Tatjana Šimac Bonačić, bivša saborska zastupnica i SDP-ova zamjenica gradonačelnika u dva mandata, na izborima u svibnju kandidatkinja je SDP-a za gradonačelnicu Dubrovnika.
O tome što može ponuditi Dubrovniku, o Andru Vlahušiću i SDP-u koji nakon dugo vremena na izbore izlazi samostalno porazgovarali smo za ovaj broj DuLista.
Što možete ponuditi Dubrovniku?
Mandat gradonačelnice Dubrovnika posvetit ću rješavanju najvećih strateških problema Dubrovnika – problemu oborinske odvodnje, problemu stanovanja za mlade dubrovačke obitelji i problemu koji će, ako ga se ne uhvatimo, samo jednog dana puknuti kao grana na kojoj svi sjedimo; pretjerana devastacija Grada postaje glavni problem njegove i naše budućnosti. Ako uništimo grad nećemo moći od njega ni živjeti, a u tom će slučaju svi manje zarađivati. Dubrovnik će za moga mandata postati lider održivog turizma na Jadranu i radi toga sam angažirala vrhunskog stručnjaka za održivi turizam. Ne treba se bojati toga da je to put u manju zaradu i smanjivanje posla za iznajmljivače ili hotelijere. Na takav turizam treba gledati kao na ekonomsku granu koja zaustavlja negativne posljedice stihijskog turizma, donosi rasterećenje gradu uz više organizacije na svjetskoj turističkoj destinaciji, nudi više ugostiteljskih i hotelijerskih usluga, više razvoja turizma, a na kraju ipak i – više zarade. Drago mi je da sam podršku za ovakvo usmjerenje mogla čuti i od ugostitelja. I oni traže više reda da bi imali više rada i dužu sezonu, kako bi mogli otplatiti visoki najam javnih površina te razvijali još bolju uslugu. S druge strane, stanovnici stare gradske jezgre također imaju potrebu za boljom organizacijom i njihova svakodnevnoga života među turistima koji nije nimalo lagan. Posao Grada je sve to uskladiti. Jer, osim usluga turistima, Grad mora biti i na usluzi i svojim građanima. Osim toga, upitajmo se žele li svi građani Dubrovnika biti školovani samo za turizam i ugostiteljstvo ili se žele školovati i za neka druga zanimanja i također dobro živjeti u Dubrovniku od svoje profesije? Puno je pitanja koja postavlja struka, arhitekti, urbanisti, konzervatori i građani, ali se sve svodi na jedno – hoćemo li sačuvati Dubrovnik od pretjerane eksploatacije, i filmske i kruzerske? I znamo li to zaista i naplatiti kako treba? Tko kaže da se iznajmljivanje Straduna filmskim producentima nije trebalo i puno više naplatiti? Nadalje, jesmo li uopće svjesni na koje sve načine ugrožavamo povijesnu jezgru? I ugostitelji kažu da imamo prevelik broj restorana u staroj gradskoj jezgri koja leži na kanalizaciji još iz vremena Dubrovačke Republike. Ako to nedajbože prsne zbog prevelikoga opterećenja, tko zna kakva nesaglediva šteta može nastati za Grad i za sve koji tamo rade i žive. Bogata povijest ostavila nam je ovaj Grad za nas i naše su generacije dužne sačuvati ga i za nas i za one koji dolaze nakon nas. Zato se moja kampanja tako i zove ‘Grad za nas’, zato što vjerujem u jedno: Dubrovnik se razvijati može, a očuvati mora – to naglašavam kao bitan prioritet mog budućeg gradskog vodstva.
Najavili ste smanjenje ovlasti gradonačelnika, na što se to konkretno odnosi?
