„Ovaj objekt je privremeno rješenje, dok Vodovod ne počne svoje aktivnosti oko pročistača. Puno toga ovisi dali će se graditi HE Ombla, ako se bude gradila Ombla ovaj prostor HEP će nam pokloniti, ukoliko se Ombla ne gradi onda će ga Vodovod i Grad otkupiti, gdje moramo napraviti pročistače.
Može se netko buniti oko HE Ombla, ali što se tiče Grada Dubrovnika i Vodovoda za izgradnju pročistača trebaju izdvojiti 100 milijuna kuna, što nije mali iznos. Novci se mogu dobiti iz Europskih fondova, ali EU fondovi su Hrvatski novci, nije to priča. Treba imati 100 milijuna kuna, koje će onda građani Dubrovnika plaćati kroz cijenu vode. Naš interes je da se napravi HE Ombla. Jer kada se napravi Ombla, onda nam ostaje 100 milijuna kuna, dobivamo prostor, cijena vode ostaje ista, ali za to će zasigurno trebati još najmanje dvije do tri godine. Za to vrijeme, smatramo da je šteta da ovakav jedan prostor stoji prazan i ne iskorišten – objasnio je Vlahušić…“
Za potrebe Golfograda na Srđu trebat će 400 posto više vode od najviše potrošnje dubrovačkog područja ikada. Bitka za Omblu je, znači, počela uz zanimljivo obrazloženje Gradonačelnika da je građanima jeftinije sagraditi hidroelektranu nego pročistač za vodu?! Što se Srđa tiče, neizlaskom većine na glasovanje Golfogradska priča je, za sad, otvorena za zatvaranje i ograđivanje električnom ogradom. Sve u svrhu zaštite od napadnih, valjda životinja, kojima tamo, na poslovima pripitomljavanja kamenjara, krša i gustiša nikako neće biti mjesto. Moguće tek samo dijelu „uljuđenih“, odnosno čudno zvanih bog-ati, kojima će služiti privrženi konobari-ce, spremači-ce i skupljači-ce loptica. Doduše, trebat će sve to netko i pomesti.
Uzalud javne tribine i skupovi. Prigovarajući građani su proglašavani nestručnima po pitanjima vode, struje, zaštite bilja otrovima, novih tona fekalija, otpadnih voda i smeća. Čak se i stručnost dubrovačkih arhitekata dovodilo u pitanje. Možda se negdje čuvaju i zahtjevi za preispitivanje valjanosti njihovih diplomskih radova. Možda ih proglase i plagijatorima. Ko će ga više znati. Ne valja kad je čovjek nepismen, ali ni visoko školovan, osim ako nije biznismen. Uvrnuto je dokazivanje krivnje očito nevinih, izokrenuto referendumsko pitanje očuvanja Srđa, mjesto u duhu boljeg i prirodnog ZA, postavljeno u duh neprirodnog PROTIV, što podsvijest jasno bilježi, i jednom će nam to izigravanje svima bolno doprijeti do svijesti.
Golfograd pokretan uvjetovanom izgradnjom tunela i HE Ombla, novcem već dovoljno osiromašenih građana, napredovao je korištenjem uhodanog, potpuno otvorenog političkog umreženja, puno jačeg od veza svih onih, koji su pod „istom“ kapom pokušali proizvoljno, svako po svom nahođenju, braniti sveto tlo. I sad, za sad, što je tu je.
Demokracija??? I njezina posljednja utvrda, ona referendumska, je pala, na žalost čak 11.000 odlučnih i ŽIVIH branitelja. Došlo je vrijeme vođama „revolucije“za ulazak u strukture mrskoga demokratizma. Neki su uvjereni, tim podilaženjem, da možda pristaju i na predaju. No, kako koga.
Na redu je Ombla. Njezini dragovoljci ustrajat će na pameti i pokušati razumjeti, ne i zdravo za gotovo prihvatiti, nedavno promišljanje Jagode Munić iz Zelenih akcija, pametno financiranih od strane EU-ROPSKE. Ona o „neučinkovitost“, nekih nam poznatih u strukturama Grada piše:
„Ne ide njima ovo oko EU fondova. Možda zato jer je tu sve transparentno, nema davanja posla braći i rođacima.“
Zadivljuju ovi stavovi i veličanje EU-ROPSKE vladavine, tobože za naše dobro. Zanimljiva je borba u kojoj je prihvaćanje velikog brata i sestre (NWO i EU) siguran gubitak za stanare, koji, što se više koprcaju, sve više tonu u živo blato preporučeno za izlječenje. Što se nepotizma tiče, i priča o braći i rođacima je vječita, „bolja“ je jedino ona o poslušnicima, makar to bili „slučajnošću“. Dođe mi da napišem jedan ozbiljni članak na ovu temu… Bilo bi češkanja na sve strane i ulaženja u duboke razine savjesti i morala.
