U povodu napisa Nacionala da gradonačelniku Dubrovnika Matu Frankoviću prijete pripadnici kavačkog i škaljarskog kriminalnog klana koji novac od trgovine drogom žele oprati kroz građevinske projekte u Dubrovniku, gradska vijećnica Viktorija Knežević upozorila je da je riječ o tvrdnjama koje zahtijevaju ozbiljan odgovor nadležnih institucija.
– Nemam osobnih saznanja o tome jesu li objavljeni navodi točni i o tome neću nagađati. Svaku prijetnju Mati Frankoviću, članovima njegove obitelji ili bilo kojem drugom javnom dužnosniku osuđujem bez ikakve zadrške. Prijetnje moraju biti istražene, a oni koji prijete pronađeni i procesuirani – poručila je Knežević.
Istaknula je, međutim, kako je tvrdnja o pokušaju pranja novca od trgovine drogom kroz dubrovačke građevinske projekte puno šira od pitanja osobne sigurnosti gradonačelnika.
– Pranje novca često zvuči kao udaljeno financijsko kazneno djelo koje se tiče banaka, policije i ljudi s aktovkama. U stvarnosti ono izravno mijenja gospodarstvo, institucije i društvo u koje kriminalni novac ulazi -rekla je Knežević.
Prisjetila se predavanja kojem je 1995. prisustvovala kao studentica druge godine Pravnog fakulteta u Zagrebu.
– Profesor kaznenog prava doveo nam je jednog od vodećih međunarodnih stručnjaka za pranje novca. Bio je to prvi put da sam uopće čula za taj pojam. Nakon njegovog predavanja jedan kolega postavio je pitanje koje smo svi imali u glavi: razumijemo zašto je problem što je novac zarađen na drogi, prostituciji i drugim kaznenim djelima, ali što je loše u tome da ga netko donese u našu zemlju i uloži u legalan posao? – prisjeća se Knežević.
Odgovor stručnjaka, navela je Knežević, zapamtila je za cijeli život.
-Rekao nam je da je problem u tome što s prljavim novcem dolaze i prljave navike, a one s vremenom rastakaju društvo. To je najbolji i najjednostavniji odgovor na pitanje zašto pranje novca nije bezazleno – ističe Knežević te dodaje kako je kriminalcima pranje novca potrebno kako bi gotovinu stečenu kriminalom pretvorili u imovinu i prihode koji na papiru izgledaju zakonito. Novac nepoznatog podrijetla, nastavlja, ne mogu jednostavno položiti u banku, trošiti ili ulagati bez pitanja o tome kako je zarađen.
– Zato taj novac traži legalan izgled i sigurnije mjesto. Cilj više nije imati milijune u gotovini, nego stan, hotel, zemljište, tvrtku ili dobit koja izgleda potpuno zakonito. Oni koji su novac doista zaradili kriminalom najčešće se ne pojavljuju osobno, nego koriste druge ljude, povezane tvrtke i formalne vlasnike – pojasnila je Knežević.
Građevinarstvo i nekretnine, naglašava, za to su posebno pogodni, jer se radi o velikim vrijednostima i projektima s mnogo faza, sudionika i poslovnih odnosa.
– Tu su kupnja zemljišta, projektiranje, dozvole, izvođači, podizvođači, materijal, gradnja, prodaja stanova i poslovnih prostora. Novac može ući na različitim mjestima, pomiješati se s legalnim prihodima i na kraju izaći kao naizgled čista zarada – poručuje.
Naglasila je da to ne znači da je svaki investitor sumnjiv, da je svaki strani kapital prljav ili da iza svake građevine stoji kriminal.
– To znači da institucije moraju znati tko je stvarni vlasnik uloženog novca, odakle taj novac dolazi i odgovara li ulaganje legalnim prihodima osobe ili tvrtke koja se formalno pojavljuje kao investitor – objašnjava.
Kriminalni kapital, upozorila je, ne ulazi na tržište samo kao novac. On može poslovati pod uvjetima koje pošteni poduzetnici ne mogu pratiti, podizati cijene zemljišta i nekretnina, uklanjati legalnu konkurenciju i stvarati mrežu ljudi koji mu duguju novac, posao ili uslugu.
– S vremenom se više ne kupuju samo zemljišta, stanovi, hoteli i tvrtke. Kupuju se informacije, šutnja, utjecaj i zaštita. Upravo su to prljave navike koje dolaze s prljavim novcem – rekla je Knežević.
Ako su navodi Nacionala točni, smatra Knežević, ključno pitanje nije samo tko prijeti gradonačelniku, nego je li kriminalni kapital već pokušao ući u dubrovačke građevinske projekte, koliko je daleko stigao i jesu li nadležne institucije pravodobno provjeravale podrijetlo novca, stvarne vlasnike i poslovne veze osoba koje se pojavljuju kao investitori.
– Javnost ne mora znati operativne pojedinosti istrage niti podatke koji bi mogli ugroziti nečiju sigurnost. Ali tvrdnje o kriminalnim klanovima, novcu od trgovine drogom i njegovu pranju kroz projekte u Dubrovniku ne mogu ostati samo na naslovnici i anonimnim izvorima – kazala je Knežević.
Pozvala je nadležne institucije da, u granicama koje ne ugrožavaju postupanje, javnosti objasne što je službeno utvrđeno, što se istražuje i provode li se financijske istrage kojima se može otkriti kamo je novac išao i tko iza njega stvarno stoji.
– Ako je u pozadini organizirani kriminal, policijska zaštita jednog čovjeka nije dovoljna. Društvo se štiti tako da se prati novac, otkrivaju stvarni vlasnici, oduzima nezakonito stečena imovina i sprječava kriminalni kapital da kupi mjesto u legalnom gospodarstvu i javnom životu – istaknula je.
– Onaj stručnjak prije 31 godinu bio je u pravu. Prljav novac nikada ne dolazi sam. S njim dolaze prijetnje, korupcija, kupovanje šutnje i uvjerenje da sve, i svatko, ima svoju cijenu. Kada se takve navike ukorijene, više se ne pere samo novac. Počinje se rastakati društvo – zaključila je Knežević.
