Slušni aparat

Špangleski prog pop

Motomami Cover 1

Suvremena pop glazba ne mora biti bezidejna i jednolična. Dokaz takvim sudu dolazi u formi novog, sedmog studijskog albuma grupe The Mars Volta, progresivnog rock benda iz El Pasa u državi Texas i trećeg rada za španjolsku pjevačicu Rosaliu.

Još je prvi album ove Katalonke ‘Los Angeles’ izazvao nemalo zanimanje u latino-pop svijetu. Nasljednik ‘El Mal Querer’ prošao je kudikamo bolje i imao globalni odjek. Ovaj višestruko nagrađivan konceptualni nuevo fla­menco album, između ostalih prizna­nja, osvojio je četiri Latin Grammyja i jedan’obični’.

Njen posljednji rad ‘Motomami’ izvorno je objavljen u ožujku, no početkom rujna nadopu­njen je i proširenom verzijom pa ‘Moto­mami +’ uz nekoliko novih pjesama i remikseva donosi neodoljivi mambo i merengue hit singl ‘Despechá’, najveći dosadašnji uspjeh 29-godišnjakinje na Billboardu i na Spotifyju, gdje je ostvarila najbolji debi neke pjesme na španjolskom jeziku u povijesti ovog servisa.

S ‘Motomami’ Rosalia je svoj jedinstveni umjetnički pristup pozna­tim latin glazbenim formama odvela korak dalje pa u nepunih 45 minuta izvornog formata istražuje čitav niz glazbenih žanrova. Najveći dio materi­jala bavi se alternativnim reggaetonom (pjesme ‘Chicken Teriyaki’, ‘Candy’, ‘Diablo’…), dok je u slučaju uvodne ‘Saoko’ posve dekonstruirala žanrov­ske odrednice uvrštenjem eksperi­mentalnih elementa za koje je Rosa­lia inspiraciju pronašla u utjecajnim radovima industrial rock grupe Nine Inch Nails i Kanyea Westa (albumi ‘The Downward Spiral’ i ‘Yezus’). Suradnja s The Weekndom u ‘La Fama’ u suštini je bachata s electropop elementima, dok je ‘Bulerias’ čisti flamenco.

Rosalia se okušava i u boleru, dembowu, mambu, chiptuneu, hip-hop i art-popu. ‘Hen­tai’, ‘Como un G’, ‘G3 N15’ i ‘Sakura’ su piano balade. Ako vam se čini da sam opisao barem tri različita albuma, možda ste i u pravu jer je prema vla­stitom priznanju Rosalia radila na tri različita projekta prije nego se posve iskristalizirao koncept koji uz sve svoje ekscentričnosti posjeduje snažno vezivo tkivo. Izvorni ‘Motomami’ naj­bolje je ocijenjen ovogodišnji album na platformi Metacritic.

The Mars Volta (dalje: TMV) su nakon desetogodišnje neaktivnosti iznenadili ljubitelje svog karakterističnog psiho­deličnog prog rocka snimivši album koji se ne može klasificirati drugačije nego kao čisti pop. Na istoimenom albumu klavijature su gotovo posve istisnule poslovično glasne gitare, a većina pjesama ne prelazi tri minute u trajanju. Autorski duo Cedric Bixler Zavala (pjevač i autor tekstova) i Omar Rodríguez-López (gitare, sintesajzeri, aranžmani, produkcija) nisu lagali kada su najavili album s karipskim ritmovima. Jedan od instant favo­rita ‘Qué Dios Te Maldiga Mí Corazón’ tako zvuči kao hibrid pjesme ‘Smooth’ Santane i salsa pjesama Marca Ant­honyja.

Latin rock provlači se kroz singl ‘Blacklight Shine’ koji otvara album, samo nešto elegantnije i dosta suzdržanije nego što bi mogli očeki­vati od benda čiji katalog sadrži takve izlete poput ‘Via L’Viaquez’ ili ‘Asilos Magdalena’. Na nju se naslanja ‘Gra­veyard Love’ i već je jasno da će ovaj put posve izostati frenetičnost njiho­vih prvih izdanja. Video spotovi za obje pjesme slave narod i povijest Por­torika, domovine Omara Rodrígueza- Lópeza. Ritmovi su kompleksni i ple­sni, a melodije poletne i prijemčive uz prepoznatljivi kontrolirani falset i emotivnu izvedbu Bixler-Zavale koji je ovdje lirski neuobičajeno direktan i ispovijedan (materijal je inspiriran mučnim iskustvima koji su supruga i on prošli dok su bili pripadnici Scijen­tološke crkve).

Ovakvom stilskom zaokretu kumo­vala je i reaktivacija njihovog prvog benda, post hard-core grupe At The Drive-In, poznate po glasnim i eksplo­zivnim live nastupima, i to u dva navrata u prošlom desetljeću. No, dvo­jac je pop albumom ‘prijetio’ i prije. Tako su na prethodnom i, do tada, najkonciznijem albumu ‘Noctour­niquet’ (2012) prvi put izostali dese­tominutni prog-rock epovi, a odjeci Davida Bowieja ili Petera Gabriela u svojim zrelim fazama, koji su se tada mogli prepoznati, preslikani su i na novi album. Bixler-Zavala kao utje­caj izdvaja čak i pjesmu ‘Bizcochito’ Rosalie, što je poveznica koja me je i ponukala da ih uguram u istu kolu­mnu.

Kao i Rosalia, i The Mars Volta tradicionalno pjevaju na španjolskom i engleskom jeziku, a dvojezičnost je često zastupljena unutar iste pjesme, odnosno stiha. Iako žanrovski na dija­metralno suprotnim stranama, radove The Mars Volte i Rosalie povezuju snažna umjetnička sloboda i vizija, što su plemenite karakteristike glazbenika koji ne izdaju ono što ljudi žele nego ono što trebaju čuti.

Foto:

www.rosalia.com,
themarsvoltaofficial.
bandcamp.com

Pročitajte još

Završetak tekuće inkarnacije

Ivan Jelčić

Najpoznatija banana na svijetu

Petar Ipšić

Dekodiranje narančastog genoma

Ivan Jelčić