intimne bilješke u prozi, odnosno što se zapravo događa u glavi nespavača dok ne spava – objašnjava.
Projekt je realiziran uz potporu Grada Dubrovnika i Ministarstva kulture te u suradnji s Art radionicom Lazareti u sklopu programa ‘Grad je mrtav. Živio Grad! ARL 2019.’