Luksuzno sedmerostruko reizdanje istoimenog albuma Beatlesa iz 1968. godine najbolji je album 2018. godine.
Slavni ‘White Album’ liverpulske četvorke jedino je izdanje s ocjenom 100 (od mogućih 100) na www.metacritic.com, web stranici koja već 19 godina skuplja recenzije i daje im kumulativnu ocjenu, a osim glazbenih izdanja zastupljene su i ocjene filmova, tv programa i kompjutorskih igara. Ako već neka kolekcija pjesama objavljena u posljednjih pola stoljeća mora nositi teret najbolje ocijenjenog albuma mirno ću spavati ako je to ‘super deluxe’ tretman izvorno dvostrukog LP izdanja benda čiji je utjecaj na tijek popularne glazbe neosporna činjenica u svijetu u kojem sve ostalo može biti podložno propitivanju i skepticizmu.
Beatlesi nisu jedini ‘pokojni’ bend čija su se (re)izdanja našla u probranom društvu najboljih ostvarenja godine na izmaku. Statistika zna biti varljiva znanost, to zna svatko tko je ikada skupljao, analizirao i prezentirao određene podatke, ali nešto ipak mora govoriti činjenica da je među 10 najbolje ocijenjenih ovogodišnjih albuma, njih čak pet objavljeno prije tri, četiri ili pet desetljeća. Na drugom mjestu smjestio se još jedan pedesetogodišnjak. ‘Electric Ladyland’, treće i posljednje studijsko izdanje Experiencea Jimija Hendrixa s takvim klasicima poput ‘Crosstown Traffic’, ‘All Along The Watchtower’ i ‘Voodoo Child (Slight Return)’ nosi Metascore ocjenu 97. Kako je ‘Electric Ladyland’, ovaj put u novoj 5.1 Surround verziji i dopunjen nizom arhivskih snimaka, objavljen tek mjesec dana ranije nego album Beatlesa to znači da diskografska 2018. sadržava čak 20 posto diskografske 1968. Tako bar kaže elementarna statistika.
‘Imagine’ Johna Lennona, ultimativna himna vječnog utopista, vjerojatno je najmanje primjerena pjesma koja u ovo predbožićno vrijeme uvijek nekako uspije zalutati u playliste hrvatskih radijskih postaja, bez obzira na to što je Lennon u svojoj viziji mira u svijetu vrlo izravan i nepokolebljiv po pitanju gdje on smatra da je religiji mjesto. No, 80-ih godina prošlog stoljeća naslovna pjesma albuma iz 1971. godine svake bi ljetne večeri bez greške odzvanjala s taraca na šetalištu u Uvali Lapad, a bendovi, solo zabavljači ili oni okupljeni u duo ili trio formacije s manje ili više uspjeha nosili bi se sa svojim šlageraškim izvedbama najveće hippie himne. Šesterostruko reizdanje albuma starog 47 godina, koji uz naslovnu pjesmu nosi i jednako poznatu ljubavnu ‘Jealous Guy’, ali i protestne ‘Gimme Some Truth’ i ‘I Don’t Wanna Be Soldier’, također je nekako zalutalo među najbolje ocijenjena ostvarenja 2018. godine.
‘…And Justice for All’, četvrti album Metallice i prvi s basistom Jasonom Newstedom, prošlog ljeta proslavio je 30. rođendan, a tim povodom bend je fanove obradovao bogatim box set izdanjem koje se također našlo u ovom odabranom društvu najboljih albuma 2018. godine.
Uz originalnih i remasteriranih 9 pjesama ono nosi još, ovisno o verziji, od sedam do deset cd-ova s radnim skicama pjesama, demo i koncertnim snimkama, drugim riječima – ‘mokri san’ svakog headbangera. Brojni će štovatelji kalifornijskih kraljeva trash metala upravo ‘Justice’ držati za njihov magnum opus. Toj skupini pripadam i sam, a vjerujem da osjećaj dijeli i ekipa metalaca koja je zbog nepoznavanja novoizašlog materijala u ‘Zelenoj naranči’ znala glasno negodovati svaki put kad bi bend dramaturški zastao na po’ rifa ili udarca bubnjem jer su bili uvjereni da, u prihvatljivijoj varijanti, d.j.-u preskače ploča ili da ih, u manje prihvatljivijoj varijanti, naprosto drsko poteže za rukav. Toliko je zapravo inovativan bio taj album.
‘More Blood, More Tracks’ 14. je izdanje u dugovječnoj seriji službenih bootlega Boba Dylana i posljednje je staro/ novo izdanje u ovom prestižnom društvu. Riječ je o snimkama s čak šest studijskih sessiona koje je Dylan snimio 1974. u New Yorku i Minneapolisu pripremajući danas 43 godine star album ‘Blood on the Tracks’, koji je po izlasku naišao je na podijeljene reakcije rock kritike. Kritičari su međutim brzo promijenili mišljenje pa se već odavno, a tako i danas ‘Blood on the Tracks’ s jednom od njegovih najljepših ljubavnih pjesma (‘Simple Twist of Fate’) smatra vrhunskim umjetničkim izrazom post- 60’s Dylana i dokazom njegovog trajnog i neospornog talenta.
Foto:
www.thebeatles.com,
www.bobdylan.com