‘RESPECT THE CITY’ Žešće se kažnjavalo 1934. nego danas

‘Poštujmo Grad’ ili ‘Respect the City’ projekt je kojim Grad želi uprav­ljati Dubrovnikom kao turističkom destinacijom po načelima održivog turizma. Istoimeni slogan gradska uprava nastoji pak ‘urezati’ u svijest svakog turista, a ponajviše kroz pošti­vanje projektom zadanih smjernica i odredbi za čije su nepoštivanje pred­viđene i novčane kazne. Iako se o ovom projektu govori već dulje vrijeme, do sada je još uvijek bila enigma je li Grad kaznio koga od turista ako su, primje­rice, hodali Stradunom neprimjereno odjeveni. Iz Grada bi redovito stizali odgovori kako radije goste upozora­vaju na njihovo ponašanje te da nije cilj pisati rigorozne kazne. Dodajmo i da se na sjednici Gradskog vijeća još u srp­nju 2016. godine upravo našla dopuna Odluke o komunalnom redu kako bi se u nju uvrstile kazne za određena neprimjerena ponašanja. Od njezine su primjene, dakle, prošle tri pune sezone, a ‘golaći’ o kojima se najviše govorilo i na što se najčešće upozoravalo, u povi­jesnoj jezgri još uvijek nesmetano đira­vaju. DuList je stoga upitao gradsku upravu koliko su kazni do sada ispisali, koliko su novaca od toga uprihodovali, ali i koji se to prekršaji najčešće kažnja­vaju. I, ponovno, po pitanju neprimje­reno odjevenih turista, odgovor Grada je isti – nije im naplaćena niti jedna kazna.

Za ‘golaće’ još uvijek nijedna kazna
— Za kretanje po Gradu u kupaćem kostimu, bez odjeće ili dijela odjeće komunalni redari su pristupali usme­nom upozoravanju. Naime, kako je više puta naglašeno, svi upozoreni posjeti­telji bez pogovara prihvaćaju upozore­nja redara te nije bilo potrebe za izri­canjem kazni što nije prvenstven cilj ove odredbe – nego je to informiranje i podizanje razine svijesti kod posjeti­telja da je takvo ponašanje neprimje­reno u neposrednoj blizini spomeničke baštine. U razdoblju od 1. svibnja do 15. kolovoza 2019. godine pokrenuta je 31 prekršajna prijava. U 2018. godini za prometovanje pješačkom zonom unutar povijesne jezgre bez odobrenja napisano je osam prijava, a tijekom ove godine pak 41 prijava. Za bacanje čikova nije bilo kazni, dok je za šetanje pasa bez povodca izdano nekoliko upo­zorenja – odgovorili su nam iz Grad­ske uprave te su nam dostavili i cjenik kazni određenih projektom ‘Respect the City’.
Tako je za kretanje po Gradu u kupa­ćem kostimu, bez odjeće ili dijela odjeće, propisana kazna u iznosu od tisuću kuna prema Odluci o komunal­nom redu. Za vožnju bicikla, motora, automobila i sličnih vozila unutar povijesne jezgre bez odobrenja predviđena je kazna od dvije tisuće kuna za fizičku osobu odnosno za pravnu osobu deset tisuća kuna (dvije tisuće kuna odgo­vorna osoba u pravnoj osobu), za baca­nje čikova kazna iznosi tisuću kuna te za šetanje psa bez povodca također tisuću kuna. Iz Grada su pak istaknuli kako po pitanju konzumacije hrane i pića u neposrednoj blizini spomenika kulturu te drugih oblika nedoličnog ponašanja ili primjerice penjanja po zidinama, ne postoji zakonsko upo­rište za kažnjavanje od strane komu­nalnih redara, ali da se redovito izdaju upozorenja. ­

‘Respect the City’ iz 1934.
Što s turistima koji svojim (ne)odjeva­njem ne poštuju Grad i njegove gra­đane još uvijek, dakle, ostaje enigma. Dok iz Grada tvrde kako su upozorenja jednostavno dovoljna, stanje ‘na terenu’ pokazuje da situacija ipak nije u cijelo­sti takva. Iako zacijelo ima turista koji poslušaju komunalnog redara te se odjenu po upozorenju, svakodnevni prizori turistkinja koje preko Pila trče samo u gaćicama i tako ulaze u taksi ili pak turista koji se prešetavaju samo u kupaćim gaćama sve je više. Slogan ‘Rescpet the City’ očito još uvijek nije svakome od njih sjeo, ali zacijelo za čitavu implementaciju treba i vremena, a dodajmo i kako je održavanje ‘reda i mira’ samo jedan od segmenata ovog projekta.
Ipak, koliko je Dubrovnik i kroz povi­jest držao do sebe govori činjenica kako je oduvijek imao komunalni red s jasno propisanim pravilima. DuList je u posjedu svojevrsnog ‘Respect the City’ iz srpnja 1934. godine, tj. tadaš­njeg Komunalnog reda koji je razrađen do u detalje te jasno propisuje kazne za sve prekršaje. Sve su odredbe, kako je istaknuto u ovom dokumentu, utvr­đene ‘radi suzbijanja bolesti i obrane ljudskog zdravlja, a osobito u ljetnim mjesecima kada je ono posebno izlo­ženo opasnosti’. Po pitanju čistoće na javnom tlu i vodama bilo je tako zabra­njeno ‘bacati, prosipati ili ostavljati bilo koje krute ili tekuće stvari na javno tlo’, a najstrože je bilo zabranjeno ‘ostavljati i za najkraće vrijeme na javnom tlu: smeće, životinjske otpadke, gnusobu i druge izmetine’. Isto tako branili su bacati, odnosno prolijevati u otvore javne kanalizacije i zahodne kanale (…) svako smeće i druge krute ili tekuće tvari’. ‘Rasfreškati’ se u fontani nešto je na što se nije smjelo ni pomisliti, već se najstrože kažnjavalo. Bilo kakva vrsta javnog vandalizma od šaranja zidova javnih zahoda do nanošenja bilo kakve štete bila je također podložna kazni. Pazilo se 1934. posebno i na more pa je tako bilo zabranjeno ‘bacati i pro­sipati krute i tekuće stvari, bilo kakve otpadke ili izmet na obalama priklad­nim za kupanje’.
Kao i današnji ‘Respect the City’ i 1934. godine jasno je bilo propisano kako se smije prometovati javnim pute­vima, ulicama i trgovima. Teret se sa natovarenih životinja nije smio prosi­pati putem, a za prijevoz bilo kakvih otpadaka bila je potrebna izričita dozvola Gradskog poglavarstva. Zani­mljiva je odredba u kojoj se posebno spominju turisti. Naime, bilo je naj­strože zabranjeno puštati na ispašu krave, koze i drugu stoku bez nadzora čuvara, a progon stoke javnim pute­vima u predjelima gdje je živ promet stranaca bio je dozvoljen samo u vri­jeme koje odredi Gradsko poglavar­stvo. Također, za svako kupalište tadaš­nji ‘koncesionari’ i vlasnici morali su Gradu podnijeti jasan kupališni red. Brinulo se također i u slučaju radova da svaki investitor i vlasnik moraju paziti da okoliš oko gradilišta stalno bude čist, što danas najčešće nije slučaj.

