Severina Hađija, magistra psihologinje, zaposlena u Osnovnoj školi Samobor kao stručni suradnik psiholog te Alma Džanović Mateljan, magistra edukacijske rehabilitacije, vlasnica kabineta za edukacijsko rehabilitacijsku podršku ‘Korak’ nedavno su predstavile bojanku ‘E-odrastanje’ i slikovnicu ‘Nije strava provesti dan bez ekrana’, na kojima su osobno radile. Navedena bojanka i slikovnica rezultati su njihove višegodišnje suradnje sa Zajednicom tehničke kulture Grada Dubrovnika.
Suradnja je uspostavljena za vrijeme njihovog rada u Dječjim vrtićima Dubrovnik, gdje su u kontaktu s djecom, roditeljima i odgojiteljima zamijetili različite efekte korištenja ekrana u ranoj dobi, od onih dobrih pa sve do onih štetnih na sami razvoj djece. S obzirom na manjak konkretnih materijala za rad s djecom na hrvatskom jeziku, odlučile su se izraditi bojanku i slikovnicu koje mogu pomoći svima koji su u kontaktu s djecom rane dobi da pokrenu razgovor o temi korištenja ekrana te da djeluju preventivno. Kroz bojanku su predstavile roditeljima i djeci određena pravila korištenja ekrana koja ih mogu usmjeriti prema adekvatnim načinima korištenja istih. U slikovnici su kroz zanimljivu priču primjerenu dječjoj dobi željele osvijestiti djecu o aktivnostima koje su primjerenije za njihovu dob u odnosu na one na ekranima te su na kraju slikovnice roditeljima preporučile određena pravila ispravnog korištenja ekrana.
Naše sugovornice, Severina i Alma, u novom su broju DuLista s nama odlučile detaljnije govoriti o korištenju ekrana kod djece, kao i o njegovoj problematici.
Alma, Vi ste u nedavnom predavanju govorili o korištenju ekrana kod djece do četiri godine. Istaknuli ste važnost socijalne interakcije jer djeca bolje uče od modela nego s ekrana. Što bi roditelji, ali i druge osobe, trebali činiti kod djece u toj dobi, po tom pitanju?
Dijete u prvim godinama svoga života iznimno brzo napreduje i razvija se, usvaja vještine koje su ključne za kasniji život. Svojim pokretima i aktivnošću dijete u prve dvije godine savladava vještine poput preokretanja, puzanja, hodanja, penjanja i hvatanja. Promatrajući okolinu oko sebe i komunicirajući s bližnjima dijete počinje progovarati prve riječi, uči čemu služe određeni predmeti i počinje baratati njima. Daljnjim razvojem djeteta ove temeljne vještine postaju sve složenije, a pokreti sve precizniji i spretniji. Sve vještine dijete u ranoj dobi razvija istražujući okolinu i stupajući u interakciju sa svojim bližnjima, ne uče navedene vještine s ekrana. Godine 1999. rađeno je istraživanje u kojem je ispitivano imaju li djeca rane dobi sposobnost imitacije s ekrana. Kada su djeca promatrala aktivnosti s lutkom od modela uživo, svi su mogli oponašati igru, bez obzira na dob. Kada su djeca gledala aktivnosti s lutkom preko ekrana, samo su djeca u dobi od 18 mjeseci mogla oponašati model kojeg su gledali na ekranu. Kvaliteta oponašanja je i dalje bila bolja kad su to gledali uživo od strane modela, nego na ekranu. Možemo zaključiti da djeca u ranoj dobi bolje uče kad promatraju svoju okolinu, komuniciraju s osobama oko sebe, kad se kreću, manipuliraju predmetima, slobodno se igraju i slično. Stoga, na nama je kao roditeljima i stručnjacima da im omogućimo takve poticaje koji su ključni za njihov napredak i razvoj. Djeca koja u ranoj dobi često koriste digitalne medije imaju manje vremena za slobodnu igru i interakciju s roditeljima, što posljedično dovodi do nepovoljnog utjecaja na cjelokupan razvoj djeteta. Sadržaji koje djeca gledaju često su neprimjereni njihovoj dobi te ih oni nisu u mogućnosti razumjeti. Dijete dok gleda sadržaje na ekranima ima ulogu pasivnog promatrača, izostaje interakcija koja je ‘hrana’ za dječji mozak.
