Predavanje povjesničara umjetnosti Ivana Viđena ‘Crtice iz povijesti dubrovačkoga Orlanda’ održalo se u petak u Znanstvenoj knjižnici, u sklopu manifestacije Mjeseca hrvatske knjige i Orlandove godine.
U godini kada se obilježava 600 obljetnica postavljanja Orlandova stupa, predavanje je bila šetnja kroz šest stoljeća povijesti ovoga spomenika. U pet cjelina Viđen je objasnio sve o Orlandu kao simbolu stalnosti i nepromjenjivosti, povijesnom Orlandu i kako su stari Dubrovčani pravdali svog viteza, govorio je i o njegovoj nestalnosti, odnosno kako Orlando nije bio uvijek na istom poznatom mjestu, a dotaknuo se i pitanja autorstva te simboličkih značenja i poruka koje je odašiljao i što je značio Dubrovčanima u kojem vremenu.
Kada u Držićevu Dundu Maroju na Pometovo pitanje što je nova u Dubrovniku jedan od likova između ostaloga odgovara da je Orlando na mjestu, tada možemo znati da je već sredinom 16. stoljeća taj kameni kip pred crkvom sv. Vlaha bio simbolom nečega stalnoga i nepromjenjivoga u slici Grada. Istina je da Orlando čak 50 godina nije bio tu gdje svi mislimo. Od siječnja 1825. do kraja 1878. godine, oborila ga je zimska oluja s naletima vjetra i on se tada nalazio u Kneževu dvora što potvrđuje fotografija iz Državnog arhiva iz 1860. Na akvarelu Antuna Barača, također se vidi kako Orlanda nema u tom razdoblju.
Roland ili Orlando onakav kakvog ga znamo potječe iz pjesme o Rolandu koja predstavlja temelj francuske kulture, najpoznatiji je starofrancuski spjev iz ciklusa junačkih pjesama o Karlu Velikome. Poveznica s Orlandovim stupom je ta što su dubrovački kroničari zadržali tradiciju o viteškom branitelju kršćanstva i povezali njegovu borbu protiv nevjernika s poviješću Grada, a ujedno je on najjužniji takav Orlando u Europi i jedini u tom obliku sačuvan na Mediteranu.
Prvi spomen o Orlandu bio je 1417. godine kada vijećnici dogovaraju izradu novoga stupa s jednim klesarom, što upućuje na to da je prije današnjeg postojao isto stup, tako je 1419. godine stari zamijenjen novim, to jest, Orlandom.
Orlando je zanimljiv i kao umjetničko djelo pa iako povjesničari umjetnosti nisu oduvijek bili sigurni kome pripisati autorstvo danas se smatra da mu je autor kipar Bonino Jakovljev iz Milana, naturalizirani Dubrovčanin.