Folklorni ansambl Linđo već je više od četiri mjeseca ‘pod palicom’ v.d. ravnatelja Vlaha Kljunka. Situacija je i više nego stabilna, a Kljunak je iznimno zadovoljan smjerom u kojem ansambl plovi.
Najavljeni su novi projekti, a za ovaj broj DuLista otkrio nam je i nove ideje za 2018. godinu, ali ispričao kako uspješno balansira između poslovnog i privatnog života…
Kraj je godine, imali ste lijepu večer povodom blagdana Svete Lucije u Kazalištu Marina Držića. Čini se kako se sve u Linđu vraća ‘na staro’. Situacija je stabilna?
I više nego stabilna, ta večer bila je kruna događanja zadnja četiri i pol mjeseca otkad sam u Fa Linđo. Pokazali smo zajedništvo, energiju koja je i inače uvijek krasila Linđa i u tom duhu veselim se daljnjim nastupima, koreografijama… Kad smo slagali program, naizgled je djelovalo vrlo ambiciozno jer smo vratili tri koreografije – Prigorje, Međimurje i Turopolje – koje dugo nismo izvodili, ali mislim da je reakcija publike tu večer govorila više od riječi. Od prvog dana otkad sam došao, naišao sam na ugodne i motivirane suradnike, i amatere i profesionalce, tako da je zaista ta večer bila kruna priče.
Linđo se u zadnjih nekoliko godina dijeli na situaciju kad je ‘mirno’ i kad ‘nije mirno’, no unutar ansambla je zapravo uvijek mirna situacija. Ključni faktor je komunikacija?
Kad sam došao, znajući da sam četvrta osoba na ovoj poziciji u šest godina, bilo je nezgodno, ali se izazova nisam bojao iako nisam znao što me čeka. Bio sam prvi koji de facto nije bio član ansambla, iako sam bio u kUD-u Čilipi od svoje osme, devete godine. No ono što sam siguran jest da, kad više ne budem u Linđu, iza mene nitko neće moći kazati kako nije bilo komunikacije. Trudim se imati ‘dobre uši’, a kad sve sagledaš možeš usmjeriti priču u pravom smjeru. Sa svima sam ostvario kontakt, no smatram da to nije dovoljno, želim i dalje osluškivati bilo svakog od članova i na neki način raditi prema naprijed. No mislim da je mir preduvjet, jer kad su turbulentna vremena i kad je nered, nema ni napretka.
Iako ne dolazite iz FA Linđo, cijeli ste život u folkloru, od prvih dječjih koraka pa do odrasle osobe. Upravo ta cjeloživotna ljubav prema fokloru mogla bi biti ključ dobre komunikacije?
KUD Čilipi je manji, bilo po količini koreografija, bilo po količini proba i tako dalje. Međutim budući da sam cijeli život bio plesač amater, a poslije i član uprave, mislim da razumijem tu logiku i mogu shvatiti potrebe i mentalni sklop amatera, pa im i pokušavam pristupiti na taj način. Također, komuniciram i s voditeljima te na sastancima slažemo neke stvari, raspored proba i tako dalje, pa mislim da imam i dobar feedback, što se vidjelo na koncertu za Svetu Luciju i vidjet će se sigurno i na božićnom pjevačkom koncertu. Malo je prosinac ‘zgužvan’, tu je i turneja. Tu je bitan i faktor kojeg ljudi koji nisu u ansamblu možda i ne vide – prije je Linđo završavao svoje redovne nastupe negdje u desetom mjesecu i počinjao u svibnju, a sad je sve to skupa malo prošireno. Turizam i potrebe su se promijenile tako da mi nošnje, a samim tim i članove, de facto uopće ni ne odmaramo. Imamo subotnje nastupe tijekom zime, tu su i obljetnice, kongresi, raznorazne ustanove s kojima surađujemo. Pripada nas kao gradsku ustanovu da se pripremimo i uveličamo događanja. Stariji članovi ansambla pričaju mi kako su prije jedva čekali taj svibanj da se opet obuku u nošnju, a sad ispada da se nošnja ni ‘ne odmara’. Jednostavno, treba naći dobar balans amaterima, i nove motive i ciljeve. Naše ‘ključne točke’ su koncert za Svetu Luciju, te Igre.
Linđo i jest jedan od simbola Dubrovnika i njegove ponude. Zna se što će posjetitelji grada vidjeti – zidine, Igre i Linđo.
Definitivno je tako. Počeci Linđa bili su potpomognuti od strane turističkih djelatnika, uz ljubav i entuzijazam ljudi koji su bili dio njegove pokretačke snage, da se stvori ponuda. Linđo je uvijek na granici između zadovoljavanja turističke potrebe i kvalitete umjetničke izvedbe, a najveća tajna je naći balans da se zadovolje obje komponente što je zahtjevna, ali slatka priča koja motivira.
