Croatia Records se isprsila i nedavno, unutar tjedan dana, objavila dva neprikosnovena remek djela novog vala, album ‘Treći svijet’ (1984) Haustora i ‘Odbrana i poslednji dani’ (1982) Idola. Luksuzno opremljena izdanja dio su kampanje izdavača kojom obilježavaju 40 godina od inauguracije glazbenog pravca koji je na ovim prostorima do danas ostao nedostižan prema broju utjecajnih bendova i ploča, a upravo ih je u značajnom obujmu izbacio današnji Croatia Records, tadašnji Jugoton. Iako su objavljeni s dvije godine razmaka, obje ploče su drugi studijski radovi grupa koje možda najcjelovitije utjelovljuju urbano tkivo svojih sredina tog doba – Haustor su zvučna esencija zagrebačkog, a Vis Idoli beogradskog asfalta. S manje-više suptilnom kritikom tadašnjeg društveno-političkog režima oba albuma bila su provokativna, a posebno onaj Idola. ‘Branili smo pravo na različitost, pravo na odmak od socijalističkog kolektivizma, pravo na rušenje tabua i pravo na izazov odnosno postavljanje pitanja’, riječi su Vlade Divljana iz jednog od njegovih posljednjih intervjua, onog za hrvatsko izdanje Rolling Stonea 2015. godine. Iste godine ta je publikacija upravo ‘Odbranu i poslednje dane’ proglasila najboljim diskografskih izdanjem s prostora bivše Jugoslavije.
Idoli su njime izašli daleko izvan svojih okvira, a abrazivna newwave i post-punk zvučna slika bila je dijametralno suprotna pop lepršavosti njihovog jednako legendarnog ‘Mini LP’ izdanja iz 1981., kojeg je također, kao i ostatak nevelikog opusa benda, objavio Jugoton i tata-mata rocka tog vremena, veliki diskografski vizionar Siniša Škarica. Nije ovdje bilo mjesta za ‘Malenu’ (koju je Divljan prema vlastitom kazivanju inicijalno skladao negdje u privatnom smještaju u Dubrovniku), za šlager ‘Devojko mala’ ili za urnebesnu ‘Zašto su danas devojke ljute’. Ali je zato uvodna punkerska ‘Kenozoik’ jedan od neimenovanih klasika novog vala. Ista je uz ‘Nebesku temu’ najbliža zvuku ranih Idola koji ih je preko noći napravio najpoželjnijim novovalnim sastavom bivše države. Nezainteresirani da nastave utabanim, dosadnim stazama, ali i motivirani da opovrgnu glasine kako bend ne svira svoje instrumente, Idoli su krenuli u ambicioznu avanturu. Istina je da članovi benda Srđan Šaper i Nebojša Krstić nisu znali svirati ništa osim povremenih udaraljki ili par tipki syntha, no njihov kreativni udio bio je instrumentalan za zvuk i dječački šarm Idola (posebno Šaperov na ‘Odbrani’), dok u trojac Vlada Divljan, Zdenko Kolar i tadašnji bubnjar Boža Jovanović pod producentskom palicom Pika Stančića (Film, Psihomodo Pop, Le Cinema…) odsvirali sve na tom nastupnom izdanju.
Pravoslavlje (omot na ćirilici i religijske teme) osmišljeno je kao provokacija jer je bilo posve nespojivo s rock’n’rollom), a političke ubodice (pjesma ‘Posljednji dani’ govori o Jugoslaviji nakon Titove smrti i izvorno je nosila naziv ‘Maršal je moj bog’, dok ‘Odbrana’ sadrži stih ‘Isus je naš maj’) dodatno su ograničile potencijalnu tržišnu prođu na koju je izdavač računao. Dvije ključne pjesme – ‘Moja si’ (On bi voleo biti ta devojka, on bi voleo da ga vole drugovi) i ‘Rusija’ (Imala je snažnije ruke nego ja) bave se propitivanjem muškosti, čak i transrodnosti, temama koje ideološki snažno zaokupljuju i današnje društvo. Album je izvorno odlično dočekan od strane kritike, ali je prodana samo petina tiraže prethodnika pa je bend svjesno snimio ‘Čokoladu’ (1983.), jedan od najkomercijalnijih albuma ex-Yurocka.
Među prvih 10 naj albuma prema spomenutom izboru hrvatskog Rolling Stonea smjestila su se čak dva izdanja Haustora; istoimeni album iz 1981. na četvrtom je mjestu, dok je ‘Treći svijet’ zauzeo osmo mjesto (osim Haustora jedini bend koji je s dva izdanja ušao u Top 10 su Azra). Potonji, drugi album postave Haustora kojom su vladale dvije snažne autorske ličnosti – Darko Rundek i Srđan Sacher njihovo je najupečatljivije ostvarenje. Iako su ‘Bolero’ (1985) i ‘Tajni Grad’ (1988) imali više hitova, ovdje bend usavršava svoj jedinstveni amalgam post-punka i reggae/duba pomirujući ga s afrocentričnim lutanjima i evokativnim tekstovima te Rundekovom upečatljivom vokalnom izvedbom. Društveno-političku kontroverzu donijela im je ‘Radnička klasa odlazi u raj’, dok ‘Zadnji pogled na Jeršaleim’, ‘Skriven iza lažnih imena’, ‘Neobičan dan’ i naslovna pjesma čine vrhušku kreativnog stvaralaštva grupe. ‘Ustani i kreni, stražari su otrovani, konji su spremni…’ vrlo moguće je ultimativni stih novog vala, a Haustor na ovom remasteriranom izdanju u produkciji Željka Brodarića- Jappe (album je snimljen u legendarnom splitskom studiju ‘Tetrapak’) i 38 godina poslije zvuče opako dobro.
Foto: Croatia Records