Na današnji dan prije točno 24 godine, točno u podne održan je ovdje, na ovom mjestu nastup Linđa – tim se riječima okupljenima na susretu ratne generacije Linđa, obratio Luko Brailo u ime organizacijskog odbora ansambla u srijedu u restoranu Klarisa, nekadašnjem Jadranu. Brailo se zahvalio obiteljima poginulih branitelja i svima onima koji su sudjelovali u obrani Hrvatske.
S ponosom, ali i suzama u očima, članovi Linđove ratne generacije prisjetili su se svojih poginulih članova koji su živote ugradili u temelje hrvatske neovisnosti. Majkama i sestri trojice mladih heroja – Zdenka Zorića, Andreja Rodina i Josipa Zvone svečano su uručene posthumne zahvalnice za doprinos u razvoju Linđa. Zahvalnice je uručio gradonačelnik Andro Vlahušić, zajedno sa Sulejmanom Muratovićem i Lukom Brailom.
S posebnim emocijama o nastupima Linđevaca u ratnim vremenima, prisjetila se i gospođa Jelica Čučević, veteranka Linđa i pripadnica ratne generacije ansambla.
Sa suzama u očima, u razgovoru za Dulist, prisjetila se Linđovih ratnih nastupa. Jedan joj je se posebno urezao u sjećanje, onaj iz ožujka 1992. godine u Opatiji. Linđovci su tamo nastupali za prognanike iz južne Dalmacije i Slavonije, smještene u jednom opatijskom hotelu.
– U trenutku kada smo trebali izaći na binu, primili smo vijest da je upravo otpočeo žestok napad na Dubrovnik. Malo nam je lahnulo, kada smo čuli da nema poginulih. Dok sam išla prema mikrofonu, rekla sam ljudima oko sebe da smo upravo saznali za napad na naš Grad. U tom trenutku, slavonske žene, prognanice, kleknule su na koljena i počele ljubit slavonsku nošnju na meni – ispričala je Čučević ne mogavši suspregnuti suze.
Susret u Klarisi orgnaniziran je u spomen na 2. prosinca 1991. godine kada je Linđova ratna generacija plesača, plesačica i glazbenika, pod Sulinim vodstvom, održala zapažen nastup i tako agresoru poslala snažnu poruku. Nastupajući i pod granatama, neprijatelju su pokazali da je, unatoč višemjesečnoj blokadi i nečovječnoj opsadi, Dubrovnik grad živih ljudi te da je njihova čežnja za slobodom, jača od kiše granata.
Osim tog nastupa 2. prosinca, Linđovi amateri i zaposlenici, balali su tijekom cijelog rata. Kako bi održali tradiciju i sačuvali je za buduće generacije, nesebično su održavali probe po skloništima, a svojim nastupima dizali moral prognanima i hrvatskim vojnicima.