Naveli ste i problematiku koju roditelji čine svojoj djeci dajući im ekran u ruke da se smire, dok jedu, prije spavanja i slično, čime taj isti ekran postaje dadilja. Možemo li uistinu reći kako u posljednje vrijeme mobitel sve više postaje dadilja djeci, u trenucima kad roditelji možda imaju obveze ili u nekim drugim trenucima?
Možemo slobodno reći da ekran postaje ‘moderna’ dadilja. Davanjem ekrana roditelji često nastoje kupiti sebi trenutke mira kako bi mogli ispuniti neke dnevne obaveze ili odmoriti se. Međutim, često ti trenuci prerastu u sate i sate te djeca prekomjerno provode vrijeme pred ekranima. Ekrani nekako postaju instant rješenje za sve tegobe, dijete plače ‘daj mu ekran da se smiri’, dijete ne jede ‘daj mu ekran pa će jesti’, dijete ne želi zaspati ‘daj mu ekran pa će se uspavati’… Dugoročno ova instant rješenja nisu isplativa i dovest će do nepovoljnog utjecaja na razvoj djeteta. Dobit ćemo dijete koje se ne može samo umiriti, tj. regulirati u okolini u kojoj nema ekrana, dobit ćemo dijete koje odbija jesti u vrtiću jer nema ekrana, dobit ćemo dijete koje slabo spava i po danu je izrazito umorno… Stoga moramo razmisliti o primjerenom vremenu korištenja ekrana kod djece i posljedicama do kojih može dovesti davanje ekrana neposredno nakon neželjenih ponašanja kod djece.
Severina, Vi ste razradili temu korištenja ekrana, ali kod djece od četiri do sedam godina. U toj su dobi više usmjerena na sadržaj, nego na perceptivna obilježja, kako ste istaknuli. Što to označava i kako to promijeniti?
Svakako je primjerenije da su djeca ove dobi više usmjerena na sadržaj jer na taj način svjesno prorađuju ono što gledaju, bolje razumiju te je takva aktivnost smislenija u ovoj dobi, nego da se usmjere na sama vizualna obilježja na ekranu, što je tipičnije za raniju dob.
Naveli ste i kako prekomjerno korištenje ekrana može dovesti do odstupanja u pažnji, jeziku i socijalnim vještinama, što utječe na umanjene predškolske vještine. Je li to u posljednje vrijeme izraženije? Je li u posljednje vrijeme primjetno smanjenje spremnosti djece za odlazak u prvi razred?
Prekomjerno korištenje ekrana u ranoj dobi može biti jedan od faktora koji štetno djeluju na razvoj djeteta, ali je u većini slučajeva odstupanje u razvoju uzrokovano međudjelovanjem različitih faktora. Dakle, ne bismo mogli reći da korištenje ekrana isključivo uzrokuje odstupanja u razvoju. Svakako smo u radu s djecom primijetili da djeca koja prekomjerno koriste ekrane funkcioniraju na različit način od djece koja ne provode puno vremena pred ekranima. Svakim danom smo, kao društvo, sve više okruženi različitim modernim tehnologijama te ne bismo mogli ni zamisliti naš život i rad danas bez različitih digitalnih uređaja. Ono što je ključno jest da djeca, s obzirom na okruženost različitim ekranima, sve više i koriste njih te im posljedično ostaje manje vremena za sudjelovanje u aktivnostima koje su poticajne za razvoj kao što je igra s vršnjacima, komunikacija i interakcija s obitelji i prijateljima, vrijeme provedeno u sportskim aktivnostima, u prirodi i slično. U posljednje vrijeme jest evidentno da je na upisima u prvi razred osnovne škole povećan broj djece koja su slabije emocionalno zrela, s odstupanjima u području pažnje i koncentracije te jezično-govornog razvoja, što je vidljivo po broju odgoda upisa u školu ili povećanjem broja primjerenih programa obrazovanja u odnosu na prethodna razdoblja. Navedeno je posljedica međudjelovanja različitih čimbenika, poput odgojnog stila roditeljstva, (ne)poticanja pojedinih područja razvoja na adekvatne načine, konstruktivnog provođenja vremena s djecom, a u određenoj mjeri sigurno doprinosi i neadekvatna upotreba ekrana u ranoj dobi.