Ispali u čovjeku, da se izazvan pucanjem informacijama u mozak, i protivnostima složno uvaljanih umu, čvrsto primi za remen, time zaštiti od skidanja hlača i daljnjih radnji nametnutih mu „klijenata“, umišljenih da svih mogu pokupovati dukatima i škudama. Prostituiranje alatima demokratizma odvija se bez našeg pristanka.
Mali kaže šaljivo?: „EU je, da se to osjetiti, “puta madre”, osim onima, koji su joj na sisi… makar je Ona (puta madre), opet i to što jest,…… EU- ROPSKA!
Po Jagodi, naši lokalni simpatizeri slobodnog zidarstva i mikro asfaltnih podloga, kao ne znaju što rade. Trebalo bi me poškakljati na skrovitom mjestu da bi se „neznanju“ takvih „mahera“podsmjehnuo. Ne poštivam, ali uvažavam i ne podcjenjujem.
Male su igre naizgled u pitanju, ali, veliki Pothvat je posložen, samo neki su sposobni nazrijeti kud plovi Njegov brod budući su oni, pameću, jedan zaveslaj ispred pogube, silom batine, naoštrenog pramca. Da se prizemljimo, i Dubrovački vjesnik objavio je članak, koji sve govori svojim naslovom: „I TO JE MOGUĆE – Gradonačelnik u zajedničkoj akciji s hadezeovcima Komolca“
Dakako… igra se igra…
Zanimljiv je Gradonačelnikov, dali trojanski, “poklon” Komolčanima. Evo i navoda: “Nakon obilaska Omble, delegacija je posjetila i bivše pogone GP Dubrovnik u Komolcu, koje je otkupio HEP, a koji će se, do eventualne izgradnje hidroelektrane primijeniti za potrebe DVD-a Komolac i dvoranu za male sportove.”
Ako se napravi hidroelektrana, spomenuta zgrada ostaje stanovnicima Komolca, a ako se ne bude graditi HE Ombla, onda na mjesto dvorane pogona dolazi pročistač za vodu… Pa sad zbrajaj, oduzimaj i probaj izračunati moguće iznose u lancu sitno-interesne potkupljivosti, zasnovane na „višim ciljevima“ u svrhu da se Ombla otme i voda postane privatno dobro, na koje stanovnici neće imati pravo… Zar nije jasno, da se, ovim, dragovoljne branitelje Omble udara iz pozadine u srce obrane, jednako, kao što je za to pripremljen Srđ.
Čuvari poretka pronalaze krivca, za sve živo i neživo, među onima kojih više i nema. Trude se poučiti nas proklinjanju Franja Tuđmana, pod čijim smo vodstvom pobijedili za Hrvatsku. No unatoč takvog upornog nam ulijevanja otrova, dade se promisliti, koliko je Hrvatsku i nas volio naš Prvi predsjednik, a koliko EU-ROPSKI državnici, kad su ga onoliko „brojni“ otpratili na vječni počinak, dočim je stavio Hrvatsku na noge.
Što nam je to bacio Zemlju na koljena… „NJEGOVIH“ ratnih 4,5 milijardi duga i one 4 milijarde, koje je naslijedio od bivše Juge ili to što su one nakon njegove smrti do danas pretvorene u preko 80 mirnodopskih milijardi. Što to ima veze sa Dubrovnikom… ??? Ne treba se dati zavarati.
Maćeha će i njega pomilovati kandžijom. Neke vođe revolucije, koje je to trebalo, nije zanimalo o čemu su neki pisali, nisu izražavali ni potporu ni pokudu nastojanjima istupanja korak naprijed ispred pogube. To egocentrikom pogođene vođe, nakon neiskorištene prigode demokracije, mogu i u ovoj prigodi primiti k znanju. Prihvativši se uloga u demokratizmu mogu pametno o tome šutjeti i dalje, ali i svojim zatvorenim krugom mogu (nehotice) pripomoći ….. podjelama.
Zamislite bitku u kojoj su vođe obespravljenih napravile, upravo toliko, da ona bude skoro veličanstvena ali izgubljena. Ne, nisu to oni napravili namjerno nego podjednako neznanjem i sveznalaštvom. Slijedi pravi scenarij, budućeg odvijanja događanja, nakon prihvaćanja pakta o „više stranačkoj vladavini spasa“ – silom jačega. Borba se toliko vodi da se branitelji obojani različitim plemenskim, no plemenitim bojama, skupljeni sa svih strana od vođa dovedu do poraza. I sad što slijedi. Realno uvjeravanje da smo se, pod okriljem nečega, što je bilo daleko iznad nas „malih“, našli razasuti i potaracani po bojnom polju. Jasno nam ukazuju Vlastelini, već izuzetno bahati, da je, u takvim okolnostima, svaka nova bitka sve teža i teža.
