Zanima li ikoga što je s radnicima GP-a?

GP Dubrovnik nakon 22 mjeseca koliko je u stečaju, od ukupne imovine procijenjene na visokih 198 milijuna kuna, uspio je prodati tek dvije nekretnine i jednu pokretninu.

Nakon više desetaka javnih dražbi održanih kod Trgovačkog suda tek su prodane betonara na Dupcu i stan u Šipčinama te asfaltna baza. Na taj se način ne mogu naplatiti vjerovnici, među njima sami radnici, koji su do sad naplatiti samo dio onoga što im pripada. Najbolja mogućnost da se radnici naplate, rekao nam je Dragan Knežević, stečajni upravitelj GP-a, jest uspješna prodaja Remize, koja je procijenjena na iznos od 53 milijuna kuna i nije u cijelosti pokrivena hipotekama ili da se s državom postigne dogovor vezano za njena potraživanja koja su u prvom redu 12 milijuna kuna.
 
RECESIJA KRIVA ZA SVE
 
Novi krug dražbi za prodaju GP-ove imovine očekuje se na Trgovačkom sudu 9. veljače kada će se na prodaji opet naći, među ostalim, i umalo prodan Kamenolom Mironja.
 

Prema riječima stečajnog upravitelja GP Dubrovnika Dragana Kneževića, kamate su velike i iznose desetine tisuća kuna dnevno, dok postoji više hipotekarnih vjerovnika čije se tražbine ne mogu pokriti, uz napomenu da njima teku zakonske zatezne kamate sve do isplate.
– Ništa se ne prepušta slučaju. Sve se striktno radi po postojećim zakonskim odredbama – naglasio je Knežević, dodajući kako je situaciju u GP-u trebalo sanirati daleko ranije, odnosno nije trebalo čekati da dugovanja tvrtke prijeđu vrijednost njene imovine te da se tvrtka blokira.
– To je trebalo puno prije rješavati. Naime, krediti koji danas opterećuju imovinu uzeti su 2005. i 2006. godine i to je već tada potrošeno, nešto u plaće, nešto u investicije, nešto u strojeve… – govori Knežević.
Na pitanje koji je po njemu razlog nezainteresiranosti za kupnju nekretnina odgovara:
– Totalna recesija. Ljudi bi kupili vozni park da im ga date nizašto, ali to ne možete. Imate cijenu i procjenu sudskog vještaka koje se morate držati, međutim tržište ne reagira. Jedino se za sad javljaju trgovci iz Njemačke i Engleske radi plasmana u Afganistan i Irak gdje se puno toga radi. Ali i oni gledaju svoj interes i računicu počevši od najma brodova za prijevoz, koji je preskup itd. Po nama su sad cijene pristupačne, ali kod nas je totalna kriza. Iz Dubrovnika uopće nitko ne zove pitati za bilo koju nekretninu i pokretninu. Zovu tek nešto zainteresiranih iz Slovenije, i iz Splita te Osijeka – ističe Knežević.
 
ZA RADNIKE NITKO NE MARI
 
A što je s radnicima i njihovim potraživanjima? Za njih, ističe Knežević, pita rijetko tko, osim lokalnih novinara.
– Nikoga izgleda ne zanima kako ti ljudi i od čega žive, kako GP u stečaju uspijeva raditi i sl. Ja sam u svakodnevnom kontaktu s brojnim bivšim radnicima koji su ogorčeni propašću ove nekad velike firme i masovnim otpuštanjem, objašnjavam im trenutačnu situaciju i pokušavam pomoći u granicama svojih mogućnosti – ističe stečajni upravitelj Knežević.
 
Kolike su tražbine radnika, dobavljača i ima li svjetla na kraju tunela za radnike GP-a, pročitajte u tjedniku duList koji je od prošle srijede na trafikama.