Drugi dio ove priče je utkan u povijest i tradiciju Dubaija, a to su tržnice kojima obiluje ovaj grad – soukovi. Od modernih poput Madinat Jumeriah souka smještenog odmah do još jedne znamenitosti bez koje je nezamisliv obris današnjeg Dubaija – Burj Al Araba, prvog superluksuznog hotela na svijetu napravljenog u obliku jedra, do onih smještenih u povijesnoj jezgri Dubaija (da, i to postoji!) tržnice su zapravo bile prvi pokretač razvoja ovog grada. Smješten na prometno idealnoj lokaciji za trgovinu, upravo je ta grana gospodarstva izgradila Dubai prije otkrića nafte. Šetnja tim tržnicama pruža potpuno drukčiji doživljaj ovog grada, i mogućnost za kupiti nešto po bitno povoljnijim cijenama. Ali samo ako se upustite u cjenjkanje, tradicionalnu aktivnost u kojoj nikad nećete pobijediti tamošnje trgovce, prave umjetnike u toj disciplini, ali upornošću i u dobrom duhu možete znatno spustiti početne, debelo prenapuhane cijene, na nama sasvim prihvatljive.
Okružene modernim zgradama nalaze se jedna do druge, tekstilna tržnica, tržnica začina i zlatna tržnica. Samo prošetati njima poseban je doživljaj, a daleko najimpresivniji pogled pruža, naravno, zlatna tržnica. Haljine ili cijeli prsluci od zlata, zlatni ukrasi u svim oblicima izloženi su u izlozima kao svjedočanstvo bogatstva i umijeća lokalnih zlatara, a osobno vjerujem da količina zlata u samo jednoj trgovini prelazi ukupnu količinu u svim gradskim zlatarama, i to debelo.
Tik preko malog morskog kanala zvanog Dubai Creek smještena je povijesna jezgra – Bur Dubai. Najlakši način za prijeći je koristeći abru, tradicionalnu brodicu kojom se na toj relaciji, poput nekoć u nas od Gruža do Lapada, putnike svakih 45 minuta prebacuje na drugu stranu. Još jedna tradicija je i niska cijena ove usluge, pa ćete za to zadovoljstvo platiti tek četiri kune po osobi.
Pustinja i beduini
Naravno, tradicija je i upoznati beduine i njihove običaje pa smo se uputili na avanturistički safari po pustinji i večeru u beduinskom kampu. Prvi dio ovog izleta sastoji se od adrenalinske vožnje po dinama, gdje 6 putnika u terenskom vozilu iskusan vozač popriličnom brzinom diže na vrh dine i potom akrobatski spušta niz istu. Definitivno nije za one slabijeg želuca, ali za sve koji imalo vole adrenalinske užitke ovo je nezaboravan doživljaj.
Nakon toga cijeli konvoj od 6 vozila stane usred pustinje da bi gosti mogli osjetiti čari sanjkanja ili sandboardanja, dakle spuštanja niz dinu na dasci, slično kao što se to radi na snijegu, nakon čega slijedi gledanje zalaska sunca s tih dina te odlazak u beduinski kamp. A tamo su nas dočekali beduini i deve, koje smo dobili priliku kratko zajahati i to iskustvo prekrižiti s liste stvari koje treba probati u životu. Večera u kampu bila je u tradicionalnom stilu pa smo svi imali priliku obući tradicionalnu odjeću i slikati se sa sokolima, dok su pripadnice ljepšeg spola mogle i uresiti ruke tradicionalnom hanna tetovažom. Privremenom, naravno. Ali ono što me tu večer najviše razveselilo bile su – prikle! Barem njihova verzija, poprilično slična našoj, s tek malo tvrđom korom i bez dodataka u samoj smjesi, ali zato poslužene u sirupu od datulja i meda i posute sezamom. Ne mogu vam opisati koliko me oduševilo vidjeti i okusiti ih na drugom kontinentu. Za zabavu te večeri pobrinuli su se izvođači koji su prikazali muški tanoura ples, akrobacije s vatrom i trbušni ples. Iako ništa od toga nije tradicija Ujedinjenih Arapskih Emirata, već je sve to preuzeto iz egipatske kulture, tamošnji turistički djelatnici ispravno su zaključili kako ples beduina u tradicionalnim odorama i štapovima u rukama ne bi bio pretjerano zanimljiv posjetiteljima pa su stoga prigodno uveli ove točke.
Ali ono što je bila i ostala tradicija je beduinski način života koji se održao i danas. Jer, bez obzira na mogućnosti koje im država pruža, dio stanovnika odlučio se i dalje živjeti u pustinji. I tu leži bogatstvo tog izleta, prilika da upoznate te ljude. Iako danas žive u velikim obiteljskim vilama s modernom infrastrukturom, od uzgoja deva ne odustaju, a pustinje se nikad nisu odrekli.
