Temperament mi je ostao isti! Ispalim na sudačku nepravdu

Veselin Đuho, novi trener Jug Croatia osiguranja otvorio je dušu za duList te ekskluzivno progovorio o stanju u klubu, ambicijama, osobnom životu, kao i ciljevima s Jugom u ovoj sezoni, ali i o lošem plasmanu Hrvatske na europskom prvenstvu.

Otkad je došao za kormilo Juga zabilježio je jednu pobjedu i to protiv Jadrana iz Herceg Novog 13:7. Nakon prve pobjede, Jugaše očekuju dva teška dvoboja protiv zagrebačke Mladosti u sklopu Eurolige, a potom susret protiv lidera Jadranske lige, talijanskog Pro Recca.  

Otkad ste preuzeli klupu Juga, koje ste promjene unijeli?
– Nema nekih specijalnih promjena jer nismo imali dovoljno vremena. Međutim, sigurno je da ću pokušati ubrzati igru. Znamo da je Jug inače vrlo dobar u kontranapadu, a želim još ubrzati igru. Namjeravam još više raditi na 'nogama' i tehnici, odnosno s plivanjem, ali ne s velikom količinom.  

Nakon utakmice protiv Jadrana rekli ste da je momčad rastresena i da nedostaje koncentracije u ključnim trenucima. Koji je tome razlog?
– Uvjerio sam se da nismo mogli iskoristiti zicer situacije, nismo par puta ni dodali loptu ni šutirali. Vidi se da ima neke rastresenosti, a pogotovo nervoze. Igrači su dosta kvalitetni i iskusni pa se nadam da će s novim radom doći do poboljšanja.

Koje ste ciljeve postavili sebi kad ste došli na klupu Juga?
– Zahtjevam barem finale prvenstva i Eurolige. Osvajanje prvenstva je glavni cilj. Naravno, ako uđemo u Final four pokušat ćemo ostvariti što bolji plasman.  

Je li vam bilo neugodno 'preuzeti' Elvisu Fatoviću momčad u sredini sezone?
– Kako osobno nisam u tome sudjelovao, ne osjećam se neugodno jer je to naš trenerski posao. Prema Emilu Nikoliću, kao i Elvisu Fatoviću, nisam imao niti jednu grubu riječ, naprotiv, uvijek su imali moju podršku.  
Elvis je bio sjajan igrač. Možda nije imao reprezentativnu karijeru koju je zaslužio, jer je odigrao jako malo utakmica, a bio je doista kvalitetan. S druge strane, u klubu je bio pravi kapetan i mogu sa sigurnošću reći da je bio moja desna ruka u bazenu. Svaki kapetan momčadi treba biti 'desna ruka' treneru u bazenu, biti uz trenera, voditi ekipu i pomagati na relaciji igrač-trener. Elvis je na mjesto trenera došao kao mlad i pomalo neiskusan trener. U Jugu je obavio vrlo dobar posao. Mogu samo reći kvalitetne stvari o Elvisu kao igraču i treneru.  

SMODLAKA, KRŽIĆ – OBRADOVIĆ, JOKOVIĆ

Možete li usporediti prvu momčad koju ste vodili i ovu sadašnju? Ima li sličnosti, odnosno koje su razlike?
– Razlike su velike. Jug je prije imao četiri ili pet velikih igrača, a i jako puno mladih. Morali smo jako puno raditi i trenirati da bi bili dostojan protivnik Mladosti i Splitskoj banci. Danas je momčad Juga drukčije sastavljena; prije smo imali Smodlaku, Fatovića, Kržića, Balića, Računicu, Medana i mlade pa smo bili odlična momčad. Danas je to drugačije, imamo šest do sedam reprezentativaca. Treba nastaviti raditi kvalitetno, ali s ovom ekipom više moramo raditi na tehničko-taktičkim stvarima.  