Samo pogledajte Stradun. Nakon ukidanja detaljnog urbanističkog plana još davnih devedesetih godina, pretvorili smo renesansni Dubrovnik u grad 80-ak suvenirnica s kineskim suvenirima, fastfoodovima i sladoledarnicama. To su prioriteti, ispraviti sve što je pošlo krivo. Zato i jest bitna izmjena Pravilnika o komercijalnom korištenju javnih površina u povijesnoj jezgri i kontaktnom području. Velika su mi očekivanja i od Plana upravljanja povijesnom jezgrom koji je u izradi i sigurna sam da će dovesti do reda i razvoja. Gradonačelnik u tome smislu danas ima prevelike ovlasti što se tiče javnih površina, smatram da struka u tome pogledu mora više odlučivati. Nije Grad tvrtka da je vodi menadžer koji samo broji i slaže novac na novac, nego gradonačelnica mora organizirati grad tako da njime upravlja na najbolji način za grad i sve nas, ne samo za financijski profit, nego i društveni. Mogu biti na Stradunu stolovi, ali tako da se za svaki dobiveni posao od Grada zna račun i da se zna za svaki javni natječaj u skladu sa zakonima. U mome mandatu računi Grada i javni natječaji bit će na internetu dostupni javno na uvid svima, da preveniramo moguća podmetanja. Ne želim se dovesti u situaciju da krivim druge za svoju eventualnu pogrešku, ili da to nekom od mojih budućih suradnika bude možebitno opravdanje.
U dva ste mandata bili zamjenica gradonačelnika Andra Vlahušića, zašto se sad distancirate od njega?
Vaše pitanje pokazuje kako je bivši gradonačelnik nametnuo svijest privatiziranja politike. Bila sam SDP-ova dogradonačelnica, a ne ‘njegova’ – kada su suradnje ravnopravne, onda se ravnopravno i treba izražavati. Upravo je takav stav i neispravljanje tog dojma doveo imidž dubrovačkog SDP-a u nezavidniji položaj od onog HNS-a, a partnerstvo je ravnopravno. U zajedničkoj vlasti SDP-a i HNS-a u Dubrovniku, on je izabran za gradonačelnika, a ja za dogradonačelnicu. Mandat je završio, radila sam za mandata u skladu sa svojim zakonskim ovlastima u području društvenih djelatnosti, obrazovanja i socijale i mogu se pohvaliti učinjenim u tome području, ali to mi je bio i posao. Grad smo bez djece na listama čekanja za vrtiće, radili smo na infrastrukturi, vrtića i škola, sa suradnicima sam radila na projektu jednosmjenske nastave, strateškim programima za djecu i mlade, na nizu socijalnih programa, pa i novčanih dodataka za umirovljenike i naše starije sugrađane bez primanja. I još puno toga. Smijem li i ja istaknuti svoj doprinos? Ne pristajem na degradiranje da nisam ništa učinila samo zato što nisam onaj tip ‘usta moja hvalite me’. Pred svima su sad lokalni izbori i građani su opet dobili kandidate i kandidatkinje za upravljanje gradom. Politički partneri, pa tako i SDP i HNS, ne moraju doživotno biti u koaliciji. To pokazuje i odluka HNS-a u Rijeci gdje su odlučili ne podržati, kao puno puta do sada, gradonačelnika SDP-a Vojka Obersnela, nego su na ove izbore izišli sa svojim kandidatom, jer žele podizati HNS u Rijeci. Možemo li tu razinu razumijevanja politike primijeniti i na Dubrovnik? SDP je velika stranka i nismo mogli dopustiti da ovisimo o ishodu nečijeg sudskog postupka na sudu. Gospodinu Vlahušiću, niti za taj sudski postupak, niti za ishod sudske presude nitko nije kriv, nego on sam – neodgovornošću ili nečim trećim. SDP nije želio čekati ishod Ustavnog suda, kao suda završne riječi, nego sam izišla sa svojom kandidaturom kao SDP-ova kandidatkinja za gradonačelnicu Dubrovnika s namjerom da pobijedim te da u Dubrovniku podignemo i SDP.
Je li SDP u Dubrovniku izgubio prepoznatljivost u sjeni Andra Vlahušića?
