Mia Maria Škoda i Nikolina Japunčić su mlade Dubrovkinje koje su se odlučile uhvatiti u koštac s, nimalo jednostavnim, snimanjem igranog filma u Dubrovniku. Odlučili smo, ususret premijeri njihovog prvijenca pod nazivom ‘Banaon’, porazgovarati s njima i saznati kako je proteklo snimanje njihovog prvog igranog filma.
Zašto ste se odlučili za naziv ‘Banaon’?
To je jedna riječ koja zapravo ne znači ništa. Mi smo je izmislile, naime to je spoj riječi banana i faraon. Zašto baš te dvije riječi? Za odgovor na to ipak moramo reći – trebate pogledati film.
Kako ste došli na ideju za film?
Ideju za ovaj film imale smo već dugo vremena. Ono što nismo imale je način kako da je ostvarimo. Trebala nam je filmska ekipa, tehnika, renesansi kostimi, trebao nam je čak i jednorog, a ništa od toga nije lako za ‘nabavit’. Mi same nismo bile u mogućnosti to riješiti, no kako smo prijatelji s Marom Bošnjakom iz Audiovizualnog centra Dubrovnik došli smo do dogovora. Njemu je trebala ideja, a nama kamera. Učlanile smo se u AVCD i počele raditi na filmu.
Kakvi su bili početci snimanja i kakva ste iskustva imali?
Mi smo se same iznenadile koliko je teško snimiti kratak igrani film od 15 minuta. Ljudi misle da je to jednostavno: ‘uzmeš kameru i snimiš’, ali to nije baš tako. Niti jedan aspekt snimanja nije lagan, od skupljanja ljudi na jednom mjestu pa do nabavljanja kostima i oblačenja glumaca u njih. Sve to treba organizirati i provesti. Glazba se također snimala posebno za film, a to isto zahtjeva puno vremena, rada i truda. Za većinu mjesta na kojima smo snimale također treba dobiti razne dozvole i dopuštenja. Za nekog tko snima po prvi put, količina detalja koje treba odraditi prije samog snimanja nas je iznenadila, ali uspjeli smo se uhvatiti u koštac s njima. Mi smo sve uzele s velikom dozom zezancije i nije nam bilo teško raditi na filmu.
Kako su vaši prijatelji i kolege reagirali kada ste ih zvali da sudjeluju u filmu?
‘Auuuuu, u 3 ujutro se treba dizat?’ (smijeh) Svi su prihvatili sudjelovati odmah, a imali smo malo problema baš sa snimanjem u te ure. To ranojutarnje snimanje je najviše šokiralo ljude. Imali smo par scena za koje nam je trebao prazan Stradun. Malo smo nasamarili glumce pa smo im rekli da će trebati samo jednom snimati u te ure, to se vrlo brzo pretvorilo u 3, 4 puta. Probleme su nam radili mahom ljudi koji su se vraćali iz izlazaka, ali i na trenutke Čistoća i dostavni kombiji. Glumci su zato bili za svaku pohvalu i skoro ni jednu scenu nismo ponavljali, ukoliko je buka ili stranci nisu prekinuli. Iako su negodovali, svi koji su sudjelovali na filmu spremno su se odrekli izlaska subotom kako bi snimali film s nama.
Recite nam nešto o samom filmu, te kako je proteklo njegovo snimanje?
Glavna tema filma je legenda o Maskeronu, za koju su mnogi čuli, ali mislimo da mnogi ne znaju zapravo o čemu se radi. Ni mi nismo znali cijelu priču i činilo nam se kao zanimljiva tematika. Razrađujući ideju u priču smo uveli likove poput Mara i Bara, Kneza, Orlanda i slično. Odlučili smo se da te likove utjelove mladi glumci iz Dubrovnika i pomiješali smo ih s nekim modernim elementima, tako da smo dobili stare likove s dušama mladih ljudi. Snimanje je trajalo dugo, barem dva mjeseca s ponavljanjima. Težak je proces razraditi ideju za film. Ispili smo kava i kava s glumcima i statistima i svatko od njih je dao svoj doprinos koji je uvelike pomogao finalnoj ideji. Puno vremena je oduzelo i dobivanje dozvola i kostima. Nije bilo lako, ali uspjeli smo.
Jeste li zadovoljni odrađenim?
Jako smo zadovoljni bez obzira koliko je bilo teško raditi na filmu. Svi koji su sudjelovali na filmu su dali sve od sebe. Vedran Ljubenko nam je radio na glazbi – stvarno je odradio perfektan posao. Svi su dali sve od sebe i taj smo projekt lijepo zaokružili. Jedino nam je možda žao to što je cijelo to iskustvo gotovo. Mi smo se zabavili snimajući, a nadamo se da će se publika zabaviti gledajući naš rad.
Planirate li neke nove projekte?
Što se tiče daljnjeg rada, kud nas put odnese. Smatramo da se ne treba opterećivati time, već čekati da ideje same nadođu. Ne valja forsirati ideje, već se treba raditi na njima kako se pojave. Raspoložene smo dalje snimati i raditi nove filmove ali samo ako budemo imali kvalitetnu ideju. Smatramo da nije uredu nešto raditi polovično i mi svoje projekte volimo provesti kako treba i do kraja. Baš iz tog razloga nećemo forsirati nikakve polu-ideje već čekati ‘onu pravu’.
Premijera filma održat će se večeras u 21 sat u Kinu Slavica. Dođite i zabavite se, a čeka vas i iznenađenje.