Jeste li zadovoljni uvjetima po kojima ste došli u Jug?
– Prezadovoljan sam. Kad sam napustio Jug igrali smo i trenirali u jako lošim uvjetima, pod balonom, s puno vlage. Sjećam se da sam u nekoliko navrata uskakao u bazen da bih dokazao igračima da je voda u bazenu oko 20 i više stupnjeva. Danas je druga situacija, imamo predivan bazen stvoren za vaterpolo. Uvjeti su jako dobri, voda je čista i topla, svlačionice su odlične. Koliko znam, teretana će se malo urediti tako da će i to biti odlično. U svijetu je jako malo bazena s ovakvim uvjetima i trebamo biti ponosni kakav bazen imamo.  

Jug ste vodili od 97' do 03', mnogi Vas pamte kao temperamentnog, čak i eksplozivnog trenera. Je li se što promijenilo u Vašem stilu vođenja momčadi?
– Malo se promijenilo. Moj je temperament ostao isti, a dobio sam na iskustvu. Bio sam u puno klubova profesionalac, tenzije su mi se malo smirile pa sada puno kvalitetnije odrađujem utakmicu. Međutim, ako opet vidim sudačku nepravdu opet ću biti eksplozivan, tako da moram o tome razmišljati prije utakmice. Sudačka je organizacija zaštićena, posebno u vaterpolu, a vaterpolo je jedini sport u kojem se sucu ne može ništa reći jer automatski ide žuti ili crveni karton. Zašto je to tako morali bi pitati članove sudačke organizacije.

Što je bilo sa Mihom Bobićem, zašto ste ga se 'odrekli' kao pomoćnika?  
– Svaki trener nosi svoja osobna razmišljanja pa tako i ja. Odlučio sam se za Ognjena i Mara jer je to moje razmišljanje, a ne mislim da bi Elvisovi pomoćnici automatski trebali biti i moji. Miho nije maknut iz kluba, već je preuzeo juniore. Kao trener imam povjerenja u svoje pomoćnike. Nije da nemam povjerenja u Bobića, nego sam tako odlučio, kao i svi treneri u drugim klubovima koji imaju svoje stavove.

MEĐU PET ŠEST SAM U EUROPI

Koju bi ocjenu dali sebi za ulogu trenera?
– O meni mogu govoriti samo rezultati, ja ne mogu govoriti kakav sam trener. Međutim, u klupskom vaterpolu sam sigurno među pet ili šest trenera po trofejima u Europi, s obzirom da sam osvojio prvenstvo Hrvatske, Kup prvaka. O trenerskim kvalitetama govore samo osvojeni trofeji, a sve drugo je samo priča. Naravno, treba biti u pravim klubovima jer se to ne smije izostaviti. Može se biti trener POŠK-a ili Mornara, a biti odličan trener bez uspjeha.  

Gdje ste skupili najviše iskustva kao trener?
– Sva iskustva su mi pomogla, a posebno druga talijanska liga. Nakon igračke karijere predsjednik kluba me zamolio da ostanem u klubu voditi ekipu. Tu sam odradio tri godine i shvatio sam koliko je teško biti trener, a pogotovo u klubovima gdje se nije znala ni 'abeceda' vaterpola. Shvatio sam da se mora početi od jako malih klubova, a to mi je uistinu pomoglo u karijeri. Što se tiče Juga, imali smo sjajnu ekipu i podršku Uprave. Zadržao sam se pet, šest godina i mislim da sam stekao dovoljno iskustva iako sam bio relativno mlad. Tek sada shvaćam da sam bio previše eksplozivan. Međutim, sve sam radio u interesu Juga, da klub dođe tamo gdje zaslužuje. Imao sam sreće 2000. godine što sam bio trener Juga kada smo osvojili naslov prvaka Hrvatske.

ZASIĆENA PUBLIKA

Juga u posljednje vrijeme muči slab odaziv publike. Što je po Vama glavni razlog?
– Došlo je do određenog zasićenja jer je Jug u posljednjih deset godina bio jedini klub koji je osvojio sve što se moglo. Vjerujem da se zbog toga publika malo zasitila, ali to je samo prolazno i navijači će se ponovno vratiti i bazen će opet biti pun. Prije su navijači čekali utakmice sa zagrebačkom Mladosti, međutim u zadnje vrijeme tu se ubacilo riječko Primorje koje bi po meni trebalo zainteresirati širu javnost Hrvatske.  

