RAZGOVOR S JELKOM TEPŠIĆ Živimo od turizma, ali nemamo dovoljno strpljenja

Komunikacija s CLIA-om, krov­nom udrugom kompanija koje se bave kruzing turizmom, iskorak je prepo­znat na svjetskoj razini. Učinci možda nisu toliko vidljivi, ali ne mogu još uvijek ni biti.

Gradonačelnik i ja smo u turizmu ‘doma’ i razvili smo sustav suradnje koji nam omogućuje bolju kontrolu, a ja sam s CLIA-om svakod­nevno na vezi. Nije ključ broj kruzera, već itinerar. Stalno radimo pomak, reorganizaciju, pa i za iduću godinu– ističe u razgovoru za DuList zamjenica gradonačelnika Jelka Tepšić, s kojom smo ‘pretresli’ njenu prvu godinu u zgradi Pred dvorom 1, ali i najaktu­alnije gradske teme.

Stalo nam je do građana i da se stvari mijenjaju na bolje

— Zbog zadane pozicije skoro je nemoguće raditi velike izmjene itinerara. Iluzorno je očeki­vati da u Gradu nema gužve kad turizam jest gužva i mi nismo izuzetak. Moramo imati strpljenja, a poprilično smo nestrpljivi, premda od turizma živimo. Ne može se preko noći. Živim u gradu i sve probleme dijelim sa sugrađa­nima. Nisam bila iznena­đena pozitivnom reakcijom CLIA-e jer je za očekivati da te poštuju kad uspostaviš pravila, ali i suradnju. Ljudi će nas više poštovati ako postavimo pravila i imamo jasnu komunikaciju. Vjerujem u komunika­ciju. Sve poslije što se dogodilo bilo je iznad očekivanja, jer gradona­čelnika zovu na važne skupove na temu kruzera. Bilo bi idealno kad bi gradonačenik rješavao probleme kako misli da je najbolje, ali moramo konzultirati zakone višeg reda i uklapati odluke u njih. Inače, moja je suradnja sa svima u gradskoj upravi odlična, a mladi pročelnici su uvijek spremni podije­liti i realizirati dobre ideje. Stalo nam je do građana i da se stvari mijenjaju na bolje.

Je li Vas u prvoj godini opteretio gradski protokol? Kaže se da je Dubrovnik drugo ministarstvo vanjskih poslova.
Nije, jer sam iz tog miljea. Kroz svoju karijeru sam imala puno takvog posla, po prirodi sam komunikativna te imam znanje više stranih jezika, a i volim kulturne događaje. Moja obitelj je na to navikla, a djeca su već odrasli ljudi pa mi je lakše organizirati život nego nekome tko ima malu djecu.

Mislite li da se neke službe Grada trebaju dodatno ekipirati, ovisno o ozbiljnosti problema?
Bilo bi sjajno kad bismo mogli imati više prometnih redara, ali je teško naći ljude, jer svakodnevno doživlja­vaju neugodnosti, prije svega od sugra­đana. Sad imamo i taj problem s novim zakonom i taksi prijevozom. Ministar Butković spreman je razgovarati, ali postupak promjene zakona traje. Sva­kako da bi se svi uključeni u promet mogli ponašati uljuđenije.

Kalendar događanja predstavljen je krajem svibnja, ali još uvijek pro­lazi ‘porođajne muke’?
Taj projekt smo dugo stvarali i još uvijek se razvija. Pritom smo orga­nizatorima korisnicima proračuna vrlo jasno dali do znanja da ih, uko­liko ga se ubuduće ne budu pridr­žavali, više nećemo financirati. Klauzula u ugovoru već postoji, ali se često nije poštovala. Sad imamo sustav koji to prepoznaje i imamo se za što ‘uhvatiti’. Njima je u interesu da ga se pridržavaju. Naravno da je ljeti logično da ima više kulturi imamo se za što ‘uhvatiti’. Njima je u nih zbivanja isti dan, ali je to nedopu­stivo kad je riječ o gradskim kulturnim ustanovama. U 2019. godini bit ćemo dosljedni. ­

Jeste li razmišljali o izdašnijem poticaju za događaje izvan sezone u odnosu na one ljetne?
Kulturna vijeća odlučuju o raspodjeli sredstava, a mi im možemo skrenuti pozornost kako je uputnije snažnije financirati događaje izvan ljetne sezone.

