Ana Volarević posebnu ljubav gaji prema estetici, prema lijepome. No, tvrdi da ako je nešto lijepo, ne mora nužno biti i skupo. Upravo to joj je nit vodilja kad god nešto radi, kad god nešto stvara. Nastoji uvijek iskoristiti stvari i predmete koje već posjeduje, uz dodatak onoga što nam je svima prihvatljivo i što nam se samo nudi. Primjer tomu su i ivančice koje su postale dio njene uskrsne trpeze nakon što ih je ubrala na livadi. Tako nježne i predivne u svojoj jednostavnosti, podsjetile su je na njenu unuku koja joj je ovoga puta i bila glavna inspiracija. Na stolu su i nove šalice na točkice koje posebno voli.
Kreativna strana
U cijelom tom procesu stvaranja vodi je i želja za životom u lijepom okruženju. Ako možda nešto i nije lijepo, potrudit će se da ga napravi lijepim, koliko može, i koliko zna. U svojoj mladosti možda i nije bila svjesna onoga što nosi u sebi, tu kreativnu stranu. Vraća se unatrag s mišlju kako je njeno sve veće kreativno izražavanje započelo povratkom iz Milana u Dubrovnik. Naime, jedno razdoblje života provela je u tom talijanskom gradu, a kada je ono došlo kraju, i kad se vratila u Grad, Milano joj je izrazito nedostajao. Zašto joj je nedostajao?
— Tamo je skoro pa sve savršeno. Sve je bilo lijepo, od dobre hrane, prekrasnih izloga, vrhunske glazbe do ljubaznih ljudi. U nedostatku tog lijepog, nije bilo druge nego da se upustim u samostalno stvaranje kako bih zadovoljila tu svoju unutarnju potrebu – rekla je. Prisjetila se kad je Grad Dubrovnik davnih godina organizirao natječaj za najbolji uskrsni izlog. Tada je radila u Galeriji Stradun. Kroz glavu su joj prolazile razne misli i pitanja, kao i ideje o uređenju izloga. Nakon što je svoju ideju, ispunjenu ponajviše jednostavnošću, pretvorila u djelo, javila joj se oduševljena prijateljica sa željom da i njoj uredi izlog. Za uređenje svog izloga dobila je treće mjesto, dok je njena prijateljica osvojila prvo mjesto, ističe nam kroz smijeh.
Reakcije ljudi nakon toga bile su jako lijepe, što joj je dalo dovoljno motivacije za daljnje kreativno promišljanje i stvaranje. Svaki izgled izloga zaustavljao je domaće i strane prolaznike, privlačio je pozornost i stvarao oduševljenje. S nestrpljenjem se očekivala svaka njena nova inspirativna ‘intervencija’ u izlog. Kasnije napušta Stradun, i prelazi u Umjetničku galeriju Dubrovnik. Ponovno joj se javlja želja za ispunjavanjem te unutarnje potrebe za lijepim. Pružena joj je prilika da nekoliko puta dekorira stol za posluživanje. Jednom je on bio krcat jabukama, a u uskrsno vrijeme prepun bijelih keramičkih jaja i svijeća. Komplimenti nisu izostali oba puta.
— Kad dobijem povratnu informaciju i lijepu reakciju ljudi, postajem još više motivirana. Polako sam, samoj sebi svaki put davala neki zadatak. Trenutno djelujem u Atelieru Pulitika u kojem nemam izlog, ali imam jedan zanimljiv ulaz. Umjetničke galerije jako su ‘osjetljive’, i uvijek se trudim da dekoracija, kakva god ona bila, ne prijeđe granicu kad postaje kič – naglasila je.
Kako na radnom mjestu, tako ni u vlastitom domu ne izostaje njena kreativna uskrsna manifestacija. S vremenom se počela ‘natjecati’ sama sa sobom. Motivacija joj je da svaku godinu njen rad bude što drukčiji, što ljepši. I nikako dosadan, u što smo se itekako uvjerili. Neka vam uskrsni stol s potpisom Ane Volarević bude inspiracija ovih blagdana.
Foto Privatna arhiva/ Zvonimir Pandža