Kržić, Balić, Fatović su ostali uz Juga. Tko se od ove Vaše ekipe 'izgubio'? Tko je mogao dati doprinos u radu s mladima ili općenito u klubu, a danas ga nema?
– Smodlaka nije tu, ovdje je postigao svjetsku slavu, međutim on je ostao u Splitu. Davor Rilović vjerojatno nakon završenog faksa negdje radi, Pero Jovica ostao je u vaterpolu (VK Cavtat, op.a.). Manje više svi su ostali u Jugu i oko njega i smatram da je to veliki plus za Upravu Juga. U Juga se dobro radi. Svi su skloni kritici, ali može se još bolje. Promijenio sam dosta klubova i sve što sam vidio nije bolje od naše škole. Olympiakos, Mladost, sve su to klubovi koji većinom kupuju igrače. Dovoljan je dokaz da se na prste može izbrojiti koliko je Jug doveo igrača 'sa strane'. Prema tome, Elvis će zasigurno biti dobar voditelj mladih, a ujedno to je zadatak nama trenerima da prenesemo iskustvo na mlade. Prije bi se igrači igrali na ulici, a toga danas nema. Svima nam je jako teško i imamo vrlo težak zadatak.  

PAVLOVIĆ SE JOŠ NIJE NAVIKAO

Jeste li zadovoljni pojačanjima koje je Uprava kluba dovela?
– Janović je jedan od najboljih šutera u svijetu vaterpola. Otišao nam je nažalost Sandro Sukno, ali ta se dva igrača definitivno razlikuju. Sandro ima vrlo dobar kontranapad, dok je Janović dobar šuter izvana, a možemo ga koristiti i na poziciji centra. Pavlović je dobar centar, možda se još nije navikao, ali radi i vjerujem da će i on pokazati svoju klasu.

Kakvo je stanje s vratarima, činjenica je da Frano Vićan neće moći još dugo. Hoćemo li morati ''uvoziti'' vratare?
– Mislim da ne. Šteta je što je Nižić ozlijeđen, međutim Bijač je sjajan vratar. Gledao sam u nekoliko navrata njegov nastup za Mornar i ima puno potencijala. Dokaz je da ga Rudić zove za pripreme reprezentacije, a bio je drugi vratar u Eindhovenu. Mladi Popadić-Batina je također vrlo solidan, tako da vjerujem da tu nećemo imati puno problema. Veliki problem je na poziciji centra kao što je bilo i prije. Vrijedi izdvojiti Dobuda, ali on je počeo s radom još dok sam ja bio trener. Nije problem centra samo u nas nego u cijeloj Europi. Ta pozicija je daleko najgora za igrače. Ne znam zašto, ali takva je situacija kod svih.

RUDIĆ NAJVEĆI KRIVAC

Za nama je Europsko prvenstvo. Tko je glavni krivac za loše izdanje 'Barakuda', točnije deveto mjesto?  
– Moramo biti objektivniji. Da smo ostali treći, četvrti ili peti to bi opet bio neuspjeh. Narod je takav da će sve ispod trećeg mjesta zanemariti. Konkurencija se jako pojačala, pogledajte na primjer u rukometu Srbija je druga, a zadnjih godina nije nigdje bila. Jasno da je Rudić najveći krivac.  

Je li Hrvatska oštećena, što od sudaca i sumnjive pobjede Crne Gore protiv Srbije?
– Moramo biti realni i sagledati da puštanja nije bilo. Srbija je bila prva, nije imala za koga igrati, teško ih je bilo motivirati. Ja ne bih  govorio o puštanju, ušli su u utakmicu lagano i nema se što tu govoriti. Na kraju kad se pogleda, prvenstvo je pripalo Srbiji i to sa golom prednosti protiv Crne Gore..