Tri tvrtke u Sloveniji, Srbiji i BiH u vlasništvu propalog hrvatskog biznismena Alena Magdića, te lanca dječjih igračaka one2play čiji je on većinski vlasnik obustavile su svoje poslovanje.
To je tek prva posljedica bankrota dviju hrvatskih tvrtki o kojima su one u regiji ovisne, a Magdić kao osnivač, većinski vlasnik i direktor eksplicitno je potvrdio da za obje hrvatske one2playove tvrtke sad slijedi stečaj! Dakle, na Trgovačkom sudu u Zagrebu pokrenut će se, kako objašnjava, stečaj tvrtke one2play proizvodnja i trgovina zbog prezaduženosti.
Riječ je o poduzeću koje posluje od 2000., ima oko 4,3 milijuna upisanog temeljnog kapitala, bavi se veleprodajom i nije niti ušlo u predstečajni postupak jer nije moglo dobiti od Fine privremenu deblokadu. To stečajno ročište zakazano je, kaže, za 25. ožujka. Paralelno slijedi i stečaj sestrinske tvrtke koja se do jučer bavila prodajom igračaka na malo u zakupljenim prodavaonicama. Zanimljivo je da je ta tvrtka službeno registrirana u prosincu 2012. godine, već u srpnju sljedeće godine, za razliku od navedene tvrtke, uspješno je ušla u predstečaj, no 19. veljače, nakon što njezin plan nije izglasan, taj je postupak obustavljen. O tome što je kumovalo propasti biznisa pokrenutog prije 14 godina, i to s 15-ak tisuća njemačkih maraka, Magdić je ispričao za Poslovni dnevnik uoči samih stečajeva njegovih tvrtki nevjerojatno stoički. Iako kao vlasnik ostaje bez ičeg na kraju svoje godinama uspješne poslovne priče u Hrvatskoj i regiji, te istodobno kao direktor koji priznaje da je pored krize, povukao i neke krive poteze, zbog neuspjeha se ne žesti. Ili barem to ne pokazuje! Čak niti zbog toga što mu za vratom puše golem dug.
Riječ je o jamstvima različitih vrsta u ukupno iznosu od oko 50 milijuna kuna, a izdanih vjerovnicima kao sredstvo osiguranja za plaćanje obveza one2playovih tvrtki. Tolika stavka kao njegova uvjetna tražbina navedena je i u nacrtu one predstečajne nagodbe koja na Fini nije izglasana, a sam Magdić to potvrđuje dodajući i da je dio dugova naplaćen o čemu ne otkriva detalje. “Primarni dužnik je tvrtka, no s obzirom da nema nekretnina, kao kolateral izdana su i osobna jamstva. Ne spavam baš lijepo s tolikim dugovima, ali i banke i ja vjerovali smo u uspješno poslovanje što je logičnio s obzirom da je biznis rastao 12 godina”, kaže Magdić. Potvrđuje i da su zadužnice davno aktivirane, no blokiran je samo njegov tekući račun, a ne i neka druga imovina, jer kako kaže, on je – nema. “Sva moja imovina bila je u mojem poslovanju. Sve što sam stekao, ulagao sam u tvrtke. Nemam kuće, jahte, skupocjene automobile i slične stvari.
Moje tvrtke u imovini imaju brendove, kao i velike zalihe, no s obzirom da s nekretninama ne raspolažu vjerovnici će se slabo naplatiti u stečaju”, iskren je Magdić. Poslovanje je pratilo pet banaka: RBA, Splitska, Zagrebačka banka, Erste i BKS. Nakon svojeg iskustva on svim novim poduzetnicima poručuje da obveze ne smiju prijeći 50 posto vlastitog kapitala. U suprotnom slučaju, kaže, ne postoje rezerve za krizne godine. Sličan krah drugih lanaca, ali bitno većih razmjera, zbog istog razloga preinvestiranosti i prezaduženosti vlasnika, viđen je još u slučaju Peveca i Turbo Limača Goranka Fižulića. No, dok ih je smanjena potrošnja pokopala na samom početku krize, one2play je sve do nedavno uredno poslovao. Magdić tvrdi da je iz razdoblja uzleta s rekordnih razina prihoda u iznosu od 160 milijuna kuna, godina 2012. donijela grupi pad na 110 milijuna kuna. Pad u veleprodaji bio je 30-ak posto, a maloprodaja u Hrvatskoj pala je na 65 milijuna kuna.
No, 2013. ih je spustila – na 53 milijuna kuna. U posljednje dvije godine rashodi su srezani za 40 posto, kaže, no niti to nije bilo dovoljno: nedostajao je strateški partner. Koncem 2010. maloprodaja je pripojena veleprodaji, a koncem 2011. pripojena joj je i tvrtka Land of Magic. Tako su u 2011. u jednoj tvrtki, onoj najstarijoj, bile i veleprodaja i maloprodaja, a koncem 2012. maloprodaja se opet izdvojila. Upitan za te poteze Magdić je rekao da je pripajanje imalo smisla zbog smanjenja troškova, dok je odvajanje provedeno jer su “investitori bili zainteresirani za maloprodaju”. Upravo za tom mladom tvrtkom koja je nastala tom podjelom s osnivanjem i na koju je prenesen dio imovine, obveza i kapitala, postojao je ozbiljan interes pet strateških partnera.
Tri su bila domaća, tvrdi srednje velike i velike hrvatske tvrtke, te dva strana investicijska fonda. No, njihovi pravni savjetnici navodno su ih upozorili na oprez. “Budući da ne postoje iskustva s predstečajevima u Hrvatskoj oni nisu mogli investitorima jamčiti za pravnu sigurnost ulaganja. Odnosno, savjetovali su da je od 70 do 80 posto taj model pravno siguran, a da rizik može proizići čak i iz pozitivne nagodbe, primjerice, zbog onih koji su glasovali protiv” kaže Magdić. Nije htio otkriti imena tih savjetnika, ali iznosi da je riječ o renomiranim odvjetničkim tvrtkama iz top 10 u Hrvatskoj. Prodavaonice su zatvorene, a oproštajni “party” sa zaposlenicima održan je proteklog četvrtka. Tek mali broj radnika se u međuvremenu snašao tako da će većina od 123 radnika na burzu, kao uostalom i Magdić. On, tvrdi, već ima zakazane intverjue radi zaposlenja.