Izložba dubrovačkog slikara Lukše Peka ‘Terra incognita’ otvorena je u utorak navečer u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik. To je Pekov povratak u Umjetničku galeriju nakon dvadeset i dvije godine.
-Hvala svima što ste došli, Umjetničkoj galeriji te Gradu Dubrovniku koji podržava izložbu, a meni je omogućio da radim u prostoru u kojem je ovo sve nastalo – istaknuo je tom prilikom Lukša Peko, uz najveću zahvalu svojoj supruzi Luči koja mu je kroz proteklih pedesetak godina ‘dala slobodu’.
-Bez nje, tko zna gdje bih bio – naglasio je Peko.
-Upravo zato što je ta ‘Terra incognita’ nepoznata, ostavlja prostor mašti, nagađanju, spekulaciju te daje priliku umjetniku da nas uvuče u taj svoj svijet. Učinit će vam se da su sve slike varijacija na temu. I jest. Ciklus nastaje osam godina, ali ta varijacija na temu omogućuje umjetniku da ga slijedimo u taj vrtlog iz kojeg ne možemo pronaći izlaz – izjavio je ravnatelj Umjetničke galerije Dubrovnik Marin Ivanović.
-Dubrovnik je formativno ishodište Lukše Peka i on u ovom gradu stvara duže od pola stoljeća, što je respektabilno. Čestitam umjetniku od srca – rekla je predsjednica Upravnog vijeća UGD dr. sc. Katja Bakija, koja je otvorila izložbu.
Podsjetimo, Lukša Peko rođen je u Dubrovniku 24. travnja 1941. godine. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnom gradu. Kao đak zanimao se za slikarstvo i grafiku. Prve poduke dobio je od slikara Antuna Masle, te od slikara i povjesničara umjetnosti Koste Strajnića. Godine 1961. upisao se na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu na slikarski odjel. Za vrijeme studija se uz slikarstvo intenzivno bavio grafikom. Diplomirao je 1965. kod slikara Otona Postružnika i Đure Tiljka, a iste godine je dobio nagradu Akademije likovnih umjetnosti Zagreb za grafiku. Prvi put zajedno s dvojicom dubrovačkih kolega Josipom Škerljom i Josipom Trostmannom izlaže u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik.
Iste godine otišao je na odsluženje vojnog roka te je kao vojnik 1966. u Splitu imao i prvu samostalnu izložbu. Na grafičkoj specijalki ALU Zagreb je 1968. završio poslijediplomski studij kod prof. Marijana Detonija. Do sada je priredio više od sedamdeset samostalnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu te je sudjelovao na više od dvjesto pedeset skupnih izložbi. Objavio je tri pjesničko-grafičke mape: Vrt bez dobi 1986. godine s književnikom Milanom Milišićem, Kad su golubovi umirali 1992. godine s književnikom Feđom Šehovićem i 2017. godine grafičku mapu Marin Držić – Lukša Peko u kojoj su objavljenje njegove grafike i Držićeve pjesme. 1996. dobio je Nagradu grada Dubrovnika i dodijeljeno mu je odlikovanje Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Od 1968. živi i radi u Dubrovniku.
Izložba ostaje otvorena do 29. travnja 2018. godine.