Nakon mjeseci štrajka, uvođenja pa potom ukidanja radne obveze, hrvatski liječnici i dalje ostaju u pat poziciji s vladajućima.
Nastavak rata s Banskim dvorima je neminovan, a dok se čeka odluka o nastavku i formi štrajka, o svemu smo razgovarali s dr. Damirom Šimunovićem, Dubrovčaninom i potpredsjednikom Hrvatskog liječničkog sindikata. U iščekivanju izvanredne skupštine HLS-a koja će biti održana u subotu otkrio nam je zašto je štrajk trenutno u mirovanju, od kojih zahtjeva su odustali, a od čega ne posustaju i zašto.
Nedavno ste bili na koordinaciji u Zagrebu, o čemu ste sve razgovarali?
Glavna tema bila je što i kako dalje. Nakon analize događanja vidi se da je i bez štrajka zdravstveni sustav u teškom organizacijskom stanju. Skoro sve klinike počele su raditi smjenski rad što će se sigurno pokazati kao neodrživo. Veliki broj ljudi ne želi raditi više od normalnih 40 sati tjedno, odnosno 48 sati maksimalno s prekovremenim. Zbog toga se ne može raditi više u dežurstvima, a u smjenama ne možete pratiti vaše pacijente kako treba. Kadrovski je to veliki problem, tim više što je ministar izjavio kako su liste čekanja povećane 400 posto, ali to je prvenstveno pitanje nedostatka ljudi, a ne štrajka.
Štrajk je počeo 18. rujna, prije četiri mjeseca, što je postignuto?
Imali smo dva mjeseca radne obveze, ali postigli smo to da smo dignuli glas protiv stanja u zdravstvenom sustavu i protiv načina kako se Vlada i ministar odnose prema nama. Mi smo htjeli sami pregovarati, i ono što ispregovaramo sami potpisati. To nam nažalost nije omogućeno i potpis nekog drugog vrijedi za nas. Granski kolektivni ugovor koji je sada na snazi valjan je potpisom Samostalnog Sindikata zdravstva i socijalne skrbi i Sindikata medicinskih sestara i tehničara vrijedi i za nas. Mi ga nismo ni potpisali i ne stojimo iza onoga što u njemu stoji. On je nama nametnut!
Što u njemu stoji, što je sporno?
Pazite, najveći prijepor je da mi ne prihvaćamo više da netko umjesto nas potpisuje kolektivni ugovor. Po sadašnjem Zakonu o reprezentativnosti to je tako. Mi se protiv toga od početka borimo. Mi tražimo strukovni kolektivni ugovor, jer mi možemo dogovoriti sve ono što je potrebno oko socijalnog i materijalnog statusa hrvatskih liječnika, a nakon toga se usaglašavati s drugim sindikatima. Ne pristajemo da netko dava izjave umjesto nas i u naše ime, pa tako ni gospođa Spomenka Abveršek (SSZSS).
Zašto vas drugi sindikati ne prate? Štrajk je krenuo zajednički?
Zahtjevi nisu bili isti. Štrajkovi su počeli u isto vrijeme, to je dogovoreno kako bi bili jači. Zašto su oni prekinuli štrajk, u to ne bih ulazio. Nama je jasno materijalno stanje države, jasno nam je da novaca nema. Zato smo i se i htjeli dogovoriti, ali ministar to nije htio. Uvijek su bile najspornije dvije točke – pripravnost i prekovremeni rad. Jedino što smo htjeli je da nam se to plati po zakonu, ništa drugo. Međutim, zbog materijalne situacije to drugoj strani nije odgovoralo. Pokušali smo vidjeti što se može napraviti, ali svi naši prijedlozi su odbijeni.
Što je još za DuList kazao Damir Šimunović pročitajte u novom broju našeg tjednika, koji se od srijede nalazi u prodaji.