Zovem se Oro. U svoju ‘zauvijek’ obitelj stigao sam s nepuna tri mjeseca iz Zagorja. Tad, bio sam izgubljeno i preplašeno štene, a danas sam, složit će se svi koji me poznaju, suveren vladar svojeg doma, ulice, a možda i šire. Neustrašivo čuvam svoj teritorij, zbog čega često volim lajati na prolaznike ‘moje’ ulice. Danas sam manje plašljiv nego prije, mada se još uvijek bojim petardi, vatrometa i sličnih pucnjavi.
Mješanac sam jazavčara – dostojanstvenog lovca izvrsnog njuha i dobermana – psa čuvara. Očito je kako mi sudbina lovačkog psa nije bila suđena, ali zato vjerno čuvam svoju obitelj i prijatelje. Velika sam maza, zbog čega često zahtijevam masaže, koje su moji vlasnici doktorirali.
Vrlo sam lukav pa razne trikove izvodim jedino ako vidim poslastice u rukama. Spavam poput kralja na vlastitom, mekanom jastuku, a tijekom noći se prikradem i na krevet. Svakome psu je dan bez šetnje i druženja sa ‘svojima’ nezamisliv, a meni je takva svaka minuta. Izrazito sam privržen svojim vlasnicima, a svaka minuta bez njih, čini se kao vječnost.
Svakome bih poželio ovakav dom jer ne poznajem voljenijeg i punopravnijeg krznenog člana neke obitelji. A moji vlasnici su također sretni jer uvijek ističu kako ne mogu zamisliti život bez mene jer sam im donio toliku sreću u ritam svakodnevnog života.