.JPG)
Potaknut idejama koje dolaze iz glava gradske vlasti, naš sugrađanin koji se krije pod pjesničkim pseudonimom Galaktički Vapaj napisao je dva osvrta o Dubrovniku kakav bi po njemu – trebao biti.
Sanjao sam noćas da te nemam
Trebalo bi probit još sedam, osam ulaza u Grad i s morske strane napravit jedan ogromni mul za kruzere, a ne ovako da ljudi ne mogu ni naprijed ni nazad. Ja bih još odvalio komad zidina iza Sv. Marije koje se ionako ne vide sa Pila i od tih kamenja napravio šetalište od Kaša do Banja, i lijepo načičko puno malih restorana i suvenirnica, a od Minčete žičaru do Revelina pa sve do Sv. Ivana, ali nitko me ne sluša…
Sanjao sam noćas da te nema – II dio
Kad bi bilo volje i manje zapitkivanja zabrinutih građana na Lokrumu bi mogla niknut strašna hotelčina od pet zvjezdica sa podrumom ispod razine mora gdje bi bile najskuplje sobe i blagovaonica sva u staklu. Podvodni tunel bi vodio do Lazareta , a tamo koktel barovi i čevabdžinice i DJ- evi. Na samom Lokrumu lovište za ptice kojih ima i previše i samo bezveze hodaju i dosađuju prolaznicima. Tijekom dana nek bude lovostaj, a po noći se pale reflektori i otvaraju snajperska gnijezda na sv. Ivanu. Vatrogasci u pancirkama i kacigama sjede u skloništu i na najmanji znak vatre paljba se prekida i oni gase.
Preko ljeta djeca bi ostajala u školi i radila kao hotelsko osoblje jer se u svakoj normalnoj zemlji škole pretvaraju u turističko – ugostiteljske objekte. Učionice kemije, biologije i fizike privremeno se pretvore u pivovare, destilerije, i pečenjarnice, a učionice matematike postaju brojačnice novca i računovodstvo. U učionici zemljopisa kratke ppt prezentacije o klimi i padalinama, a u povijesti još kraće o povijesti Dubrovnika da ih ne zamaramo do ulaza u učionicu glazbenog odgoja gdje nastaje opći dernek i gdje već čekaju razna oštra i manje oštra pića, ćevapi, jela s roštilja, smrznute lignje i slične delicije. Djeca na ovaj način ponavljaju gradivo većine predmeta i spremna su za početak nove školske godine, a nešto su i zaradila. A koliko će samo šaljivih zgoda ostati i prepričavati se još desetljećima pa ono kad budu pisali test iz matematike , a neko se sjeti kako mu se prosula teća puna liganja po podu učionice pa su ih gurali iza ormara u kabinetu , pa ono kad su našli one gole Francuze u učionici zemljopisa koji su mokrili po zemljopisnoj karti i kad su oni Australci slučajno (ili namjerno) popili metanol u kemiji pa povraćali u lavabo. Uglavnom puno, puno nezaboravnih i živopisnih uspomena na minulo ljeto i na samu školu koja sad sjaji sasvim drugačijim sjajem, a u nju su se uvukli i neki novi mirisi.
I samo da se vratim, nakon onog derneka u glazbenom uz zvuke popularnih skladbi iz Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije, Makedonije, Kosova i Vojvodine, onako ošamućene i prejedene strance pod hitno odvesti u učionicu tehničkog i likovnog gdje se ljeti izrađuju suveniri, a višak se izvozi u Kinu, s etiketom Made in OŠ (ta i ta) Croatia da i mi njima pokažemo kako i naša djeca rade za sitnu lovu. Naravno, valja ponoviti i strane jezike koje učenici parlaju kao da su u dotičnoj zemlji rođena. Dvorane iz tjelesnog pretvorit u spa i wellness centre. Samo ne znam još zašto bi nam poslužila učionica hrvatskog jezika jer on nam, (hrvatski), ionako nije sad baš VRH prioriteta kako bi se reklo modernim slengom mladih generacija i ne vidim niđe veze s njegovom primjenom. Eto , moglo bi se svašta ali mene niko ne sluša…
Galaktički Vapaj