Činjenica posljedice, svakog takvog gubitka, valja se i te kako uvažiti u budućim bitkama. Javlja se tu i sumnja da nam Vođe nisu vidjele daleko, nisu povezale svih u jedno, neki su od junaka šikanirani, a da nije postojalo ono, što Marin Mišić naziva pravilno Vizija. Građani su bili u prilici glasovati čudno za PROTIV i protiv ZA. Mozak je tim manipuliranjima vrhunski ispran. Trud Inicijative i Volontera je uložen, ali operacija „Snobova“ je uspjela, Naši pješaci i laka konjica satrvena, a dio se sklonio u šumi i ne predaje.
Što je preostalo … biti dosljedan i pametan, i razumjeti da VELIKI interesi plaćaju One, koji nam zajedničke interese gaze, i prave od bogatih siromahe, kako bi ispoštivali slogan: „Ako se želiš obogatiti pođi među siromahe“. U našem slučaju, budući nismo to bili, od nas su napravili siromahe. Možda bi se trebao i ispričati onima, koji se u mnoštvima sve većeg broja siromašnih osjećaju bogato, čak što više, uporno nam tvrde, kako ćemo biti, makar opljačkani, na neki, valjda magičan način, istovremeno i Svi? sutra bogatiji. Valjda u Kraljevstvu nebeskom ali ulaskom u EU-ropsku nikako.
Kakva god da je stvarnost, bili bogati ili siromašni, postoji tračak „optimizma“… bit ćemo to još i više.
U složenoj priči bit će tu i daljnje, sve više, neizvjesne bitke, i to pod pokroviteljstvom borbenog čelništva „Zelene akcije“, koja se financirana od EU-ROPSKE, našla u ulozi teledirigiranog predvodnika, njezinog teleportiranog gubitniku u Dubrovniku. U zanimljivoj će biti ulozi i onih Zelenih (stranka u postupku) 60 metara kvadratnih na Srđu.
Da tamo na „bezvrijednom“ kršu, nije odigrano kriminalno preuzimanje, svi smo mogli platiti po metar Srđa i onda odlučiti što gore želimo, ali kmetovima ne priliči odlučivati, nego feudalnoj gradskoj Vlasteli, koja upravo gine?! za boljitak, poznato je i protiv koga. GONG nismo ni vidjeli na referendumu, valjda su jaganjci dobili injekciju da utihnu, ali je stigla ponuda za par dubrovačkih volontera da napreduju u honorarce, koji će pratiti skore izbore i time osjetiti blagodati EU dotiranja na kapaljku, a logično bi bilo i usmjeravanja dociranjem, kad već imamo na raspolaganju „demokratske“ preporuke bojkotiranja od strane pojedinih vrhunskih? dubrovačkih docenata.
Što reći o onima iz suprotstavljenog tabora Golfograd… Neke od njih poštujem više od onih naših Višijevaca u gradu. Naime nisu se oglušili na prijedloge, među kojima su bili i neki moji. Vodeći se njima, izmijenili su projekt za recimo 20% u korist razuma, i to u okolnostima, kad im je od gradske Vlastele, očito, obećano bezuvjetno SVE. Koliko je tu bilo malverzacija i pogodnosti druge vrste, odigrane uz autohtone biljne čajeve sa zaravni Srđa, to bi trebalo biti Uskočko pitanje. No znaju Oni dobro, da nas je što borbeno pripravnih, što povrijeđenih, omamljenih i iscrpljenih 11.000, a tu je i savjest, priroda, moral i ljubav za LIBERTAS svojih na svome, ma koliko on nekima ništa ne značio.
Nebo je veliko, sasvim sigurno dovoljno za svih. Hoće li ga oni materijalno bogati privatizirati ili će ih, kao i nas ostale na njemu nekakvo duhovno mjesto čekati? Možda je pitanje različitosti tumačenja vjere. Ne bih znao reći ali dalo bi se pretpostaviti. Kaže tako, jedna od jednakih ali više poštovanih, Stane Đivanović: „… preveliki, najslađi dubrovački zalogaj će im prisjesti sigurno… ne znam kad, ali znam da hoće… u krajnjem slučaju osvetit će im sama priroda Srđa i Omble… jer to što smjeraju neizvodivo je bez razornih posljedica… bježat će kud koji…“
Nisam zloguk i volio bi da budemo drugačije sreće, no ovdje nešto ne valja. Nešto je trulo u Dubravi naškoj. Na istoj grani sjedimo, pila je u Njihovim rukama a kad padnemo vidjet će se kako će sve to završiti. Poslovica kaže: „Kako siješ tako ćeš i požinjati.“
Marko Mišo Mujan, mag.pol.
Stavovi i mišljenja u rubrici ‘Vaše vijesti’ ne izražavaju nužno uredničku politiku redakcije portala dulist.hr, već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora.