Dubrovački akvatorij već sezonama svjedoči jednom posve bizarnom trendu koji lokalne vlasnike glisera i skipere ostavlja u teškom šoku, na samoj granici između smijeha i čistog očaja, a iz godine u godinu ova pojava postaje sve češća i agresivnija. Naime, kako nam se žale domaći brodari, nemali broj turista prilikom bukiranja morskih tura unaprijed, bez imalo srama, inzistira na fiksnoj, pisanoj garanciji da će tura biti odrađena – bez obzira na to kakvo ih vrijeme vani čeka!
Oće isplovit makar im zadnje bilo!
Zaboravite na zakone fizike, pomorsko pravo i elementarni nagon za samoodržanjem. Valovi od tri metra? Ma nema veze. Grmi, sijeva, nebo se sastavilo sa zemljom, a na obzoru se formira pijavica dostojna holivudskih filmova katastrofe? Sitnica! Sukladno modernoj filozofiji „platio sam i hoću to odmah“, dio gostiju pokazuje fascinantnu razinu hrabrosti – ili, bolje rečeno, potpune nesvjesnosti. Valjda se vode onom uzrečicom: „Oćemo isplovit pa makar nam zadnje bilo!“
Vlasnici plovila s kojima smo razgovarali rezolutno poručuju kako nema te sile, a ni tog novca, zbog kojih bi pristali dati takve garancije i isploviti u nesigurnim uvjetima. Ljudski životi nemaju cijenu, a ugroziti goste, posadu i vlastitu imovinu zbog nečijeg hira za njih jednostavno nije opcija.
Da stvar bude još apsurdnija, skiperi nam u nevjerici priznaju kako dobar dio tih najglasnijih „kapetana iz naslonjača“ zapravo uopće ne zna plivati! Ipak, to ih nimalo ne sprječava da na glisere, usred najava za neverine, ponosno stižu u pratnji obitelji, spremno izlažući pogibelji i vlastitu djecu. Teško je povjerovati da bi itko svjesno i namjerno ugrozio živote svojih najmilijih, no pred prizorima kojima naši sugovornici iz ljeta u ljeto svjedoče, teško je naći bolju definiciju od one – čista, stopostotna ljudska glupost na djelu.
Brutalna osveta – jedinice!
No, prava drama za domaće agencije i privatnike ne odvija se na valovima, već na kopnu – točnije, unutar algoritama globalnih internetskih platformi, od kojih prednjači popularni Viator. Budući da se golem broj rezervacija vrši preko te platforme, otkazivanje tura zbog više sile (poput opasnog nevremena) u pravilu rezultira brutalnom osvetom. Gosti, bijesni jer im je propala savršena fotografija s mora, masovno ostavljaju najgore moguće ocjene, „jedinice“ i pišu grozne recenzije.
Vlasnici plovila očajnički pokušavaju stupiti u kontakt s podrškom na Viatoru. Objašnjavaju, šalju službene check-in podatke, dokaze o vremenskim nepogodama i upozorenjima Lučke kapetanije, naglašavajući da nisu isplovili isključivo iz sigurnosnih razloga. I da novce, naravno, nisu uzeli. No, s druge strane ekrana nailaze na zid šutnje. Administratorima ne pada na pamet ukloniti te nepravedne recenzije. Umjesto toga, hladnokrvno poručuju vlasnicima: „Pa vi jednostavno napišite odgovor ispod recenzije! Stavite slike, napišite da to nije točno…“
Molim?! Kao da itko od budućih gostiju ima vremena i živaca skrolati do samog dna stranice i čitati prepucavanja između ljutog skipera i bijesnog turista. Ljudi gledaju cjelokupnu, ukupnu ocjenu. A ta je ocjena, zahvaljujući jednoj jedinoj malicioznoj jedinici, nepovratno srozana, gurajući agenciju s prve stranice negdje na dno tražilice – što u prijevodu znači gotovo poslovnu smrt. Kako bi ostali konkurentni i preživjeli na surovom tržištu, naši su brodari prisiljeni na javno poniženje: doslovno moraju moliti te iste goste da povuku svoje lažne „jedinice“ i čak im za to neki znaju platiti. Jer, stavljeni su pred zid! S pravom su zgroženi i ljuti zbog ove nepravde koja je prerasla u čisto aplikacijsko reketarenje.
Isto kao s privatnim smještajem…
Ova pomorska trakavica neodoljivo povlači paralelu s identičnim problemima u obiteljskom smještaju o kojima smo na stranicama DuLista već detaljno pisali prošle sezone. Sindrom Booking.com-a i Airbnb-a preslikao se na more – i tamo se gostu uvijek bezpogovorno daje za pravo. Prisjetimo se samo situacija u kojima gosti u alkoholiziranom stanju doslovno razbiju inventar ili polome vrata, a vlasnici prilože sve materijalne dokaze, fotografije, pa čak i službena policijska izvješća s terena. Ishod je u dlaku isti. Platforme svejedno dopuštaju tim istim vandalima da ostave jedinice i pišu kako su lažno optuženi. I kako su vlasnici išli tim lažnim optužbama od njih iskamčiti novce, defacto ih opljačkati.
Najgora od svega u cijeloj ovoj turističkoj džungli jest potpuna, zastrašujuća nemoć domaćeg čovjeka. Nemaš se kome žaliti, nema tog gumba na aplikaciji koji će te zaštititi od otvorenog iživljavanja. Nalazimo se u pravnom vakuumu u kojemu se na ove globalne platforme hrvatski zakoni jednostavno ne odnose, a tijela naše države nemaju baš nikakve ingerencije. Nemoćni smo pred sustavom koji profit stavlja ispred istine i sigurnosti ljudskih života, dok naši skiperi moraju birati hoće li riskirati glave na moru ili narušavanje poslovanja na kopnu.