Jednako tako možemo postaviti pitanje kolika je u Dubrovniku prepoznatljivost HNS-a i kolika mu je snaga bez Andra Vlahušića koji neće biti kandidat na ovim izborima? Kandidat HNS-a za gradonačelnika Dubrovnika Valentin Dujmović tek će sada na izborima pokazati kako on kotira među građanima, pokazat će svoju prepoznatljivost, jer glas za Valentina Dujmovića je glas za Valentina Dujmovića, a ne za bivšeg gradonačelnika koliko god se gospodin Vlahušić trudio sebe staviti u prvi plan u toj kampanji. Oni koji glasaju za HNS biraju Valentina Dujmovića – sa svim njegovim manama i vrlinama, osobu koja je u startu i otvoreno pristala da njime netko upravlja, a vodio bi naš Grad. I kad se udaljim iz situacije i gledam stvar kao građanin grada – meni to ne zvuči ni dovoljno odgovorno ni ozbiljno za osvajanje takve funkcije. I sad će se tu pokazati i prepoznatljivost HNS-a u novim okolnostima. Ozbiljni politički analitičari, kao profesor Pero Maldini, javno su istaknuli da je za očekivati da se Vlahušićevi glasovi na ovim lokalnim izborima preliju SDP-ovoj kandidatkinji i to iz glavnog razloga – jer je Vlahušić svih ovih godina bio i kandidat SDP-a. S izuzetkom 2013., uz podršku i bivšeg SDP župana Šprlje te bivših premijera Račana i Milanovića, i gradskog SDP-a, Vlahušić je uvijek bio kandidat i SDP-a. Stoga je neprimjereno sebe nazivati nepobjedivim kad na izbore nisi išao sam, nego su te i drugi nosili. Dubrovački SDP je s pravom ove godine očekivao da će jednom zauzvrat dobiti podršku HNS-a u Dubrovniku za svoju kandidatkinju. Nismo je dobili, odlučili su u HNS-u ići sa svojim kandidatom, to prihvaćamo. Gradski SDP prvi put ide na izbore u Dubrovniku samostalno nakon puno godina, samo ovaj put i uz podršku centrale iz Zagreba, i radi toga osjećamo novu snagu. Ili, kako je jedan moj stranački kolega duhovito rekao, prvi put se ponovo bude leptirići u trbuhu, jer osjećamo da se događa promjena. Točno je, bili smo u sjeni zajedničke politike u gradu, ali je u tome naporu zajedničkim i ravnopravnim naporima SDP-a i HNS-a učinjeno i puno dobroga. Prihvaćamo i kritike, ali ne na način da HNS govori o SDP-u da ne postojimo, da su oni i HNS i SDP. Vidjet ćete i prema mojim zamjenicima, da dubrovačkom SDP-u prilaze novi izvanredni ljudi i da možemo i kao stranka ponuditi novu i dobru politiku za Dubrovnik. Moguće to i HNS-ovi birači prepoznaju i na kraju nas podrže.
Smatrate li činjenicu da ste SDP-ova kandidatkinja, ali ne i predsjednica Gradskog odbora svojim nedostatkom?
Nipošto. Te dvije funkcije, uloge, ne moraju biti u istoj osobi. Dapače, ako ima dovoljno kvalitetnog kadra, dobro je da svatko dobije svoju priliku i ulogu. Svaka funkcija ima svoje zahtjeve, neke se i preklapaju, ali sukreacije i sinergije mora biti. Ukoliko je suradnja i međusobna podrška uredna i snažna – tada se može očekivati kvalitetniji učinak.
Slogan Vam je ‘Grad za nas’, tko ste to ‘vi’, a tko su ‘oni’?
‘Grad za nas’ nije slogan koji svojata grad da je ‘naš’ u smislu da ga prisvaja jedna politička stranka ili interesna klika, to je opis mog programa. ‘Grad za nas’ je dobar grad za sve nas. Grad to smo mi – svi oni koji žele dobro za Dubrovnik.