Iz KLGB Srđ je Grad uputili su još jedno priopćenje na temu zemljišta u Zatonu koje je Ministarstvo državne imovine stavilo na prodaju. Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti.
-Zakon o upravljanju državnom imovinom (NN 52/18) u svojem čl. 45 regulira pitanje raspolaganja nekretninama u korist jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave bez naknade.
U stavku 1. navedenog članka navode se razlozi zbog kojih se nekretninama može raspolagati u korist jedinica lokalne i područne samouprave, a to su: gospodarski napredak, socijalna dobrobit građana, ujednačavanje gospodarskog i demografskog razvitka svih krajeva Republike Hrvatske.
Stavak 2 kazuje da se raspolaganje nekretninom provodi – na zahtjev jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave na koju se prenosi ono pravo s kojim se postiže ista svrha, a koje je najpovoljnije za Republiku Hrvatsku.
U stavku 3 kazuje se i svrha ostvarenja projekata koji su od općeg javnog, socijalnog ili kulturnog interesa, poput izgradnje škola, dječjih vrtića, bolnica, domova zdravlja, ustanova socijalne skrbi, groblja, za izgradnju sportskih objekata, muzeja, memorijalnih centara i drugih sličnih projekata kojima se povećava kvaliteta života građana na području jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.
MOŽE SE AKO SE HOĆE!
Iz ovoga je sasvim jasno da Grad Dubrovnik može predati zahtjev da može raspolagati nekretninom ukoliko predvidi projekt koji bi povećao kvalitetu života građana na području lokalne i područne (regionalne) samouprave.
Uvjereni smo da se ovo područje može urediti tako da se uredi siguran pješački pristup za odrasle i djecu s različitim javnim sadržajima, poput parka koji bi se prirodno nadovezao na plažu i time na civiliziran način povezao Mali i Veliki Zaton. Nije nam jasno kako se netko ne želi boriti za sigurnost djece i odraslih, koji će, ukoliko se ova čestica zemlje proda privatnom investitoru, morati hodati magistralnom cestom iz jednog u drugo mjesto.
‘NE MOŽE ! – REKA SAM – NE MOŽE!’
Međutim, u svome odgovoru na vijećničko pitanje vijećnika Emilija Puljizevića iz HDZ-a i Nikše Selmanija iz Srđ je Grad, Gradonačelnik je odgovorio da: ‘Ne postoji nijedna zakonska mogućnost da nam to netko pokloni, postoji mogućnost da to kupimo, ali zašto kupiti nešto na čemu ne možemo ostvariti ništa’.
Da je Gradonačelnik uopće obratio malo pažnje na ono što se govori u Zatonu – a to je da se radi o jedinom putu koji preko 100 godina povezuje Mali i Veliki Zaton, jedinoj po stanovnike i goste sigurnoj pješačkoj trasi kojom se pristupa plaži u Velikom Zatonu, shvatio bi da se tamo već ostvaruje nešto i da bi svaka odgovorna uprava u budućnosti trebalo čitavo to područje konačno urediti jer je opće stanje u Zatonu veoma loše.
Ništa se ne događa po pitanju kanalizacije, ceste su u katastrofalnom stanju, vezovi za barke su u neuređenom stanju, javne površine su potpuno neuređene – nikakve strategije i vizije ovdje nema.
Kad sad još ljudima oduzmemo ono što gotovo 100 godina koriste, onda se zaista treba zapitati – trebaju li Zatonjani uopće ikome osim kao biračko tijelo svake 4 godine!? – stoji u priopćenju Srđevaca.