Malo priobalno mjesto Komarna zahvaljujući gradnji Pelješkog mosta odnedavno se našlo na karti svjetskih gradilišta. Na njemu je trenutno angažirano stotinjak radnika. Brojka, međutim, varira iz dana u dan.
— Po prilici ovdje je 70–80 Kineza. Također, imamo primjerice prevoditelje ili inženjere iz Zadra ili Zagreba – kaže za DuList Jere Šegedin, voditelj projekta u ime investitora Hrvatskih cesta koji otklanja svaku nedoumicu vezanu uz angažman kineskih radnika nauštrb domaće snage.
— Posrijedi je visokospecijaliziran posao. Ne možemo očekivati od njih da na području male Hrvatske pronađu radnike koji apsolutno odgovaraju profilu. Osim što su posrijedi specifični uvjeti rada kad se počne graditi most na visini, tu su potrebni primjerice zavarivači ili strojari, dakle uže specijalnosti, ne radnici opće prakse. Čak ako ih i pronađete, kako savladati jezičnu barijeru. Uz svakog takvog radnika trebali bi onda imati prevoditelja koji će mu objasniti što treba napraviti svaki put kad mu šef zada zadatak – govori.
Doveli vlastite kuhare, a za sobom operu zdjelice
Ako je suditi prema izjavama mještana Kinezi su se odlično prilagodili boravku u Komarni. Znaju prošetati uz more te ih domaći rado počaste kupicom rakije.
Ipak, poprilično su samozatajni u što smo se imali priliku i sami uvjeriti susrevši ih na rivi. Odgovore davaju gotovo s nelagodom koju ćemo pripisati slabom poznavanju engleskog jezika.
Život u Malostonskom zaljevu im se sviđa, klima nije preoštra, zadovoljni su smještajem kojeg su u glavnini pronašli u apartmanskom naselju ‘Bili’, inače vlasništvu predsjednika tamošnjeg mjesnog odbora – Iva Jerkovića.
— Kod mene je smješteno njih 50 do 70. Iznajmio sam im četrdesetak apartmana, vjerojatno ću još šest, ukupno negdje 120–150 ležajeva. Ovdje im je organizirana i menza. Ja kuham za hrvatske radnike, a Kinezi su doveli vlastite vrhunske chefove koji su majstori dekoracije. Namirnice, uglavnom nabavljaju u Konzumu, Lildlu i lokalnim supermarketima. Jedu u turama. Jednostavni su – kad im ponudimo dodatnu stolicu odbiju je i radije objeduju s nogu, čak operu i vlastitu zdjelicu bili običan radnik ili šef – priča Jerković o svakodnevici radnika Chinese Bridge and Road Company.
Revni su u svom poslu. Dobi od 30 do 50 godina poštuju hijerarhiju i svatko jako dobro zna gdje mu je mjesto, nadodaje Jerković.
U navedeno itekako se uvjerio Ivan Antunović vlasnik tvrtke iz Trpnja koji brodom radnike prevozi na remorkere. Posao traje od 7 do 7 svakim danom. Jedva je tvrdi uspio ‘izboksati’ slobodno za Božić.
— To je jedna kultura koja je u našem građevinarstvu neuobičajena. Mi smo građevinari ekspolzivni, na dnevnoj bazi rješavamo operativne stvari pa koji put dođe do tenzija dok su oni mirni i tihi ljudi koji samo rade – kaže Jere Šegedin.
Navečer se podruže s mještanima
Unatoč iscrpljujućem poslu, snage imaju i za rekreaciju. Podruže se navečer s mještanima, a znaju zaigrati nogomet ili košarku.
— Ne mogu vjerovati da su tako dobri, trice zabijaju kako da su u NBA ligi – uzbuđeno će Jerković.
Također, u suradnji s udrugom ‘Dite Komarne’ redovito za njih organiziraju zabave. Na ljeto je izgledno otvaranje restorana koji će uz lokalne specijalitete gostima nuditi i nekoliko kineskih jela s potpisom, naravno, njihovih kuhara.
Tamošnje stanovništvo, uistinu se trudi boravak im učiniti što lagodnijim jer mnogi od njih domove će vidjeti tek po dovršetku mosta.
— Ponudio sam im, pošto svatko ima svoj apartman, da dovedu za praznike svoju obitelj. Međutim, to je njima potpuno nelogično, kažu – posao je posao. Samo oni visoko pozicionirani idu nakratko u posjet Kini, ostali ostaju do kraja projekta – priča Ivo Jerković.
Njihova brojka prema kazivanjima pojedinih izvora trebala bi narasti na 450. U tu svrhu s obje strane obale, u Komarni i Brijesti, postavljaju se stambeni kontejneri.
Mjesta im neće nedostajati, ipak lokalce zabrinjava sljedeće pitanje – što je s turističkom sezonom? Naime, radovi još nisu ni otpočeli, a već se poneki žale na buku.
— Hoće li turisti htjeti dolaziti? – u nedoumici je vlasnica apartmana Mirjana Šešelj. Već sada ima upite, no potencijalnim gostima ne zna dati odgovor. Ispred Općine Slivno nitko im nije uputio ni riječ. Ako mi napišu negativnu recenziju na stranici to će trajno utjecati na naše poslovanje.
Načelnik Smiljan Mustapić je nedavno davao izjave medijima, ali mještanima se direktno nije obratio. Nismo pozvani na niti jedan sastanak da nam objasne što nas danas-sutra čeka – govori nam Šešelj kod koje je već desetak dana smješteno sedmero kineskih radnika.
Redovite su platiše
Bez kruha neće ostati, mišljenja je. Svima u Komarni turizam je tek sporedan izvor zarade. S obzirom na neizvjesnost sezone ne bi imala ništa protiv da se Kinezi zadrže tijekom čitave godine, naravno, ako dogovore neku pristojnu cijenu.
Kako neslužbeno doznajemo po glavi, odnosno noći plaćaju osam eura što i nije loš iznos. Redovite su platiše te se pridržavaju dogovora. Kad se most dovrši, sigurni su, Komarni, mjesto će se proširiti i ubrat će zaslužene plodove.
Jednako raspoloženje vlada i s druge strane zaljeva. Tamo je, naime, u tijeku legalizacija operativne obale.
— Obala je napravljena još u prvoj fazi radova kad su ih izvodile domaće firme Konstruktor, Hidroelektra i Vijadukt. Kako su oni prekinuti tako procedura dobivanja suglasnosti nije dovedena kraju. Tu obvezu je preuzeo sadašnji izvođač China Bridge and Road Company. Dok se navedeno ne postigne na nju se ne bi smjeli privezivati brodovi kada dođe do situacije na moru da moraju pristati. Međutim, za operative stvari poput ukrcaja/iskrcaja tereta, manipulacije s materijalima ona je na raspolaganju za korištenje – napominju iz Hrvatskih cesta.
Za sada se sve odvija po planu – tvrdi voditelj projekta Jere Šegedin. Sljedeći korak, nakon na početku teksta spomenutog dobivanja odobrenja, je dopremanje čeličnih stupovlja težine 30 tisuća tona. Dizalica postojećim trima remorkerima u Komarni pridružit će se kada počne montaža konstrukcije. Hoće li se ona, kako nagađaju neki, povući iz Grčke ili Italije ne ovisi o cijeni puta već imaju li dovoljan broj na raspolaganju. Poslovna je to politika tvrtke u koju, zaključuje naš razgovor Jere Šegedin, nema smisla ulaziti. Kvaliteta je ta koja je trajna.
Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista