Četristotinjak Janjevaca slilo se danas u naš Grad. Nikad više, reći će sugrađani. Pristigli su iz čitave Lijepe naše – Šibenika, Splita, Dubrovnika, Cavtata i, naravno, Janjeva kako bi se na ovu jubilarnu Festu poklonili našem Parcu – sv. Vlahu. Međutim, još jedan poseban razlog imali su Janjevci na Svetog Vlaha skupiti se u ovom broju – ovogodišnjom procesijom s moćnikom glave Sveca u rukama u procesiji, kročio je novi dubrovački biskup, mons. Roko Glasnović, rodom Šibenčanin, a podrijetlom Janjevac. Među grupom njegovih sunarodnjaka sa zlaćanim barjakom Janjeva uočili smo upravo njegovog oca, gospara Nikolu koji je s nama podijelio dojmove s 1050. proslave blagdana sv. Vlaha.
– Došao sam jučer. Bio sam na otvaranju Feste i na Večernjoj u Katedrali. Jutros smo došli na svetu misu i u procesiju. Od obitelji ovog puta sam ovdje samo ja. Majka je rekla da bolje da ne dođe jer bit će vremena ubuduće, a sina sada neće stići ni vidjeti. Prezauzet je i ima previše posla. Ja sam se odlučio žrtvovati. Uspio sam sina vidjeti na kratko, kraće nego što razgovaram sad s Vama – otkrio nam je Glasnović i rekao kako je na Festu u Grad dolazio još od prije Domovinskog rata sa svojim ocem. Sada je i sam otac i to nikog drugog doli pastira puka dubrovačkog.
– Ja sam kao Abraham. Predao sam ga Bogu, a Bog zna što radi. Duh sveti neka ga vodi. Znam da nije lako biti dubrovački biskup ili bilo koji biskup. Ima toliko obveza, nekad se nema vremena ni naspavati. Uz pomoć Boga sve se može i, naravno, svetog Vlaha. Dubrovnik je poseban. Kako je rekao moj sin, vaš biskup – vraćamo se korijenima. Mi smo podrijetlom odavde. Najstarija smo dubrovačka dijaspora. Godine 1303. Janjevo se prvi put spominje u papinskim spisima kao župa. Puno ranije su Dubrovčani na poziv cara Dušana otišli tamo kako bi kovali novac i opstali su sve do danas – ispričao nam je gospar Nikola i naglasio kako su to uspjeli upravo zahvaljujući dobroj suradnji Dubrovčana i turske vlasti, ali i…
– Pobjedili smo bijelu kugu koja hara ovim svijetom. U Janjevu se od 53 majke rodilo 615 djece. Znači, svaka ih je imala preko 10. Sjećam se propovjedi šibenskog biskupa 70-ih na Gospu vrpoljačku. Rekao im je – dragi Šibenčani, dragi Hrvati, nećete djecu nego pse i lagodan život. Zbog toga možete na prste dvije ruke izbrojiti kad ćete nestati. Bog zna što radi. Postoje razlozi zašto je poslao potrese i ovu pandemiju. Trebamo osluškivati što nam poručuje i onda će sve biti bolje – komentirao je Nikola Glasnović i prepustio riječ svom mlađem sumještaninu Niku Macukiću koji je pak u ovogodišnju procesiju u rukama ponio barjak star 36 godina – sprijeda s likom Parca, a s druge je sv. Nikole – zaštitnika Janjeva.
– Dolazim svake godine na proslavu Svetoga Vlaha, a ove posebno zahvaljujem na daru života jer mi se prije deset godina kad je bilo ogromno nevrijeme ništa nije dogodilo u povratku u mjesto Kistanje gdje sam tada stanovao. Putovao sam 25 sati do Šibenika i onda smo prijatelj i ja tri dana spavali u đačkome domu. Nismo tri kilometra mogli nadomak kuće. Živo sv. Vlaho! Divan je osjećaj slaviti Boga na otvorenom. Ovo je dan što ga učini Gospodin, radujmo se i kličimo Njemu – rekao je Macukić.