Naveli ste da je pri kraju pravilnik o filmskim snimanjima?
U tijeku su još male dorade. Konzul­tirali smo pravilnik grada prijatelja Venecije, ljude koji se tim poslom bave u Dubrovniku, kao i Hrvatski audio-vizualni centar. Htjeli smo znati nji­hove stavove. Prije svega želimo uspo­staviti nadzor nad svim što se u gradu zbiva, odnosno osnovati registar sni­manja jer ne želimo da nam se ponovi situacija iz Jezuita. Imamo još uklo­piti zahtjevan dio vezan za korištenje dronova. Pravilnik će biti iskorak, jer ga još u Hrvatskoj nema nijedan grad. Uglavnom se dosad sve reguliralo najmom javne površine, a mislimo da treba obuhvatiti malo šire. Bitno je da nije demotivirajući za filmsku produk­ciju. Ponudit ćemo ga klubovima vijeć­nika na čitanje prije nego ga pošaljemo Gradskom vijeću na osvajanje. Tre­nutno nemamo zahtjeva od većih film­skih produkcija, ali imamo traženja od jako puno malih filmskih projekata.

Možda bi građani trebali biti svjesniji u kakvom gradu živimo. Pravi­la se moraju poštovati

Možete li napraviti kratki presjek trenutnog stanja u gradskim kul­turnim ustanovama?
U godinu dana je teško očekivati da će se riješiti desetljećima stari problemi. Prostor za rad nedostaje DSO-u, Knjiž­nicama i Muzejima, a neki su prostori na razini na kojoj ne bi smjeli biti. Lani sam obišla Muzeje od šufita do prize­mlja i ostala konsternirana onim što sam vidjela. Svi su jako angažirani na očuvanju, ali je apsurdno da se toliko godina nije ništa poduzelo. Pregova­ramo s TUP-om kako bismo u Knežici osigurali veliki prostor za depo dijela fundusa. Iziskuje velika ulaganja, ali mora se napraviti.
Za Knjižnice smo napravili iskorak kad smo lapadski ogranak preselili u Atlant centar, premda je teško mijenjati navike jer nismo uspjeli spojiti ogranke Lapad i Gruž, što bi bilo dobro i o čemu ćemo još razgovarati. Rebalansom smo dodijelili sredstva za rješavanje akut­nih problema građevina i prostora, a u tijeku je revizija knjižnog fonda. Vidjet ćemo što sa Skočibuhom. U suradnji s ministricom kulture nastojimo pro­naći put do europskih sredstava, ako to bude moguće. Već se po prvim pote­zima ravnateljice Bogdanović vidi razlika u upravljanju nakon dugog raz­doblja stagnacije. Dom Marina Držića i Umjetnička galerija su uspješni, a vode ih mladi kadrovi koji mogu izni­jeti velike projekte. Dubrovačke ljetne igre smatramo važnim čimbenikom, ne samo za svojih 47 dana festivala, već i za ostale produkcije.

Zadržali ste tu ideju bivšeg gradonačelnika?
Nismo se ponašali ‘prije nas potop’. Ako je vrijedna ideja, zašto je ne zadr­žati? Ako je svedeno u realne okvire, onda može funkcionirati.

Očekuje nas odabir novog ravnate­lja Kazališta?
Ne znam što možemo očekivati.

Je li Vas zasmetao stav dijela jav­nosti da je gospođa Lidija Crnčević bila favorizirana, a kasnije i pred­ložena za ravnateljicu, jer je Vaša prijateljica?
Prijateljice smo već 40 godina i ne treba nam ništa biti prepreka u prija­teljskom odnosu. Gospođa Crnčević je itekako kvalificirana za taj posao, a prije svega je jaka i neovisna inte­lektualka. Da je bila favorizirana radi mene, onda bi bila vjerojatno i potvr­đena. Tim što nije izabrana nanesena je šteta Kazalištu, jer treba imati snage za uhvatiti se u koštac s komplicira­nom situacijom u teatru, a ostaviti uspješnu karijeru i reputaciju vrhun­ske novinarke. Gospođa Crnčević je napravila velik iskorak samim tim što se uopće odlučila krenuti u to. Nje­zino povlačenje kandidature je dokaz da drži do sebe.

