Slušni aparat

Samozatajni genije UK elektronike

Burial Header Press

Za glazbenika čiji se novi album čeka već gotovo 15 godina William Bevan bio je sve samo ne besposlen. Pod imenom Burial 2007. objavio je album ‘Untrue’ koji je kod kritike odmah pobrao same panegirike. Mra­čan, ali iznimno topao rad pokriva područje dubstepa i UK garagea kao izvorno britanskih glazbenih sti­lova elektronske plesne glazbe te sve između, a svoju svježinu zadržao je do danas. Povodom desetogodišnjice izdanja ugledni američki glazbeni web zine Pitchfork krstio je 2017. godine ‘Untrue’ najvažnijim elektronskim albumom tekućeg stoljeća do tada. Taj, bez pretjerivanja, monumenta­lan rad Burial je skrojio u programu za digitalnu obradu zvuka Sound Forge, koji se ni onda (a ni danas) nije mogao smatrati standardom u glaz­benoj produkciji. Tretirane vokalne dionice preuzete su većinom iz aktu­alnih R&B pjesama, a zvučna slika začinjena je ambijentalnim efektima i onim sempliranim iz pucačkih video igara i filmova (glazbenik bi materijal navodno testirao tijekom dugih noć­nih vožnji). Zahvaljujući poigravanju s tonalitetima (ubrzavanju i usporava­nju) Beyoncein glas posve je neprepo­znatljiv u naslovnoj pjesmi, a Bevan, čiji je identitet po izdavanju albuma još bio nepoznat glazbenoj javnosti, nije se kod odabira izvora za sempli­ranje zamarao hi-fi kvalitetom zvuka pa su neki vokalni segmenti preuzeti iz You Tube klipova kućne radinosti, a sve s ciljem stvaranja neprikosnovenog umjetničkog djela koje obiluje ljudsko­šću i empatijom, iako je nastalo digital­nim manipuliranjem.
‘Untrue’ je priskrbio nominacije za Mercury i Shortlist glazbene nagrade, a njegov autor iz anonimnosti je izašao tek u veljači 2008. kada je Independent objavio da bi iza tog rada mogao stajati William Bevan. U jeku medijske kam­panje vezane uz gore spomenute nomi­nacije u javnosti su se pojavile speku­lacije, potencirane od tamošnjih vrlo agilnih tabloida, da se iza imena Burial u stvari kriju Aphex Twin ili Fatboy Slim, istaknute figure stalno bujajuće scene elektronske glazbe. Kad je u kolovozu iste godine sam Bevan potvr­dio svoj identitet nisu mu baš svi povje­rovali pa je nekoliko godina poslije opet pukla priča da je Burial zapravo Kieran Hebden (Four Tet), glazbenikov prijatelj, školski kolega i kasniji česti suradnik. Kako god se zvao, Burial je u nekolicini intervjua otkrio da je veliki pobornik misterioznosti u umjetnosti (Internetom do danas cirkuliraju tek tri njegove fotografije). Kada između glazbenika i konzumenta nema nepo­trebnih distrakcija, kanal je otvoren za intenzivnije povezivanje. Tu este­tiku preuzeo je od jungle i garage sin­glica na kojima je gradio svoj zvuk, a na njima uglavnom ne bi stajalo ništa do imena izvođača, pjesme i logotipa izdavača. Osim toga, tajanstvenost je opasna i uzbudljiva, otkrio je autor u jednom davnom intervjuu za Guardian.
Glazba Buriala prelaskom u iduće desetljeće postaje više slojevita i ekspe­rimentalna, a Bevan se umjesto radu na trećem albumu posvećuje produk­ciji izdanja kraćeg formata i dalje se poigravajući s naslijeđem dubstepa i srodnih stilova. ‘Street Halo’ iz 2011., prvi singl/EP u nizu, donio je mir­niji izričaj, dok je već idući (‘Kindred’, 2012.) podigao tempo i odveo Burial prema klupskoj glazbi. U to vrijeme surađuje i s Massive Attack, a kulmi­nacija kreativnosti ove faze je EP ‘Rival Dealer’, koji poput prethodnika donosi složenije kompozicije pa ‘Come Down To Us’ prelazi 13 minuta. S ‘Rival Dea­ler’ Burial je spreman za ‘rejv’, a pje­sma istovremeno udara u srce, utrobu i prepone. Producent ovdje opet kori­sti trik pretvaranja muških vokala u ženske i obrnuto, a kao podloga za zaraznu vokalnu mantru ‘I’m gonna love you more than anyone’ poslužio mu je posve nezamijećeni ljigavi pje­smuljak američkog kantautora sred­nje struje Gavina DeGrawa. Izdanjima iz 2016./2017. Burial se najviše zaoku­plja ambijentalnom glazbom. U klup­ske vode vraća se 2019. singlom ‘Clau­stro’, svojevrsnim ljubavnim pismom zlatnim danima UK garagea, dok je na b-strani posve ambijentalna ‘State Forest’. Upravo ona otvara dvostruki album ‘Tunes 2011–2019’, koji na jed­nom mjestu i u 150 minuta sjedinjuje većinu materijala što ga je Burial obja­vio na etiketi Hyperdub. Uz album ‘Untrue’ to je njegovo esencijalno izda­nje. U 2020. godini Bevan ponovno surađuje s Four Tet. Pridružuje im se i Thom Yorke iz Radioheada, a rezultat je singlica ‘Her Revolution/His Rope’. Krajem godine izlazi ‘Chemz’ koja se u 12 minuta i tri varijacije na temu dodi­ruje UK garagea, trancea i hardcorea 90-ih, a prošlog tjedna stigao je i EP ‘The Shock Power of Love’, suradnja s također londonskim producentom Blackdownom. Tempo je još nabrijaniji, baš kao i da povučenom Burialu, koji nikad ne nastupa, nedostaju klubovi.

Foto: https://hyperdub.net/

Pročitajte još

Završetak tekuće inkarnacije

Ivan Jelčić

Najpoznatija banana na svijetu

Petar Ipšić

Dekodiranje narančastog genoma

Ivan Jelčić