‘Golaći’ i u 1934. uzburkavali javnost
U svrhu održavanja čistoće, svaki je stanar bio dužan ‘obične otpadke i kućno smeće skupljati u posebne posude i predavati rejonskom pome­taču u određeno vrijeme i na određe­nom mjestu’. U rano jutro svakog dana kućno smeće se moralo iznijeti u dvori­šte ili pred ulaz kuće. Propisana su bila i jasna pravila za sve lokale i ugostitelj­ske objekte koji su morali držati visoke standarde čistoće i reda. Što se tiče hotelskog smještaja, strogo se kažnja­valo posluživanje gostiju rubeninom koju je već drugi gost upotrijebio.
Zanimljivo je da u Komunalnom redu iz 1934. godine nigdje nisu spo­menute bilo koje odredbe ili kazne za Dubrovčane i turiste koji bi neprimje­reno odjeveni prošetali povijesnom jez­grom. Istina, odjeća tog vremena bila je znatno drukčija od današnje, ali novin­ski izvori jasno svjedoče da je izgreda s oskudnom odjećom itekako bilo. Tako članak u tadašnjima novinama Narodna svijest iz 1937. godine donosi zanimljive podatke o strankinji koja je na plaži Danče bila vrlo oskudno odje­vena. Jednog se tako četvrtka jedna ‘besramna’ strankinja, stoji u članku, usudila posve gola kupati na Dančama pred mnogim domaćim kupačima.
— Utješljivo je, da su svi prisutni bez razlike doba i spola prosvjedovali proti toj bestidnoj drskoj tugjinki. Kad nijesu vrijedile opomene i onda stroge riječi, nastupilo je zviždanje i dobaci­vanje kojekakovih riječi i viceva, što je takva sablažnjiva gadnica i zaslužila. I ovom prigodom najljepše molimo redarstvenu vlast, da poštedi naš Dubrovnik i obraz sviju nas te stane na put takovim nečuvenim besramnim i sablažnjivim ispadima – stoji u članku naslova ‘Škandal na Dančama’ u kojem se zaključno pita zašto redari ne bi nadzirali i kupališta te ‘eksemplarno’ kaznili svakoga koji se usudi vrijeđati ćudoređe i moral našeg Grada.
Za sve navedene odredbe (osim za neprimjereno odijevanje koje nije pred­viđeno Komunalnim redom) i tada su postojale novčane kazne i to od 500 dinara ili pak 10 dana zatvora ako se ne bi platilo u zadanom roku. Prosječna mjesečna plaća iznosila je 1934. nešto više od 2000 dinara pa je kazna, dakle, iznosila četvrtinu mjesečne plaće. Ako bismo željeli ovaj iznos preračunati u današnje kune, prema povijesnom tečaju beogradske burze iz 1934., važno je napomenuti kako je jedan tadašnji dolar iznosio 45,50 dinara pa je kazna iznosila 11 tadašnjih dolara. Uzevši u obzir sve parametre te inflaciju kao i činjenicu da je tadašnjih 11 dolara nosilo vrijednost današnjih 200 dolara, iz toga proizlazi da su kazne tada bile vrlo slične onim današnjim. Naime, konačna kazna u današnjim kunama iznosila bi 1467 kuna.

TEMA I DANAS AKTUALNA
1934. tiramole strogo zabranjene!
Pojedini mediteranski gradovi pribjegli su u posljed­nje vrijeme zabrani sušenja robe na tiramolama, inače prepoznatljivim simbolima života ovih gradova. Grad Dubrovnik neće uvesti ovu zabranu, ali zanimljivo je kako je 1934. sušenje robe na tiramolama bilo strogo zabranjeno. ‘Zabranjeno je veživati žice, konope i slično preko glavnih i prometnih puteva, ulica i trgova te na njima sušiti rublje, odijela, itd., dok je na svakom mjestu zabranjeno prostirati krpetine, gnusna ili nepristojna odijela, rublje i slično, ili ove na prozorima izlagati’, stoji u tadašnjem Komunalnom redu.

Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista, 21. kolovoza 2019.