Motivacija za uopće uputit se balat u Linđa, na audiciju, su društvo, putovanja, očuvanje tradicije…
Apsolutno. Svakako je ljubav prema baštini i folkloru ključna komponenta. No, razgovarajući sa starijima, osim samog folklora, putovanja i turneje svakako su veliki motiv. Zahvaljujem i Gradu Dubrovniku te Turističkoj zajednici na razumijevanju i pomoći pri turnejama, recimo sad smo bili u Ravenni na druženju dva grada prijatelja. Tu je i putovanje u Bugarsku, a maksimalno smo se potrudili oko putovanja, da ljudi nešto vide i da otkrijemo neke nove destinacije gdje dosad nismo bili. Već sada razmišljamo gdje dalje…
Iz te ljubavi proizlazi i mnoštvo novih projekata. Neke ćete dodatno promišljati za budućnost.
Jedan od njih je i Linđovo blago, koje je krenulo 2011. iz jedne sasvim lijepe ideje da se u folklor uključe i mlađi od 11, 12 godina, a vrijeme je pokazalo da tu definitivno postoji i prostor za daljnji razvoj. Još jedan uspješan proizvod je bojanka, koja nije zapravo – samo bojanka, već edukativan materijal kojim smo mladima, a i onim malo većima, približili značajke svakog od krajeva o kojima pričamo, te im približavamo nošnju i sve o njoj. Zasad nismo pokrili cijelu županiju, ali već radimo na sljedećem izdanju te verziji na engleskom jeziku za naše goste. Naglasio bih i da ćemo svakako Linđovo blago i sustavnije obraditi i pripremiti, i u tom smislu smo imali naše djelatnike na seminarima za dječji folklor u Zagrebu. Taj ćemo program još više obogatiti i još više prilagoditi djeci, a svakako bih spomenuo i našu folklornu skupinu koja je proizašla iz Linđovog blaga.
Oni su ostvarili i vrlo zapažen nastup u Velikoj Gorici?
Tako je, na smotru dječjeg folklora u Velikog Gorici pozvao nas je KUD Turopolje. Nastojat ćemo biti redovni na tom okupljanju. Ovu vrijednu folklornu skupinu je i domaća publika imala prilike vidjeti na nastupu za Svetu Luciju, na zadnjoj točki gdje su izveli Bunjevac s A sastavom koji je pobrao ovacije publike. Njega smo naravno sačuvali za kraj i mislim da je ispalo fenomenalno. Uopće nam je potrebno Linđovo blago – mladi u KUD-ovima, djeca, prirodno stasavaju od pete, šeste godine, već se upoznavaju s prvim koracima plesova. Zato je vrlo važno da se njima i Linđo nudi ranije od 11 ili 12 godine. Naime, druge aktivnosti – od raznoraznih sportova, glazbene škole i slično – počinju u dosta ranijoj dobi. Dogodi vam se kad djeca krenu na audiciju u Linđa već imaju nekoliko aktivnosti i onda jednostavno ne stižu ili efekt nije zadovoljavajući. U tom smislu ovogodišnja audicija je jedna od najuspješnijih, ali smo se maksimalno potrudili, ekipa iz ansambla je na multimedijalan način u školama prezentirala rad što sve Linđo jest i mislim da smo postigli puno. Sad imamo množinu koja će kroz godine, siguran sam, nastaviti proizvoditi kvalitetu.
Što biste istaknuli kao evenutalni problem Linđa?
Kad dođe sezona, neki su u školi neki rade… Naši amateri koji su prekrasni i koji se trude, to moram naglasiti, su momci i djevojke koji imaju prenatrpan raspored obavezama, školom, fakultetom, pa opet odvajaju svoje vrijeme za Linđa i na tome im najviše hvala. U budućnosti će, nadam se, biti još i bolje.
Biti u Linđu znači maksimalnu uključenost. Što za Vas osobno to znači?
Općenito kao fokloraš, kad sam izabran na još uvijek v.d. funkciju, ugodno me je iznenadila količina čestitara i toliko lijepih želja, da sam osjetio strahopoštovanje prema toj činjenici. To je bilo lako izgovarati, no kad dođeš u tu poziciju vidiš da je definitivno ona priča o simbolima grada – Igrama, Zidinama, Linđu – bitna. Kad dođeš na jednu takvu odgovornu dužnost shvatiš čin ljubavi i svega što to nosi sa sobom. No od prvog dana što se tiče ureda, ansambla, garderobe, tehničke službe – svi su iznimno motivirani i susretljivi, a tu je i mir i stabilnost kao preduvjet za dalje. Iako pokušavam složiti priču još bolje i kvalitetnije. Ako se svatko iskaže u svom dijelu i da maksimalno od sebe, ansambl će biti još i bolji. U tom svjetlu smo radili i pripreme za Sv. Luciju kao i sve ostale programe, a apsolutno sam otvoren za sve opcije i sugestije. U zajedničkom dogovoru i kompromisnim rješenjima tražimo put za dalje, a siguran sam da je to ispravan put.
