Nisam nikakav ‘lažnjak’, već sam veteran dubrovačkog taksi prijevoza! – ističe ogorčeni Rudi Restović, dubrovački taksist kojem je, kako ističe, jedna objava na društvenoj mreži Facebook – ugrozila poslovanje.
Fotografije Restovićevog taksi vozila, naime, objavljene su 27. prosinca prošle godine na službenoj Facebook stranici Plavog Taxija, uz upozorenje kako on, zbog bijele oznake na vozilu, nema nikakve veze s tom udrugom. Restović, pak, tvrdi drukčije.
– U ‘Plavom taxiju’ su znali da nosim bijeli znak s plavim slovima, jer sam to dogovorio s čelnim čovjekom te udruge Ivicom Smoljkom. Naime, kad smo u vrijeme pročelnika Milana Perića bili primorani staviti dvije tarife, 27+9 i 18+6, ja sam ih primijenio, baždario sam svoj taksimetar. Kad je nastao kaos s tarifama podnio sam zahtjev za učlanjenje u udrugu ‘Plavi Taxi’ i dogovorio sam se sa Smoljkom da mogu skinuti žuti znak, kako ne bih morao svakoj mušteriji objašnjavati da ja ne pripadam ‘Žutima’. Stavio sam potom bijeli znak s plavim slovima, s tim da gostu redovito kažem da vozim po cijeni ‘Plavog taksija’. U ‘Plavom taxiju’ su mi rekli da će me primiti u udrugu u travnju, što je meni u redu. Smoljko mi je čak rekao da će me u njihovom Pozivnom centru staviti kao ‘džokera’, ako im bude trebala pomoć! Sve sam to prihvatio. A onda je osvanula ta objava. Ostao sam šokiran! – objašnjava Restović, koji se već dugi niz godina bavi taksi prijevozom, poslom koji se bavio i njegov otac Jerko, jedan od prvih dubrovačkih taksista. Restović je nastavio očev posao, a i osobno pripada starijoj generaciji dubrovačkih taksista. Jedno vrijeme radio je u Sloveniji, ali se vratio u grad te opet otvorio obrt taksi prijevoza.
-Rekli su mi da je Pozivni centar Plavog taksija zahtijevao da se to objavi, što znači da iza toga stoji neko ime i prezime. Nisam nikada saznao o kome je riječ, tko je fotografije napravio i tko ih je objavio na njihovoj stranici. Počeli su me zvati gosti, pitati otkad sam ja to ‘lažnjak’, jer znaju svi da imam regularne papire. Razgovarao sam o tome i s Ivicom Smoljkom, koji mi je rekao kako ništa ne zna. Čak mi je i tada potvrdio našu suradnju! – kaže nam Restović, ljut što sporna objava još uvijek postoji na službenoj Facebook stranici Plavog taksija.
Nažalost, tu nije bio kraj Restovićevim mukama. Ujutro nakon objave parkirao je svoje vozilo na taksi stajalištu kod bazena u Gružu i otišao na banku, a kad se vratio – ostao je u šoku.
– Netko mi je s taksi vozila ‘dignuo’ bijeli znak! Zvao sam policiju, koja je došla na očevid. Razgovarao sam s krim-policijom i zamolio ih da to riješe. Rekao sam im ‘To vam je isto kao da vama netko ukrade ‘rotirke’ s vašeg vozila, a da se vi oglušite’. Odgovorili su mi da će nakon blagdana provjeriti o čemu se radi. Morao sam posuditi drugu taksi oznaku, a vjerojatno ću morati kupiti novu. Želim znati kako sam ostao bez oznake koja vrijedi 1500 kuna?! – ističe Restović i dodaje:
-Rekao sam policiji kako sve počinje od malih stvari. Na kraju će me netko udariti bejzbolskom palicom. Hoće li tek tada reagirati? Ja sam nastradao na pravdu Boga, a zašto? Jer radim pošteno i normalno!?
Na naš upit koji bi bio motiv za takav čin Restović nam odgovara:
– Među taksistima ima svakakvih ljudi, i dobrih i loših, pa tako i idiota. Pa i ptice na grani znaju što se među taksistima događa! Ovo što je meni učinjeno je jako podlo. Nije mi jasno čime se igraju ti ljudi? Što hoće? Koji je motiv? Jesu li ljubomorni što sam stavio taj bijeli znak? – pita se ogorčeni Restović, koji se nikada nije htio uvlačiti u međusobne razmirice između ‘Žutih’ i ‘Plavih’.
-Više od 30 posto dubrovačkih taksista uopće nije prihvatilo podjele na ‘žute’ i ‘plave’. Po meni to nije normalno. To je ludilo. Da su bili malo pametno i da samo misle glavom ne bi došlo do podjela, a ljudi bi se na druge načine borili tko će više posla imati. A to može učiniti samo Grad Dubrovnik, jer su među taksistima nemate čemu nadati. Može biti samo gore. To je vojska bez kolovođe, hrpa jako loših ljudi na svim stranama. Naravno, ima i dobrih ljudi, ali loši prevladavaju. Grad tome treba stati na kraj. Jedna boja, jedna cijena, jedan znak. I nema druge! – zaključuje Restović.