Grad Dubrovnik broji na tisuće sportaša – od profesionalaca preko rekreativca do amatera. Njima na raspolaganju je nekoliko desetaka tisuća metara četvornih prostora Javne ustanove Športski objekti Dubrovnik. Mada će većina njih reći kako je stanje sportske infrastrukture, s obzirom kolika se količina ljudi njom koristi te na datum njene izgradnje, na koliko-tolikoj prihvatljivoj razini, naš grad zaslužuje mnogo više. Istina, ona se redovito ususret sportskoj sezoni dotjeruje, no teško takvi zahvati mogu prekriti činjenicu o njenoj dotrajalosti. O čemu je konkretno riječ odlučili smo i sami provjeriti uputivši se na najmasovnije punktove – Sportsku dvoranu u Gospinom polju, tzv. Lapadski stadion i Gradski bazen u Gružu.
Na svim navedenim lokacijama osnovama sporta učile su se nebrojene dubrovačke generacije. Ondje su odgajane i tu su sazrijevale mnoge sportske perjanice Lijepe naše. Bilo bi nezahvalno prisjetiti se tek nekih, a druge ne navesti, no ono što im je svakako zajedničko jest da su dvorane, odnosno igrališta ili bazeni u kojima i na kojima su se brusili za visine izgrađeni još odavna u prošloj pa i pretprošloj državi. U njihove revizije, obnove pa i dogradnje kretalo se u podosta navrata, međutim nerijetko je stvar bila zaustavljena na namjeri što zbog nedostatka financijskih sredstava, a što zbog političke volje koja redovito iščezne nakon što se na obećanjima prikupe potrebni birački glasovi.
Je li se moglo više?
Naša prva ‘postaja’ bila je Gospino polje. Napori aktualne gradske vlasti da tamošnja dvorana bude u dodiru s vremenom i potrebama korisnika može se jasno prepoznati. Zidovi su svježe obojani, stolarija je nova kao i potrebna sportska oprema počevši od strunjači do sprava u teretani, ipak ne može se suzbiti dojam kako se moglo napraviti mnogo više. Navedeno trebalo bi se, ako je vjerovati najavama, , i realizirati do 2025. kada će Dubrovnik biti jednim od domaćina Svjetskog rukometnog prvenstva. U tu svrhu Gradsko vijeće Grada Dubrovnika pokrenulo je postuiz Gradske uprave, pak izmjene Detaljnog plana uređenja Športsko – rekreacijskog parka Gospino polje.
S njim steći će se, kako su iznijeli, jedan od preduvjeta za izgradnju nove multifunkcionalne dvorane na koju temu je gradonačelnik Mato Franković još 2020. predstavio Idejnu studiju prostorno-programskih kapaciteta dvorane izrađivača 10Aarch d.o.o., tvrtke koja je prethodno već sudjelovala u izradi DPU-a Gospino polje te je izložio plan aktivnosti gradske uprave na realizaciji projekta. No, tada je za cilj postavljeno ishođenje građevinske dozvole do kraja 2021., što se očito nije dogodilo, a postupak izmjena DPU-a pokrenuo se tek u studenom lani. Napomenimo, nova polivalentna sportska dvorana s pratećim klupskim sadržajima u neposrednoj blizini postojeće dvorane planira se povezati ‘toplom vezom’.
Sljedeće sportsko odredište na koje nas je put odveo je ono što bi trebalo biti ‘Lapadska ljepotica’, a ustvari je desetljećima daleko od toga – konkretno 100 godina. Od 1919. kada je izgrađena neki će zlobno prokomentirati jedino što se promijenilo je status NK GOŠK i to na gore. Travnjak se doduše redovito održava. Nakon svake utakmice zakrpavaju se rupe koje nastaju poslije nogometnih susreta, no popratna infrastruktura ne djeluje obećavajuće. Svlačionice su čiste, no sa stolarijom kojoj je odavno istekao rok. Posebno nam je za oko zapeo stol postavljen po sredini one za gostujuće momčadi. Nepažnjom na njega bi se netko lako mogao ozlijediti.
Visoki sjaj Gradskog bazena
Jednako je sa skalinima koji vode do nogometnog terena koji su istrošeni i ‘krnjavi’. Očito je riječ o oštećenosti koja nije od jučer pa je zaista nevjerojatno da se nitko nije sjetio uložiti u kariolu cementa i minimalnim trudom ih pokrpati. Posrijedi je sigurnost ne samo onih čija egzistenicija ovisi o nogama koje bi potencijalno mogli na njima u najmanju ruku uganuti već i naših najmlađih kojima opasnost prijeti i od radova koji se vrše nadomak. Taj predio nepropisno je ograđen i nadamo se kako je to slučaj isključivo dok je stadion prazan što je istini za volju često ako je suditi po bršljanu po sjedalima na tribinama.
Jugov bazen u Gružu, kako je među Dubrovčanima uvriježen naziv kapaciteta kojima se među ostalim koristi najtrofejniji gradski klub, zahvaljujući ponajprije njihovim uspjesima i prepoznavanju nadležnih sasvim je druga priča. Na čitavom kompleksu koji će uključivati Muzej vaterpola i hostel završena je prva faza radova rekonstrukcije. Sve je dovodeno do visokog sjaja počevši od eksterijera do svlačionica i tuševa. Kako je svojedobno objasnila projektantica Vanda Ivanković Kontić iz TLO Studija njen koncept bio je vraćanje ugleda staroj, vrijednoj zgradi iz razdoblja moderne arhitekture autora Lovra Perkovića te uređenja okolnog javnog prostora i njegovo vraćanje pješacima.
Prema tome se uredilo pročelje, unutarnji javni prostori muzeja i oni kojeg koriste svi klubovi. Podsjetimo, rekonstrukcija ex-hotela Stadion započeta je u rujnu 2019. godine te je ukupna vrijednost investicije 18,3 milijuna kuna. Izvođač radova je bila tvrtka Texo Molior d.o.o., za nadzor je odgovoran Bastion inženjering d.o.o., dok je projektant Tlo Studio d.o.o. Dubrovnik. Onaj dio koji još nije završen i koji će se raditi u drugoj fazi je uređenje hostela, a objekt će se na upravljanje u budućnosti prepustiti Dubrovačkoj baštini, tvrtki u vlasništvu Grada Dubrovnika. Zgrada će se s tim dovest u visoki roh-bau te će se prilagoditi onim mjerilima i standardima kakvi se danas i očekuju.
Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista, 19. siječnja 2022.