Održivi razvoj i zaštita okoliša – ova dva važna pojma često izazivaju dileme i prijepore,ali i neprimjerene reakcije i komentare na račun organizacija civilnog društva, posebno ekoloških udruga i naših sugrađana koji se ne slažu sa svim projektima i planovima u našem Gradu,koje možemo slušati ili čitati u javnosti i na sredstvima javnog priopćavanja.
Razlog tome je nerazumijevanje i nepoznavanje, kao i nepriznavanje odnosa između razvoja i zaštite okoliša te povjesnog značaja Grada. Poznato je kako je napredak čovječanstva od industrijske revolucije u 19. stoljeću do danas sve brži i uspješniji, ali je taj napredak istovremeno povezan s ugrožavanjem životne sredine, okoliša i prirode. Već danas je opseg te ugroze toliko velik da opasno ugrožava živote ljudi u nekim područjima na Zemlji i izaziva zabrinutost za budućnost čovječanstva. Težnja za maksimalnim profitom, neumjerena potrošnja svih resursa, potpuno negiranje svih pravila i načela u odnosu čovjeka prema prirodnoj i društvenoj okolini dovest će naš planet na rub opstanka, stoga je prevladavanje svih negativnih modela ponašanja osnovni preduvjet opstanka Zemlje, opstanka i razvoja čovječanstva. Prije četrdesetak godina počelo se uviđati kako je nemoguće imati zdravo društvo i kvalitetno gospodarstvo u svijetu u kojem postoji toliko siromaštva i narušavanje okoliša.Gospodarski razvoj se ne može zaustaviti, ali ga treba tako usmjeriti da ne ugrožava okoliš i društveni razvoj, stoga nužno trebamo djelovati tako da pređemo na održiv oblik razvoja. Održivi razvoj podrazumjeva proces prema postizanju ravnoteže između gospodarskih, socijalnih i ekoliških zahtjeva, kako bi se osiguralo zadovoljavanje potreba sadašnje generacije bez ugrožavanja mogućnosti budućih generacija da zadovolje svoje potrebe. Ova definicija iz 1987. godine u izvještaju Svjetske komisije za okoliš i razvoj postala je temeljni element za provođenje razvojne politike u svijetu. Njena primjena i operalizacija u praksi rezultat je teorijskih i političkih težnji usmjerenih k osiguravanju razvoja ljudskog društva i očuvanju okoliša. Pokretačka snaga ovom procesu dana je na Svjetskim skupovima na vrhu u Riju i Johanesburgu,te usvajanjem Milenijske deklaracije u rujnu 2000. godine od razine UN i komisije UN za održivi razvoj i brojnih organizacija, preko vlada pojedinih zemalja i EU pa sve preko civilnog sektora, lokalne samouprave. Provođenje koncepta održivog razvoja je pitanje na kojem se radi u cijelom svijetu. Dakle, održivi razvoj je okvir za oblikovanje politike i strategije neprekidnog gospodarskog i socijalnog napretka bez štete za okoliš i prirodne izvore bitne za ljudske djelatnosti u budućnosti. On se zasniva na ideji prema kojoj razvoj ne smije ugrožavati budućnost dolazećih naraštaja nekontroliranim trošenjem neobnovljivih izvora i dugoročnom devastacijom i zagađivanjem okoliša. Osnovni je cilj osigurati održivo korištenje prirodnih izvora na nacijonalnoj i međunarodnoj razini. Prema tome zaštita okoliša ne znači samozaštitu ljudskog zdravlja i cjelovitosti ekološkog sustava – ona je izvor gospodarskih i društvenih trendova, jer je šteta okolišu šteta sveukupnom društvu i obrnuto djelovanje u zaštiti okoliša donosi korist u obliku gospodarskog rasta, zapošljavanja i konkurentnosti. Globalno gospodarstvo mora odgovarati ljudskim potrebama i opravdanim htjenjima, ali razvoj treba smjestiti u ekološke granice planeta.
Navest ću samo neke od načela održivog razvoja: Uravnotežen i pravičan razvoj koji se može održati u dužem vremenskom periodu; sudjelovanje svih zainteresiranih u procesu odlučivanja (nacionalne i lokalne vlasti, organizacija civilnog društva, poslovni sektor, profesionalne organizacije, sindikati) uz promoviranje dijaloga i postizanje povjerenja kako bi se razvio društveni kapital; racionalna/održivaupotreba energije i prirodnih izvora (vode, zemljišta, šuma…) smanjivanjem otpada, učinkovito sprečavanje i kontrola zagađenja, te smanjivanje u najvećoj mogućoj mjeri ekoloških rizika; zaštita kulturnog indentiteta, tradicije i nasljeđa. Brojni problemi vezani za gospodarski razvoj i kvalitetu življenja, ali i njihovog rješenja imaju korjenje u lokalnim djelatnostima, pa prema tome lokalne vlasti imaju ključnu ulogu u ostvarivanju održivog razvoja. Važnu ulogu imaju i organizacije civilnog društva u lobiranju i provođenju kampanje za poboljšanje stanja u određenim područima, ali i aktiviranosti praćenja provođenja propisa. Stoga bi trebalo promovirati partnerstvo između lokalnih vlasti i javnih ustanova s organizacijama civilnog društva, kako bi se pokrenuo razvoj u pravom smjeru,rješili lokalni problemi i zadovoljile potrebe građana, a ne da se najčešće podcijenjuje njihov rad i isključuje njihovo učešće u ovim procesima. Nažalost, ne možemo se, u najvećem broju slučajeva, pohvaliti niti na nivou naše države s napretkom odnosa u povezivanju zaštite prostora i okoliša s razvojem i socijalnim pitanjima premda smo već 1972. godine donijeli Rezoluciju o zaštiti čovjekove sredine. Zakonom o zaštiti okoliša iz 2007. određena je i Strategija održivog razvoja Republike Hrvatske iz 2009. godine, kao dokument koji dugoročno usmjerava gospodarski i socijalni razvoj, te zaštitu okoliša prema održivom razvoju. Strategija sadrži temeljnja načela, predstavlja osnovne ciljeve i mjere održivog razvoja gospodarstva, održivog soicijalnog razvoja i zaštite okoliša i utvrđivanje ključnih izazova u njihovom ostvarenju. Mi danas vidimo u kakvom je stanju naš razvoj i gospodarstvo i srećemo se sa slučajevima sukoba interesa i profita sa zaštitom okoliša.
Kako je riječ o veoma sadržajnoj temi nije je moguće iskazati i objasniti u cjelosti u jednom kratkom članku, ali sam bio potaknut na ovaj kraći osvrt neopravdanim kritikama organizacija civilnog društva i naših sugrađana, koje u granicama svojih mogućnosti pokušavaju pomoći u unapređenju našeg odnosa prema okolišu i održivom razvoju kao i očuvanju povijesne vrijednosti Grada.
Marko Tomić
Stavovi i mišljenja u rubrici ‘Vaše vijesti’ ne izražavaju nužno uredničku politiku redakcije portala dulist.hr, već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora.