MOST-ovi gradski vijećnici Dolores Lujić i Maro Kristić poslali su priopćenje na temu upravljanja turističkim sektorom koje prenosimo u cijelosti.
‘Nedavna najava povećanja iznosa boravišne pristojbe i poreza na dohodak za iduću godinu za pružatelje usluga smještaja u domaćinstvu podigla je dosta prašine. Hrvatska turistička zajednica odnosno njen sustav iz godine u godinu ‘ubire’ sve veće prihode na temelju povećanja kapaciteta i prometa. Tako je 2015. godine uprihođeno 410 milijuna kuna, u 2017. godini 463 milijuna kuna, a za 2018. godinu se planira ubrati 540 milijuna kuna. Usprkos stalnom rastu prihoda čini se da ni to nije dovoljno pa se za 2019. godinu planiraju nova povećanja boravišne pristojbe. Sve je to u redu, dok turizmu dobro ide, ni iznajmljivači se previše ne bune. Međutim, ostaju brojna neodgovorena pitanja. Kako se raspoređuje taj novac? Na koji način se on vraća destinaciji? Koliko se tog novca i na koji način ulaže u poboljšanje kvalitete destinacije? Otvaraju se brojna pitanja bez konkretnog odgovora.
Svaka kuna boravišne pristojbe trebala bi biti investirana u unapređenje kvalitete destinacije. Brojna turistička mjesta poput Dubrovnika vape za ulaganjima u javnu infrastrukturu, prometnice, parkinge, plaže, vodoopskrbne i kanalizacijske sustave i sl. pa se nerijetko zbog nerazvijene infrastrukture koja ne može pratiti brzinu rasta i razvoja turizma događa kolaps baš na vrhuncu turističke sezone. Činjenica je da ogromna izdvajanja za boravišnu pristojbu, porez na dohodak, razne komunalije i ostalo očito ne završavaju tamo gdje bi trebala ili ne postoji strategija ulaganja u razvoj turizma? Drugim riječima naš turizam se prilično stihijski razvija.
Nedavno je Ministarstvo turizma objavilo listu 10 gradova i općina s najvećim turističkim prometom u prethodne dvije godine. Od 10 perjanica pet ih je iz Istre, tri iz Dalmacije, a preostala dva su Opatija i Zagreb. Dalmatinski gradovi Dubrovnik, Zadar i Split zajedno su ostvarili oko 7,8 milijuna noćenja, istarske perjanice Rovinj, Poreč, Pula, Umag i Medulin ostvarili su oko 13,6 milijuna noćenja. Pitali su brojne turističke djelatnike koji su to razlozi da Dalmacija toliko zaostaje za Istrom.
Suština odgovora se svodi na to da su istarski hotelijeri najprije shvatili kolika je važna suradnja privatnog i javnog sektora, tako da brojna hotelska poduzeća u Istri već imaju odjele za destinacijski menadžment i surađuju s lokalnim turističkim zajednicama i jedinicama lokalne samouprave na provedbi strategije razvoja turizma na svom području. Hotelska poduzeća u Istri su shvatila da ne mogu imati hotel od 5 zvjezdica u destinaciji koja ima 3 zvjezdice. Tako da oni osim što ulažu u smještaj, ulažu i u kvalitetu same destinacije. Gosti moraju imati razloga provesti u destinaciji tjedan ili više. Turisti žele doživjeti lokalnu kulturu, gastronomiju i naučiti nešto novo i zato je važna suradnja privatnog i javnog sektora. Ljudi u Istri su prvi počeli razvijati turizam u tom smjeru, zato imaju bolje rezultate i kvalitetu od Dalmacije.
Grad Dubrovnik je konačno usvojio Strategiju razvoja turizma s posebnim osvrtom na kruzing turizam. Dubrovačko-neretvanska županija je to učinila dvije godine ranije. Obje strategije su u vremenskoj i metodološkoj koliziji i činjenica je da se ne provode niti postoje tijela ni elementarni dijalog javnog i privatnog sektora koji je potreban za njihovu provedbu. Primjerice, u niti jednoj od te dvije strategije ne stoji da se turistički razvoj Dubrovnika i Dubrovačko-neretvanske županije temelji na hiperinflaciji različitih oblika privatnog smještaja, nego na održivom turizmu i turističkoj izvrsnosti, a činjenica je da se turizam nekontrolirano razvija, jer ne mogu strategije same sebe provoditi, za njihovu provedbu su potrebni stručni ljudi koji međusobno razgovaraju i traže rješenja. Najlakše je organizirati press konferenciju i podičiti se brojkama i sve je dobro dok turizmu dobro ide, ali se postavlja pitanje koliko dugo ćemo se na ovaj način i s ovakvom organizacijom moći hvaliti izvrsnim rezultatima, bez obzira na neosporan veliki trud i znanje djelatnika u turizmu. Konkurentske destinacije se oporavljaju, rezultati toga se već osjećaju koliko god mi šutjeli o tome. Za održati uspješnost i unaprijediti kvalitetu više neće biti dovoljne samo press konferencije, vjerujemo da i župan i gradonačelnik koji su ljudi s bogatim iskustvom u turizmu to razumiju i da će učiniti sve da destinacijski menadžment zaživi u realnom životu, a ne samo na papiru.
Dolores Lujić i Maro Kristić’