Potrebno je slušati i mlađe i starije.
Pričamo o onome što se stalno provlači kad pričamo o Linđu – da je on hibridna ustanova. Specifična, tako da mislim da ne možemo stati u zajednički nazivnik ni s kim. Hoću reći kako imamo logističku hijerarhiju i logiku postojanja kao gradska ustanova, ali međusobno se iznimno slušamo i poštujemo. Izazovno je pomiriti sve te situacije, ali i iznimno motivirajuće. No, ne bojim se jer imamo dobar smjer i može biti samo bolje.
Na koji način to pomirujete?
Apsolutno smatram da svi naši djelatnici i suradnici daju sve od sebe. Prvi dan kad sam došao pred amatere i profesionalce dao sam im svoj broj mobitela i rekao da sam im na raspolaganju. Moja filozofija je da ako ne riješiš mali problem odmah, nagomilavat će se pa kad se osvrneš, za sobom ćeš imati gomilu sitnih, neriješenih stvari, te će utoliko biti teže. To apsolutno svi znaju i tako se i svi ponašamo i ponavljam, imamo odličan smjer.
Čini se kako se Linđo konačno riješio one političke ‘sjene’ koja je pratila ansambl.
Nadam se da će vrijeme pokazati da je to zaista tako. Svi mi moramo biti svjesni da je logika funkcioniranja ustanove u kulturi takva da bilo kojeg ravnatelja imenuje i smjenjuje Gradsko vijeće ili odlazi svojom voljom. Linđo kao JU u kulturi opstaje manjim dijelom od vlastitih sredstava, ali iza sebe imamo Grad Dubrovnik. Politika mora biti prisutna na način da Linđo može funkcionirati u ovom obliku. Linđo koristi gradske prostore, ima vrlo zahtjevan fundus nošnji koji podrazumijeva održavanje, raznorazne tehničke zahtjeve koje treba zadovoljiti, a kad bi se samo svelo na nastupe i prihode koje mi imamo, to ne bi moglo biti na ovom nivou. To je komponenta koje svi moramo biti svjesni.
Cijelu 2018. godinu u Linđu će obilježiti i EU projekt ‘Lazareti – kreativna četvrt Dubrovnika’. Na koji način će Linđo dati svoj obol?
Imamo iznimno zahtjevan program u projektu kojeg moramo ispuniti. Dobili smo zadatke, a to je projekt koji je pisan davno prije mene, koji je već ‘x godina’ pokušavan, a onda se dogodila ova priča ponukana obnovom zadnje tri lađe i unaprijeđenjem prostora svih korisnika Lazareta. U tom projektu jedni smo od partnera, a Grad je nositelj uz Zavod za obnovu. Tu ima zanimljivih stavki, od nabavki nošnji, do uspostave virtualnog muzeja i nove koreografije… Jako zanimljivo i izazovno. Tu je i serija predavanja eminentnih etnologa i koreografa, za širu javnost, tako da se iznimno radujem idućoj godini koja će biti izazovna. Neću Vam puno toga otkrivati osim – pratite nas i dalje!
Spomenuli ste maksimalnu uključenost u folklor. Nakon tragične smrti supruge, ostali ste samohrani otac prekrasne djevojčice. Hoće li i ona Vašim stopama?
Ono što mi se sviđa je njena zaljubljenost u folklor, obavezno svake nedjelje kad su redovni nastupi folklora u Čilipima skakuće po kući i čeka kad ćemo ići. Pjevuši melodiju iz potkola i sa svojim prijateljicama pleše ispred folkloraša, kako je uvijek i bilo da dječica promatraju folkloraše. Moja obitelj i uži krug obiteljskih prijatelja su mi maksimalna potpora, pomognu kad god treba, zahvaljujem im se još bezbroj puta na tome. Doduše volio bih biti više na probama nego što jesam, no možda nije ni dobro da im toliko ‘visim nad glavom’. Ansambl ima svoju logiku funkcioniranja. Zasad imamo mjeru, a osobno bih volio da je češće, no eto – kako stignem. Ujedno moram dodati kako sam u Linđa ‘uletio’ u turbulentno vrijeme, no baš takva promjena bila mi je potrebna. Bilo je ‘čupavo’, pokušavao sam paralelno smiriti lopticu, pohitat konce i gledati prema naprijed. Nisam čovjek koji se okreće za sobom jer mislim da to usporava napredak. Treba učiti iz povijesti, ali vraćanje usporava napredak, no Linđo je sad u dobrom smjeru s kvalitetnom atmosferom i zadovoljni smo! Zahvaljujem svim amaterima i djelatnicima Fa Linđo, ponaosob, svi su oni spiritus movens ansambla. Na kraju bih Vama i Vašim čitateljima u ime Fa Linđo zaželio sretnu i uspješnu Novu godinu…