Sukob Grada i Društva prijatelja još je užarena dubrovačka tema, koja se našla i na sinoćnjem Dnevniku 3. Gost HRT-a bio je dubrovački gradonačelnik
Andro Vlahušić koji je u nekoliko navrata (a to i inače čini) naglasio kako je Društvo prijatelja privatna udruga.
I to privatna udruga koja gospodari gradskom imovinom po nekakvom tamo običajnom pravu iz prošlog stoljeća.
Na pitanje novinara kako je moguće da privatna udruga desetljećima naplaćuje posjet dubrovačkim zidinama i sama raspolaže novcem bez obveza prema Gradu, Vlahušić odgovara kako „to nije moguće sukladno nijednom hrvatskom zakonu (?!)“.
– To je bilo jedno običajno pravo nastalo još pred 30-ak i više godina (DPDS djeluje od daleke 1952., op.a.) kada nije bilo novaca i kada nisu milijuni turista dolazili u Dubrovnik, a od čega oko 800 tisuća ljudi godišnje plati cijenu ulaznice od 70 kuna. Ukupna godišnja zarada Društva prijatelja kreće se negdje oko 50 milijuna kuna, s tim da ima dana kada se i 500 tisuća kuna dnevno zaradi i sve to ide kroz privatnu udrugu koju nitko ne kontrolira.
Niti kontrolira kako ubire novac niti kako ga broji, ni kako ga uplaćuje na žiro račun, a nikada se do sad nije dogodilo da je ta udruga provela javni natječaj nego sve štogod je potrošila isključivo dala privatnim tvrtkama bez bilo kakvog javnog nadzora – rekao je u Dnevniku 3 Vlahušić.
E sad krenimo redom. Razloge gradonačelnikovog upornog htijenja da zagospodari u potpunosti gradskim zidinama možda treba tražiti u prvoj rečenici njegove gornje izjave o tome kako ranije nije bilo novaca, a danas ga ima. I upravo ta činjenica da danas ima novca očito smeta gradonačelnika budući da u gradsku kasu od toga ide 'tek' pola iznosa, a zamislite čak 10 milijuna kuna na ime PDV-a 'baca' se u državni proračun.
No, zaboravio je gradonačelnik, slučajno ili namjerno, na nacionalnoj dalekovidnici spomenuti kako se novac danas dijeli pola, pola i to sukladno Dodatku Ugovora kojega je sam zahtijevao i potpisao. Zaboravio je također, namjerno ili slučajno, spomenuti kako Društvo prijatelja dubrovačke starine dugi niz godina uspješno skrbi o najvrjednijoj imovini svih Dubrovčana, te ju obnavlja. To isto radi i danas, sa svojom polovicom novca zarađenog od prodaje ulaznica.
A što gradonačelnik radi sa svojom polovicom?! I to je, slučajno ili ne, zaboravio spomenuti, a ni prošlog vikenda nije na to pitanje odgovorio dubrovačkoj javnosti. Jer, vjerojatno joj gradonačelnik nema što puno za reći – novac koji Grad Dubrovnik dobije od prodaje ulaznica prihod je od imovine i kao takav se NEnamjenski troši. Dakle, ako usfali novca za recimo plaće, nabavu uredskog materijala ili kakvu intelektualnu uslugu, gradonačelnik može posegnuti upravo za novcem koji dobije od zidina. I nikome ništa.
A Dubrovčanima je možda bolje ne početi razmišljati što bi se moglo dogoditi sa zidinama kad bi (ili ako bi) gradska uprava preuzela u potpunosti upravljanje nad jedinim bogatstvom kojeg imaju? Tko bi ih obnavljao, pravo je pitanje u ovom trenutku.
Osvrnuo se i na traženje HDZ-a o raspisivanju referenduma iznijevši ozbiljne optužbe.
– U modernoj demokraciji još se nikada nije dogodilo da jedna politička stranka traži da javnom imovinom upravlja privatnik, a još manje da bivša gradonačelnica traži da javnom imovinom upravlja privatna udruga. Osim ukoliko ta privatna udruga nije, onako kao što svi mi u Dubrovniku govorimo i znamo, u biti jedan tajni fond HDZ-a koji ima 50 milijuna kuna ili skoro duplo više nego što je Fimi Media potrošila u velikoj aferi koju je HDZ imao na nacionalnoj razini – rekao je Vlahušić.