Nakon prosvjeda proteklog četvrtka povremeni prijevoznici okupili su se ponovno i to na razini Europske unije kako bi uputili svoje zahtjeve te postigli dogovor s leasing kućama te tako u korona krizi, među ostalim, zadržali svoja radna mjesta.
-Ovo je drugi mirni prosvjed autoprijevoznika pod nazivom ‘Honk for Hope’. Naši zahtjevi od prošlog tjedna nažalost nisu urodili plodom. Za razliku od naših kolega iz EU koji su uz moratorij od 12 mjeseci dobili i brojne pomoći za očuvanje likvidnosti, u našem slučaju to nije se dogodilo. Borimo se za egzistenciju. Kao i prošli put prosvjed je organiziran u osam hrvatskih gradova Dubrovniku, Splitu, Šibeniku, Rijeci, Puli, Osijeku i Zagrebu. Današnji je đir nešto kraći, a usput ćemo i trubiti kako bi na sebe skrenuli pažnju. Predstavnici inicijative povremenih prijevoznika imali su sastanke s vodstvom, ali leasing kuće opet ne reagiraju – rekla je predsjednica Udruge autobusera Ragusa Vesna Lukić podsjetivši kako su njihovi zahtjevi produženje moratorija na barem 12 do 18 mjeseci, primanje pomoći iz Europske unije kao i fleksibilnost države za njihove zahtjeve.
Lukić je dodala kako vjeruje da će ovaj prosvjed ipak polučiti uspjeh s obzirom da je organiziran na razini Europske unije.
-Što će leasing kuće sa svim ovim autobusima i kombijima koji čekaju na leasing. Utopija je pustiti sve prijevoznike da propadnu jer to vuče puno veće probleme jer kome će, na primjer, Setra prodavati svoje autobuse ako smo mi ovdje blokirani? – pita se Lukić.
Vozač autobusa Sweet Travela Dubrovnik Vlado Nenadić istaknuo je kako u prosvjedu sudjeluje kako bi ‘spasio svoje radno mjesto i gazdin autobus’.
-Ovaj autobus prešao je 1500 kilometara, a još nitko nije sjeo u njega. Vrijedi 300 tisuća eura, kako ga zadržati? Ako ga moj gazda izgubi, ja gubim radno mjesto, a što će biti i s mojom obitelji? Treba se dogovoriti. Leasing kuće za nas nemaju sluha. One su krive za našu situaciju. S njima izgleda nema dogovora. Da nam bar prolongiraju za godinu dana, valjda će do tada krenuti i posao. Na kraju svakog tunel nalazi se svjetlo. Vlada treba lobirati i pomoći nam, mi smo ih izabrali. 4000 tisuće kuna potpore što će mi ih dat za dva mjeseca su ok, ali što nakon toga? Neću valjda sa 60 godina ići u Njemačku raditi? – upitao se ovaj vozač autobusa.
Inicijativa povremenih prijevoznika ističe kako su odlučni nastaviti organizaciju protestnih vožnji do ispunjenja zahtjeva.