Na ideju o radionici smo dobrim dijelom došli s učenicima 2. d razreda – elektroinstalateri. Razmišljali smo na koji način se može poboljšati teoretski dio koji se uči. Zaključili smo da nemaju dovoljno prakse s uređajima na kojima oni ne rade na praktičnoj nastavi izvan škole – priča za DuList profesor elektrotehničkih predmeta pri Obrtničko-tehničkoj školi Marko Radojičić koji je sa svojim učenicima prije kojih mjesec dana pokrenuo servis ‘Munja’. U njemu na volonterskoj razini nude uslugu popravka elektroničkih uređaja i malih kućanskih aparata našim sugrađanima istovremeno pomažući te stječući nova iskustva s područja njihovog budućeg zanimanja. Ova hvalevrijedna ideja u kratko vrijeme izazvala je značajan interes na društvenim mrežama gdje smo se i mi susreli s njihovom Facebook stranicom te ih odlučili priupitati kako za sada teče njihov mladi posao.
Torne, mikseri, zvučnici
— Kao obrtnička škola možemo obavljati djelatnosti, registrirani smo kao zadruga te ih možemo naplaćivati. Međutim, ideja ovog projekta nije financijska isplativost već steći praktično znanje. Ovo što mi radimo, kako učenicima, tako i meni je nešto novo. Nisam profesor koji će popravljati bušilice, ali imam želju s njima takve stvari probati. Mislim da se tako znanje puno bolje može usvojiti. Povratne informacije su vrlo pozitivne. Još uvijek nismo naše usluge dovoljno razglasili, ali nadamo se da će i na ovaj način vaši čitatelji doznati kako se u Obrtničko-tehničkoj školi mogu obratiti za popravak jednostavnih elektroničkih uređaja – iznosi Radojičić i dodaje kako su na njihovu adresu u Ulici Iva Vojnovića uglavnom stizale torne, mikseri, zvučnici te nedavno i televizija za koju kaže da će biti prvi izazov popraviti.
— Sve savladavamo uz samouk pristup. Kako dođe koji uređaj, tako se učimo, naravno uz nastavničku superviziju kako se ne bi pokvarilo više od onoga što jest. Trudimo se kvarove otkloniti. Ispitivanja počinju na isti način. Provjeravamo jesu li kablovi oštećeni pa zatim prekidač koji struju pušta u uređaj. Većina uređaja s kojima smo se do sada susretali imaju elektromotore čije shvaćanje rada je ujedno i osnova našeg smjera. Tim razumijevanjem možemo ustvrditi je li problem do njega ili ne – objašnjava naš sugovornik. Na raspolaganju za ispitivanje imaju nekolicinu ‘alata’ koji su u školu pristigli zahvaljujući donaciji. Postavljene su tako ispitne konzole koje daju napajanje. Uz pomoć njih puštaju željene signale i pobuđuju određenu situaciju u uređajima.
— Izlazne kanale mjerimo putem multimetara i osciloskopa koji se koristi za provjeru signala kod fine elektronike kao npr. kompjutora ili televizije – tumači. Na ovaj način nastoje se uhvatiti u koštac s problematikom s kojom se sve češće susrećemo na globalnoj razini, a to je radije odlučivanje na kupovinu novog uređaja, nego li njegov popravak. Tome je tako, kaže, jer nerijetko se oni nemaju gdje odnijeti kako bi se napravila dijagnostika pa je jednostavnije i prihvatljivije napraviti ono prvo. Zbog navedenog stvara se izazov deponiranja takve tehnike pa se u razvijenim zemljama upravo potiče ono što Radojičić i pokušava napraviti sa svojim učenicima – potaknuti želju za popravcima koji bi opet bili konkuretni naspram kupovine. Kroz njegov razred, a riječ je o elektromehaničarima i elektroinstalaterima, ih dnevno prođe desetak.
Unosna struka
— Mali su razredi, recimo danas imam samo 2. d i deset ih je po smjeru. Dogodine nam je odobreno otvaranje drugog razreda elektrosmjera. Imat ćemo kapacitete pa se nadamo da će odaziv biti dobar. Koristim ovu priliku da pozovem sve koji imaju za to interes da nam se pridruže. Zvanja elektroinstalatera i elektromehaničara nakon tri godine škole imaju mogućnost pojedinačnog nastavka obrazovanja, no ideja nam je da oni ostanu u struci te da kroz Hrvatsku obrtničku komoru polažu majstorske ispite kako bi se samostalno bavili s ovim poslom. Dijelim razmišljanje da je na tržištu takvih zanimanja sve manje. Smatram da imaju jako dobru struku s kojom bi ako usvoje znanje mogli raditi stvari koje su s jedne strane unosne, a s druge ispunjajuće – poručuje profesor Marko Radojičić.
A svoju budućnost u ovoj struci svakako vidi 16-godišnji Dubrovčanin Andrija Tolj, polaznik 2. d razreda, koji se dijelom za ovo zanimanje odlučio na poticaj oca koji je također električar. Kako nam priča, već od osmog razreda osnovne škole znao je da želi krenuti ovim putem. ‘Motiviralo me je što mogu napraviti stvari vlastitim rukama’, objašnjava. Nada se nastaviti očevim stopama, no ističe kako ga i druga zanimanja privlače poput onih servisera klime i keramičara. Upravo, ovo posljednje, nažalost, izumire te za njega ne postoji smjer unutar dubrovačke Obrtničko-tehničke škole. Planira stoga učiti od starijih i iskusnijih kolega, a u međuvremenu znanje stječe ovdje. Osobito ga zanima provođenje instalacija, odakle dolazi struja te zašto se upotrebljava koji kabel.
Ljubav prema ovome u Dubrovnik je privukla i njegovog školskog kolegu iz Metkovića Josipa Šutala. ‘Najzanimljiviji mi je sat profesora Marka Radojičića jer se bavimo s aparatima koje samostalno mogu popraviti i tako nekome napraviti uslugu’, tumači. Za sada mu je kroz priču i savjetovanje sve išlo od ruke. Tvrdi kako upravo najviše uče prilikom praktične nastave. Kad su izvan škole – četvrtkom i petkom, pomažu zaposlenicima Vodovoda Dubrovnik, s njima izlaze na teren i otklanjaju svakodnevne kvarove. Nakon završene treće godine, priča naš mladi sugovornik, namjerava upisati i četvrtu te položiti majstorski ispit, a kad stekne dovoljno znanja, cilj mu je, slično Andriji, pokrenuti vlastiti posao. Mi im do tada želimo pregršt produktivnog vremena provedenog u klupama i, naravno, popravljenih uređaja. Naprijed, Munje!
Naslovna fotografija: Profesor Marko Radojičić i učenici 2. d razreda Roko Matičević, Mateo Martić, Ante Balić, Domagoj Cvjetanović, Antun Beatović, Josip Šutalo te Andrija Tolj
Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista, 2. lipnja 2021.