Za ime mladog judaša iz Judo kluba Fortitudo Borne Butijera u zadnje vrijeme vjerojatno sve više čujete, posebno ako ste ljubitelj sporta. Iako ima tek 18 godina i još uvijek ide u srednju školu već oko vrata ima veliki broj medalja sa sportskih natjecanja, a nedavno mu je za osvajanje srebra na Europskom juniorskom kupu u Poznanju čestitao i gradonačelnik Mato Franković. Kad smo ga kontaktirali za razgovor bio je na još jednom natjecanju, ovog puta u Italiji iz koje se vratio sa srebrnom medaljom. Teško ga je uhvatiti na jednom mjestu ili da nije u treninzima za natjecanje jer je svoje vrijeme u potpunosti odlučio posvetiti daljnjem napretku i usavršavanju. U razgovoru nam je objasnio kako je krenula strast prema judu, tko mu pruža najveću podršku, ali i jedan veliki san koji želi ostvariti.
Četiri sata dnevno izdvaja za treninge
U samo mjesec i pol dana osvojio je srebro na Europskom juniorskom kupu u spomenutom Poznanju, zatim u talijanskom Lignanu te na Europskom seniorskom kupu u Rigi, a bio je i peti na Europskom kupu u Malagi.
– Osjećaj nakon ovih pobjeda je stvarno nevjerojatan, iznimno sam sretan i zadovoljan sa svojim nastupima i motiviran za nastaviti dalje još jače jer su ovi uspjesi pokazatelj da stvari idu u odličnom smjeru. Mogu reći da sam očekivao ovako dobar početak sezone prvenstveno zato što vjerujem u sebe i svoj judo, imam ogromnu podršku i vjetar u leđa od obitelji i naravno svog kluba i trenera koji nam pružaju odlične uvjete za trening – rekao je Borna koji je uz titulu judaša i učenik četvrtog razreda Dubrovačke privatne gimnazije. Objasnio je kako ima podršku ravnatelja Tomislava Franušića, ali i profesora koji mu izlaze u susret.
Ovakvi uspjesi i izdvajanje u masi mnogih koji treniraju judo Borni nije došlo samo od sebe. On većinu svog vremena u danu posveti treninzima, odnosno čak četiri sata u danu, dva ujutro i dva navečer te je kao i za svaki sport i dobre rezultate potrebno puno znoja i rada.
– Prije natjecanja obično idem na neki trening kamp van Dubrovnika ili Hrvatske gdje radim s više različitih judaša iz raznih zemalja gdje uvježbavam razne situacije koje bi se mogle dogoditi na natjecanju u borbi. Završne pripreme odradim u svom klubu JK Fortitudo sa svojim trening partnerima koji mi puno znače – objasnio je Borna kako izgledaju njegovi dani prije natjecanja.
Između nogometa i juda, pobijedio je judo
U ovom borilačkom sportu Borna je već 14 godina, odnosno od svoje četvrte godine. Većina djece na početku promijeni više sportova kako bi otkrili onaj koji je pravi za njih, a često u procesu odrastanja odustanu i odluče da više to ne žele. No, Borna je od početka znao da je to to.
– Zanimljivo je da mi je prvi trener bio Leonardo Bulić koji je i danas glavni trener u JK Fortitudo u kojem treniram tako da ova suradnja traje jako dugo. U početku sam paralelno s judom trenirao i nogomet, ali ljubav prema judu je oduvijek bila jača. Prije mene, moja je sestra trenirala judo, pa su roditelji upisali i mene te se odmah rodila ljubav prema judu. Judo kao sport u 5 riječi bi opisao kao: atraktivan, energičan, poučan,
emotivan, timski – otkrio je Borna svoje same početke. U dugom razdoblju treniranja i natjecanja imao je srećom samo jednu ozbiljniju ozljedu 2022. godine kada je na treningu slomio gležanj prilikom izvođenja tehnike bacanja.
U Italiji u Lignanu imao je čak šesti borbi, a od toga je pet dobio. Zanimalo nas je kako je fizički i mentalno izdržao tako zahtjevan tempo.
– Od trenutka kada sam vidio ždrijeb koji sam izvukao znao sam da neće biti lako, ali znao sam i vjerovao da ću osvojiti medalju. Mentalno sam se prije natjecanja spremio na težak i dug dan, tako da me tih 6 borbi mentalno nije iscrpilo, već sam se iz borbe u borbu podizao i radio sve bolje i bolje. Fizički sam također bio odlično spreman za što je zaslužan moj trener za kondiciju Pero Konsuo, s kojim sam odradio odličnu fizičku i kondicijsku pripremu. Također još jedna stvar koja me dodatno gurala i davala motivaciju kroz taj dan su bili moji roditelji koji sa mnom putuju na svako moje natjecanje i davaju mi ogromnu podršku i dodatnu sigurnost u sebe – kazao je naš sugovornik koji smatra kako je svaka borba teška sama za sebe te kako je osim fizičke pripreme važna i ona mentalna te se zahvalio i svojoj mentalnoj trenerici Sandri Đurijanček koja ga priprema od početka ove godine.