Upotreba ekrana u edukativne svrhe je poželjna, ali i s time treba biti oprezan, naveli ste. Zašto i na koji način?
Različiti sadržaji koje djeca konzumiraju putem ekrana se mogu predstavljati kao edukativni, međutim oni su najčešće usmjereni na specifične vještine, kao što je učenje boja, oblika, brojeva i slično. Za dijete u ovoj dobi je najpovoljnije da se educira u stvarnom svijetu, kroz interakciju sa svojim roditeljima, odgojiteljima i drugim osobama u okruženju. Pri korištenju edukativnih sadržaja roditelji mogu pasti u zamku da daju djetetu digitalni uređaj na korištenje dulje vremena nego što je preporučljivo te samim time štetno djeluju na djetetov razvoj, u odnosu na prvotnu edukativnu namjeru.
Može li preveliko korištenje ekrana ometati san djeci?
Da. Naime, izlučivanjem hormona melatonina, naše tijelo točno zna kad bi trebalo biti budno, a kada spavati. Kada oko registrira tamu, mozak percipira da je noć i počinje proizvoditi melatonin koji je tijelu potreban za usnivanje i kvalitetan san. Tijekom dana obustavlja se proizvodnja ovoga hormona. Kada dijete po noći gleda u ekran, njegove oči registriraju plavu svjetlost s ekrana i šalje informaciju mozgu da je dan te ne dolazi do proizvodnje melatonina. Dajući digitalne medije djetetu prije odlaska na spavanje mi odgađamo usnivanje i smanjujemo količinu i kvalitetu djetetovog sna. Isto tako gledanje neprimjernih sadržaja može uzrokovati noćna buđenja i more kod djece za vrijeme spavanja.
Na koji način i koliko pretjerano korištenje ekrana utječe na motoriku djeteta?
Prekomjerno korištenje ekrana ostavlja manje vremena za aktivnosti koje potiču razvoj fine motorike te koordinacije oka i ruke – crtanje, slaganje i izrađivanje predmeta. Djetetu su potrebne aktivnosti manipuliranja igračkama ili predmetima s prstima i rukama, što zahtijeva složenije motoričke vještine. Kod korištenja touchscreena djeca koriste jednostavnije motoričke vještine: tipkanje, dvostruko tipkanje, pritiskanje, povlačenje, uvećavanje. Istraživanja pokazuju da su djeca koja su prekomjerno koristila ekrane na dodir postizala slabije rezultate na testovima fine motorike. Smatram da su stvari vrlo jednostavne, ne možemo očekivati da će dijete naučiti određenu vještinu ako nije imalo dovoljno prilika za uvježbati istu. Primjerice, ne možemo očekivati od djeteta da je samostalno u hranjenju i koristi pribor za jelo ako ga cijelo vrijeme netko drugi hrani.
Je li vrijeme uz ekrane u obitelji zaista pod kontrolom? Čemu treba posebnu pozornost posvetiti kad se radi o sadržaju koji djeca gledaju na ekranima?
Nažalost, u velikom broju obitelji vrijeme uz ekrane nije pod kontrolom. Najčešće odrasle osobe ne uspijevaju kontrolirati vlastito vrijeme pred ekranima što se onda reflektira na djecu, koja uče od ponašanja roditelja. Ipak, postoji i sve veći broj roditelja koji koriste alate za kontrolu i nadzor nad vremenom provedenim pred ekranom i sadržajima koje dijete gleda te na taj način postavljaju zdrave granice i pravila kao temelje za medijsku pismenost djeteta. Ono što bi trebalo izbjegavati jest da dijete koristi ekrane bez prisustva odrasle osobe jer se u tim slučajevima najčešće pojavljuju neprimjereni ili zastrašujući sadržaji koji mogu ostaviti značajne posljedice na djetetov emocionalni razvoj. Nije nužno da roditelji cijelo vrijeme gledaju u djetetov ekran, već da predlažu djetetu sadržaje koje može gledati i koje su za njega primjereni te daju djetetu da unutar tih prijedloga samo izabere što želi gledati. Na ovaj način su roditelji sigurni da dijete gleda ono što je za njega primjereno, a dijete se osjeća slobodno da izabere što će gledati.