Želimo uspo­staviti nadzor nad svim što se u gradu zbiva, odnosno os­novati registar snimanja jer ne želimo da nam se ponovi situ­acija iz Jezuita

Napisala je ono što smo otprilike svi znali, da je politika na prvom mje­stu. Kako se osjećate zbog svega što joj se dogodilo?
Nesretna sam zbog svoje prijateljice, a dijelom i razočarana. To svi znaju. Kad sam prihvatila ići s gradonačelnikom u kandidaturu morala sam prihvatiti sve što politika sa sobom donosi. Vje­rojatno se nikad neću naviknuti na neke stvari.

Zamjerate li taj događaj vodećim ljudima dubrovačkog HDZ-a?
Razočarala sam se, ali ne mogu zamje­riti. Čini mi se da nije dobro procije­njeno kakav će biti ishod svega. Sve se odvilo ‘u pet do podne’ i svi smo bili zatečeni.

Znate li što je bilo presudno?
Nisam previše ni pitala jer nije bilo važno kad je kandidatura povučena. Samo se mogu nadati da će se pronaći drugo rješenje, ali sam sigurna da neće biti tako kvalitetno.

Lani ste izjavili kako od kulturnih ustanova očekujete angažman u turističkoj ponudi. Što je s tim?
Moja je zamisao da se zimi u KMD-u održavaju koncerti DSO-a, a smatram izrazito potrebnim stalnu suradnju između ustanova i stalni rad na podi­zanju udjela vlastitih prihoda, a za što su, naravno, potrebne vrhunske pro­dukcije koje su naše ustanove u kulturi apsolutno u stanju realizirati. Sigurno će jedna od mojih preporuka novom ravnatelju ili ravnateljici Kazališta biti predstave s titlovima. Ljetne igre to dobro rade, a Kazalištu je to još jedno­stavnije. Šteta je što Kazalište nije vid­ljivo na takav način jer bi sigurno imalo svoju publiku. Isto tako, DSO treba bolji prostor za rad. Teatar nije idealan, ali je puno bolji od Slanice. Orkestar sva­kako treba bolji prostor za svoj dom. Snažno podržavamo i napor Županije za izgradnju kongresnog centra na Babinom kuku jer će on donijeti novu kvalitetu ukupnoj turističkoj ponudi, ali i otvoriti nove mogućnosti organi­zacije događanja namijenjenih našim sugrađanima.

Na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća gradski vijećnik Željko Raguž kritizirao je rad kulturnih usta­nova, na što ste mu odgovorili da se učlani u knjižnicu. Što ste tim htjeli poručiti?
U prenesenom smislu da je bitno prije komentara vidjeti u kakvom su stanju ustanove. Osobno nikad ne komenti­ram stvari s kojima nisam upoznata. Gradski vijećnici dobivaju izvješća o radu kulturnih ustanova tjedan dana prije sjednice i imaju vremena pripre­miti se. Gospodin Raguž se pripremio, ali ne znam jesu li usporedbe bile kom­patibilne. Ja se njima nisam bavila, ali znam da je specifičnost kulture u Dubrovniku višedesetljetna. Takav je imidž grada i svih koji su uz kulturu vezani.

Je li Vam zasmetala izjava vijećnika Raguža da se prema sportu odno­site maćehinski?
Jako mi je zasmetala jer to nije točno. Tada sam se pozvala na staru Grčku, a znamo da su grčki atleti bili istodobno i sportaši i umjetnici. Dakle, važnost bavljenja sportom je neupitna. Dobro­bit sporta za djecu i sve druge gene­racije je neupitna, a imidž koji sport donosi državi i Gradu je iznimno važan.