Korona kriza teško je pogodila hrvatsku glazbenu scenu. Neke zvijezde okrenule su se okopavanju krumpira nakon što su shvatile da su haljine od tri tisuće eura potpuno nejestive, druge sa šalicom u ruci stoje ispred lokalnog supermarketa kako bi skupile milostinju za sljedeću rundu botoxa, dok oni najodvažniji preko mobitela s uključenom geo-lokacijom vode iscrpljujući gerilski rat protiv Gatesovih nano-čipova. Cijela ta estradna tragedija podsjetila me da u dosadašnje šezdesetdvije kolumne niti jednom nisam niti okrznuo domaću glazbu, no kako sam jako slabo upoznat sa svadbeno-krizmenim repertoarom, odlučio sam ipak pisati o domaćoj rock i metal sceni.
Bjelovarci ‘Them Moose Rush’ već su veterani domaće scene, a novi album ‘Dancing Maze’ njihov je treći dugosvirajući uradak. Kombinirajući retro i moderni prog, ovaj trio neodoljivo podsjeća na nešto otkačeniju i puno neozbiljniju kombinaciju Primusa i Mars Volte. Album se sastoji od jedanaest energetičnih pjesama koje prate različite protagoniste na njihov put kroz čudnovati labirint. Tu je Ray Charles u borbi protiv droge u naslovnoj ‘Ray’s Dancing Maze’, u ‘Dolly’s Wedding Song’ Dolly Parton na morfiju brije svoje majmune, a apsurdno naslovljeni ‘Jerry’s Bacon Flavored Vegan Potion’ savršeno ilustrira razinu zafrkancije koja funkcionira najviše zato jer su Runjavec, Komlen i Kuruc izuzetno talentirani glazbenici. Kad još pogledate i genijalno uvrnuti spot za ‘Jude’s Got Another’ u kojem dva ćelava kriminalca u šuškavcima pokušavaju pronaći formulu za rast kose, veliki su izgledi da će ‘Them Moose Rush’ postati jedan od vaših omiljenih domaćih rock bandova.
Varaždinski trojac iz grupe Bednja imaju znatno manje smisla za humor, što se odmah može vidjeti iz naslovne ilustracije njihovog debitantskog albuma ‘Doline su ostale iza nas’ kojeg su izdali krajem prošle godine za svjetski priznatu indijsku izdavačku kuću ‘Transcending Obscurity’. Black metal Bednjanci inovativno u svoj zvuk dodaju zdravu dozu hardcorea koristeći dvojne vokalne uzvike, ali i nekoliko prstohvata death i post metala za taj konačni okus mračne atmosfere, koji bi mogao privući fanove Ulcerata i Gaereae. Momci racionalno koriste svoje vrijeme, i u malo više od pola sata uspijevaju protutnjati kroz šest nabrijanih stvari, od kojih vrijedi izdvojiti brzopoteznu ‘Povratak Kralja’, atmosferičnu ‘Tišina je Smrt’ i žestoku ‘Ledena Palača’. Nakon ovako izvrsnog početka, pred trojcem Šarkanji/Milković/Babić stoje otvorena vrata međunarodne slave.
Čast da zatvore ovu kolumnu pripada lokalnim momcima iz black metal banda Zimogroz. Sastavljen od veterana dubrovačke metal scene, band je prije par mjeseci izdao svoj debitantski album ‘Old Mystic Lore’ za proslavljeni domaći Geenger Records. Iskustvo iz prethodnih bandova kao što su Shizofrenia, Mystica i The Pandora momcima je iznimno pomoglo da kreiraju izvrstan atmosferični black metal album. U nedostatku polarnih finskih zima Wintersuna ili nepreglednih mračnih šuma Pacifičkog Sjeverozapada koje inspiriraju Wolves in the Throne Room, ekipa je uspjela pretvoriti par burnih zimskih dana i lagane šetnje Velikom Petkom u pedeset minuta transcedentalnog dooma (‘Through the Gates of Time’), srednjovjekovnih avantura (‘Beneath Mount Hasan’ i ‘Undying Whispers’), pomorskih tragedija (‘Storms of Adria’) i atmosferično-glacijalnih epskih stvari (‘We, the Winds of Winter’, ‘…and Darkness Followed’) te sve zaokružiti izvrsnom produkcijom, miksom i prezentacijom. Jarovit (vokal), Ilos i Strigon (gitare), Euharist (bas) i Grozni (bubnjevi) počastili su nas odličnim albumom koji je posebno potreban ovih dana da nas barem malo rashladi kad već klima odvrnuta do daske to ne uspijeva.