Ime Zdravko Čolić može se opisati jednom riječju – legenda.
Njegov višegodišnji rad mnogi, ili bolje rečeno mnoge, pratile su sa oduševljenjem, pamtile stihove i dan danas se s istim oduševljenjem sjećaju energije s njegovih koncerata. U razgovoru za duList otkrio nam je što ga veže uz Dubrovnik, lete li još uvijek grudnjaci na binu, kako se osjeća nakon svih ovih godina i kad je bilo najbolje razdoblje za stvarati glazbu…
Dolazite u Dubrovnik nakon čak 25 godina, a Vaši obožavatelji ovdje s nestrpljenjem Vas očekuju. Raduje li vas dolazak u Dubrovnik? Koja je prva asocijacija kada Vam netko kaže Dubrovnik?
-Jako me raduju dolasci u Dubrovnik. Privatni dolasci su jedna priča, a ovako kada se pjeva onda je to neki poseban značaj. Ja sam od svih gradova na moru, možda i najmanje koncerata imao u Dubrovniku, tijekom karijere, tako da razlog više. A opet s druge strane dosta sam vremena proveo kao mali i tijekom života u Dubrovniku, tako da imam jako lijepa sjećanja iz djetinjstva za Dubrovnik. Puno sam ljetovao u Dubrovniku, ali je bilo malo koncerata. Ali evo imam i jednu anegdotu. Naime, mi smo u Crnoj Gori imali neku malu vikendicu, a bilo je neko natjecanje u Dubrovniku i tu sam ustvari zaradio svoj prvi honorar i odmah ga potrošio na Stradunu, čak mislim na neke sladolede ili kolače. A kada sam imao 18 godina i kada smo napravili grupu Ambasadori, onda smo zajedno sa grupom Indexi svirali cijelo ljeto u Dubrovniku, na tek izgrađenoj plaži Ploče. Tako da evo u Dubrovniku sam imao prvu svirku sa grupom Ambasadori i zaradio prvi honorar, a koji sam i potrošio u Dubrovniku. Nakon toga smo imali koncert u kinu, u sklopu neke ljetne turneje i još nekoliko puta….
S obzirom da nastupate na Lapadskom stadionu, koji ima velik kapacitet, a već se najavljuje 'dupkom pun' stadion, imate li tremu, nakon toliko dugo vremena?
-Više bi rekao da imam uzbuđenje. Svoj dolazak na koncert su najavili iz svih krajeva i tome se baš veselim. Ali osjećam tu neku radost svirati u Dubrovniku, u zaista, kako mnogi kažu, jednom od najljepših gradova na svijetu.
Smatrate li kako u Dubrovniku još uvijek vlada pomama za vječnim, 'evergreen' hitovima, poput Vaših 'Jedno ljetio sa Kristinom', 'Produži dalje', 'Ti si mi u krvi', 'Stanica Podlugovi', 'Zagrli me'…?
-Ja najviše volim kada ljudi znaju pjesme jer mogu te hvalit', mogu te kudit', mogu pisati sve i svašta, ali ako čovjek nema neke pjesme po kojima te znaju i vole, onda se sve to nekako lomi kao staklena kugla. U karijeri jednog izvođača trebaju biti bitne same pjesme. Obožavatelji se možda i mjenaju, odrastaju, ali lijepo je kada vidiš da publika zna tvoje melodije.
Vašu publiku od početaka čine – većinom obožavateljice i to vas čini jedinstvenim pjevačem u našim krajevima. Osjećate li se danas kao seks ikona ili pak veliki romantičar zbog toga? 'Lete' li još uvijek grudnjaci, gaćice i plišani medići na binu?
-Još uvijek svašta dobivam na pozornicu i to me i dalje jako veseli.
Koji Vam je najdraži period stvaranja glazbe u Vašem životu?
-Svaki period je na neki svoj način isti. Sve ovisi o odabiru suradnika sa kojima radiš, i koliko svi u ekipi pristupe cijelom procesu. Ja sam večinu pjesama sam radio, u nedostatku nekih ideja, a na nagovor Gorana Bregovića. Imam skoro 30, 40 posto svojih pjesama koje izvodim na koncertima. Ali ipak bi izdvojio možda neki period 70-tih, 80-tih godina, što se tiče suradnji. Bivši Jugoton koji je bilježio tada i veće tiraže i mogli smo u miru snimati ploče.