Tamo se možete i sami zaputiti jer već desetak minuta vožnje od urbanog dijela Dubaija počinje pustinja. Sa sestrom i njenim prijateljima jedno poslijepodne tako smo se zaputili do obližnjih dina, parkirali automobile tik uz cestu, popeli se po ugodno hladnom pijesku i napravili svoj piknik u pustinji. Svatko je donio ponešto hrane pa smo tamo sve pomiješali, podijelili i družili se do večeri, kada smo zapalili vatru te uz sljezove kolačiće uživali.
Globalno selo i Okvir
I dok u Dubaiju traju posljednje pripreme za Expo 2020 čiji će taj grad biti domaćin, njegovu multikulturalnost možda najbolje dočarava Global Village, Globalno selo, koje bi najlakše opisao kao mješavinu između Zagrebačkog velesajma na steroidima te otvorenog restorana uz makete najvećih svjetskih atrakcija, a kojeg obilježava upravo miješanje najrazličitijih kultura. Šetajući pored minijatura kosog tornja u Pisi ili Kipa slobode dolazi se do otvorenih i tematski uređenih paviljona u kojima svoje proizvod predstavljaju različite nacije sa svih strana svijeta, od Kina i Japana, preko Vijetnama, Irana, Egipta, Amerike do Europe i – Balkana! Našu čast tamo brani paviljon Bosne i Hercegovine (i Balkana) pa smo eto imali priliku i tamo probati sarajevske ćevape koji, moram priznati, ipak se nisu razlikovali od originalnih.
A kako je Dubai izgledao u svojim početcima može se vidjeti u još jednoj modernoj atrakciji nazvanoj Dubai Frame, koja u obliku najvećeg svjetskog okvira penje se sve do 150 metara uvis. Na samom vrhu posjetiteljima se pruža pogled na vizure današnjeg grada, a prije izlaska imaju priliku vidjeti i viziju budućnosti kakvu njegovi vlastodršci zamišljaju, gdje je Dubai predvodnik u uvođenju novih tehnologija u sferi prijevoza, zdravstva i svemirskog istraživanja. Vjerujte, nisu to tek puke želje.
Čudo usred pustinje
Koliko su tvorci Dubaija napravili čudesan pothvat najbolje se vidi iz aviona jer tek dok letite poviše tog grada shvatite da su ga zapravo iščupali iz ralja pustinje, koja i dalje vlada čak i u nekim dijelovima grada, ali je posjetitelji i stanovnici ne vide, budući su na svakom koraku posađeni drvoredi ili nasadi cvijeća koji tu pustinju drže podalje. Najočitiji primjer toga je Miracle Garden, Čudesni vrt, atrakcija koja okružena pustinjom posjetiteljima zorno pokazuje koliko su daleko spremni tamošnji stanovnici ići da od svog grada naprave moderno čudo. Dok šetate okruženi cvijećem sa svih strana i gledate kako preko 5 milijuna cvjetova čini repliku najvećeg aviona na svijetu, Airbusa A320, u prirodnoj veličini, ne možete ne biti impresionirani.
Još su impresivniji umjetni otoci koje su doslovno podigli s morskog dna i oblikovali u obliku palme i svijeta. Na tim otocima danas još uvijek niču nove vile i hoteli, uz one postojeće, poput omiljenog odredišta naših poznatih lica, hotela Atlantis The Palm, u čijem sklopu se nalazi i jedan od najboljih svjetskih vodenih parkova, a gdje smo imali sreću plivati s dupinima i pobliže upoznati ta divna vodena stvorenja i tako prekrižiti još jednu stvar s liste životnih želja. U konačnici čitav posjet Dubaiju i Abu Dhabiju bio je jedno izvanredno iskustvo s puno prekrasnih uspomena. A dok mi još sabiremo dojmove s ovog putovanja, u Dubaiju se i dalje marljivo radi pa je već započela gradnja novog i, kad se završi, najvećeg tornja na svijetu, ali i novog, i dakako još većeg, zatvorenog skijališta. Rekao bih da kod njih vrijedi pravilo: ‘Kad se nemaš s kim natjecati, natječi se sa sobom’.
Dubai je zaista grad okrenut turizmu i budućnosti, koji svake godine pomalo mijenja svoje vizure i od svojih granica sve dalje tjera pustinju. Stalno rade na tome da novi gosti imaju zašto doći, gdje odsjesti i kako potrošiti svoje novce. I upravo ta simbolika najbolje ocrtava Dubai, grad koji se iz pustinje izdigao i postao moderna turistička meka.
Tekst i foto: Tihomir Matić (Iz tiskanog izdanja DuLista od 19. veljače 2020.)