Najteže mu je bilo finale protiv prijatelja
Kada je riječ ipak o najtežoj borbi koju bi trebao izdvojiti, rekao je kako je to finale Seniorskog prvenstva Hrvatske 2024. godine kada su u finalu završili on i njegov prijatelj, trening partner i stariji klupski kolega Josip Bulić.
– Osim fizičke zahtjevnosti, najteži dio je bio upravo taj što smo odlični prijatelji i što sam većinu svog juda naučio baš od njega. Njegova nesebičnost u pokazivanju svega što zna kroz sve ove godine me u bitnome izgradila kao ovakvog judaša. Iz tog razloga bih ovu borbu izdvojio kao najtežu – rekao je Borna koji je i u Poznanju stigao do finala te je tada u borbi za zlato bio s Ukrajincem Nikitom Yudanovim, kadetskim svjetskim prvakom i 24. na svjetskoj juniorskoj rang-listi. Naš judaš je izgubio na tri shida, odnosno tri kazne, a smatra kako je razlog poraza bio nedostatak iskustva te da će u idućem susretu upravo on biti taj koji će odnijeti pobjedu.
Iz poraza izvlači lekcije
Nije jednostavno ni ostati motiviran i fokusiran kada stvari ne idu uvijek onako kako smo ih zamislili, a Borna je za takve trenutke u životu pronašao pravi način kako se nositi s njima da od toga proizađe nešto dobro i pozitivno.
– Ono što mi najviše pomaže da ostanem fokusiran je želja za uspjehom i želja za osvajanjem velikih medalja. Trenutke kada stvari ne idu kako treba uvijek pokušam okrenuti na pozitivnu stranu i izvučem lekciju iz njih te vjerujem da sve ima svoj put i nastavljam raditi. Ne dam da mi se loše misli vrte u glavi već gledam na to kako sljedeće natjecanje odraditi što bolje – kazao je Borna. Iskreno je rekao i kako nema posebnog uzora u judu te da su mu uzor svi uspješni sportaši, a posebno judo olimpijci.
Veliki broj sportaša prije natjecanja ima svoje rituale koji imaju poseban značaj za njih. Takav jedan ‘ritual’ ima i Borna, a to su tejpovi preko zglobova na rukama koji mu pomažu da se osjeća sigurnije. Od početka ove godine s njim je trener Tomislav Marijanović koji je ujedno i bivši olimpijac i trener našeg olimpijca s posljednje olimpijade Zlatka Kumrića.
– Izvrsno i jednostavno se slažemo, razumijemo se i ono što mi najviše znači kod njega je to što imam potpuno povjerenje u načinu na koji me vodi kroz borbe i što odlično razumije moj judo. Osim što mi je trener također mi je i prijatelj što smatram da je bitno i od velikog značaja – iskreno će naš mladi judaš kojem je, kao što smo spomenuli i gradonačelnik Mato Franković uputio čestitku povodom osvajanja srebrne medalje na natjecanju u Poznanju, a takva priznanja kao mladom sportašku izrazito mu znače jer, kako kaže, dokaz su kako se rezultati primjećuju što mu daje motivaciju za daljnji rad i razvoj.
Roditelji putuju s njim na svako natjecanje
No, prije svega tu je ogromna podrška obitelji, prijatelja i djevojke koji mu daju najveću motivaciju da bude još bolji i uspješniji. Upravo njima Borna je najviše zahvalan na svojim rezultatima te cijeni sve što rade za njega.
– Imam ogromnu podršku od obitelji, mama i tata koji su sa mnom na svakom natjecanju, putovanju, pomažu mi u svakoj situaciji, davaju mi ogroman vjetar u leđa i najveći su dio ovog uspjeha. Moja sestra Leona mi je također velika podrška i prati svako natjecanje. Bake, djedovi, rođaci, tetke i dundovi uvijek gledaju svako natjecanje i svaka nedjelja im je ‘rezervirana’ za moje borbe i provedu cijeli dan navijajući pred televizorom. Podrška od svih mojih prijatelja je isto tu, također i moje cure Estere koja sve prati i podržava, mojih trening partnera Josipa Bulića, Ardiana Sufaja i Dominika Čižeka. Oni su svi ogroman dio mog uspjeha i bez njih ne bih bio danas ovdje gdje jesam – objasnio je Borna pred kojim je sada još mnogo treninga i natjecanja na putu u ostvarivanju svojih snova.
Vidi se s diplomom u rukama i na Olimpijskim igrama
Kao i svaki uspješni sportaš ima ciljeve koji ga tjeraju da ide dalje, a svaka osvojena medalja samo je jedna stepenica manje prema ostvarenju sna, za kojeg smo uvjereni da će ga i ostvariti jer kad je u pitanju judo kod Borne ‘nema šale’ s tim. No, on ne želi zanemariti obrazovanje u svemu tome jer zna koliko mu je i ono važno da jednog dana bude uspješan na svim poljima.
– Planovi za budućnost su naravno vezani uz judo ali i uz moj obrazovni put. S obzirom na to da se u Splitu osniva Regionalni judo centar za Dalmaciju gdje ćemo imati vrhunske uvjete za treninge i pripreme, logična odluka je bila odabrati fakultet u Splitu. Za nekoliko godina se vidim s diplomom u rukama i na Olimpijskim igrama, one su moj sportski san – zaključio je Borna Butijer.
Foto: Privatna arhiva