Ako djeca provode više sati pred ekranima, među ostalim gledajući sadržaj na stranom jeziku, konkretno na engleskom, događa li se posljedično da djeca prije nauče ili se bolje koriste engleskim jezikom? Koliko je funkcionalno to znanje?
Nerijetko se susrećemo s djecom predškolske dobi koja, čini se, izvrsno govore engleski jezik. Svima iz okoline se čini da je takvo dijete napredno, s obzirom na to da je u ranoj dobi usvojilo strani jezik. Nažalost, najčešće se događa da dijete zbog toga ima problema s usvajanjem hrvatskog jezika, što kasnije otežava sudjelovanje u aktivnostima koje zahtijevaju jezično razumijevanje i izražavanje na hrvatskom jeziku.
Kad bismo zaključili, koja su pozitivna, a koja negativna obilježja korištenja ekrana? Kada je zapravo dobro početi izlagati djecu različitim ekranima?
Istraživanja koja se bave temom ranog korištenja ekrana su najčešće usmjerena na njihova negativna obilježja, kako bi se educiralo javnost o mogućim štetnim posljedicama te kako bi se one spriječile i ublažile. Većinu negativnih obilježja smo već spomenule – prekomjerno korištenje ekrana u ranoj dobi može biti povezano s odstupanjima u različitim područjima razvoja, problemima sa spavanjem, hranjenjem, emocionalnom regulacijom; dijete može vidjeti sadržaje koji su neprimjereni za njega te, ono što je najvažnije, dijete gubi vrijeme za poticajne razvojne aktivnosti jer ga provodi pred ekranom. Danas smo svi okruženi s ekranima i teško je zamisliti život bez njih. Oni mogu biti korisni za komunikaciju s osobama koje su udaljene, za zajedničko igranje edukativnih igara, za istraživanje o sadržajima koji su djetetu zanimljivi, za stjecanje novih znanja i vještina, mogu nam biti korisni i kao podrška u komunikaciji djeci s komunikacijskim teškoćama te ih možemo koristiti u odgojno-obrazovnom radu.
TAJNIK ZAJEDNICE TEHNIČKE KULTURE DNŽ I GRADA DUBROVNIKA
Tomo Sjekavica: ‘Roditelji bi trebali biti primjer djeci’
Danas i od malih nogu ne možemo pobjeći od tehnologije, ali to ne bi trebalo shvaćati kao opasnost, već kao mogućnost za stjecanje novih znanja i vještina, naravno ako tu tehnologiju koristimo na pravilan način i za nešto korisno. Najlakše je djetetu dati pametni telefon ili tablet da gleda crtane filmove ili igra igrice. Osim stvari za razonodu bolje bi bilo tehnologiju i ekrane koristiti za nešto naučiti. Tako postoji cijeli niz edukativnih programa, igrica i aplikacija s kojima djeca mogu razvijati razne sposobnosti. Svakako, i roditelji bi trebali biti primjer djeci jer djeca najviše od njih uče pogotovo u ranoj dobi. Roditelji bi trebali s djecom učiti razne nove vještine pomoću edukativnih aplikacija. Postoje razne aplikacije namijenjene djeci od jednostavnijih za učenje osnovnih stvari poput čitanja, pisanja, brojanja, prepoznavanje predmeta i oblika. Uz to, s tehnologijom mogu vježbati i koordinaciju, ali i koncentraciju. Kasnije mogu razvijati i logičko razmišljanje i programiranje.
Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista 28. veljače 2024. godine.
Foto Privatna arhia / DuList