Iz Ženske mreže Hrvatske, u povodu današnjeg Međunarodnog dana akcije za zdravlje žena, poslali su izjavu za javnost koju prenosimo u cijelosti.
Međunarodni dan akcije za zdravlje žena, dan koji podsjeća da su pravo na zdravlje, reproduktivna prava i tjelesna autonomija temeljna ljudska prava žena. Hrvatska ovaj dan dočekuje u trenutku kontinuiranog urušavanja reproduktivnih prava žena, institucionalne diskriminacije i sustavnog izostanka političke odgovornosti.
Stavovi izneseni na sjednici Vlade Republike Hrvatske tijekom odbacivanja interpelacije o reproduktivnim pravima žena, prema kojima se medicinski pomognuta oplodnja (MPO) svodi isključivo na „metodu liječenja bolesti“, predstavljaju ozbiljan korak unatrag u zaštiti ljudskih prava žena. Medicinski pomognuta oplodnja nije samo liječenje neplodnosti, već i pitanje reproduktivne autonomije, prava na roditeljstvo te prava na privatni i obiteljski život.
Restriktivan i diskriminatoran pristup MPO-u već godinama prisiljava žene da zdravstvenu skrb traže izvan Hrvatske. Posebno zabrinjava što država takvom politikom šalje poruku i djeci koja već žive u Hrvatskoj, a rođena su nakon postupaka MPO-a kojima su njihove majke morale pristupiti u inozemstvu, uključujući djecu koja odrastaju sa samohranom majkom ili u obiteljima žena koje žive u istospolnim zajednicama, da njihove obitelji nisu jednako vrijedne i društveno prihvatljive.
Istodobno, žene u Hrvatskoj i dalje se suočavaju s ozbiljnim preprekama u ostvarivanju prava na pobačaj. Gotovo deset godina nakon odluke Ustavnog suda iz 2017., kojom je Hrvatskom saboru naloženo donošenje novog zakona o prekidu trudnoće, država i dalje nije ispunila vlastitu ustavnu obvezu.
Umjesto osiguravanja dostupne zdravstvene skrbi, svjedočimo širenju tzv. „priziva savjesti“ u javnim bolnicama, zbog čega je ženama u dijelovima Hrvatske zakonom zajamčeno pravo na pobačaj praktično nedostupno. Pozivanje na tzv. „priziv savjesti“ ne može biti izgovor za uskraćivanje medicinske usluge ženama niti smije služiti kao mehanizam institucionalnog ograničavanja prava na zdravstvenu zaštitu.
Podsjećamo da su reproduktivna prava žena zaštićena međunarodnim dokumentima koje je Republika Hrvatska obvezna poštovati, uključujući Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) i Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Europski sud za ljudska prava u predmetima S.H. and Others v. Austria i Costa and Pavan v. Italy jasno je potvrdio da pitanja reproduktivne autonomije i pristupa medicinskim tretmanima povezanima s roditeljstvom potpadaju pod zaštitu prava na privatni i obiteljski život.
Ženska mreža Hrvatske upozorava da reproduktivna prava žena u Hrvatskoj ne ugrožavaju „nedostatak zakona“, nego političke odluke, institucionalna pasivnost i kontinuirano pogodovanje konzervativnim pritiscima nauštrb prava žena.
Zahtijevamo:
- donošenje novog zakona o prekidu trudnoće u skladu s odlukom Ustavnog suda i međunarodnim standardima ljudskih prava,
- stvarnu dostupnost i besplatnost pobačaja u svim javnim bolnicama,
- reguliranje tzv. „priziva savjesti“ tako da ne omogućava uskraćivanje medicinske usluge ženama,
- uklanjanje diskriminatornih prepreka pristupu medicinski pomognutoj oplodnji,
- razvoj javnih politika koje će reproduktivna prava žena štititi, a ne ograničavati.
Žene nisu instrument demografske politike države. Reproduktivna prava žena nisu ideološko pitanje, nego pitanje ljudskih prava, zdravlja, dostojanstva i ravnopravnosti.
