Nakon posljednje presude Trgovačkog suda u Dubrovniku, koji je ustvrdio kako bivši dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić nema pravo nametati naplatu zaustavljanja autobusa na način na koji to uporno pokušava učiniti, svi oni koji sumnjaju u (ne)uspješnost njegove petogodišnje vladavine došli su na svoje.
Dok se ne dira u tvoje…
– Znate zašto ljudi vole Pera i Andra? Zato što oni rješavaju stvari – riječi su koje nam je još davnih dana uputila članica jedne dubrovačke oporbene stranke, a naš pokušaj komentiranja ove teze srezala je prije nego je počeo:
– Ali… Vole ih dokle god se ne diraju u njihove poslove i vlasništvo. Do tog trenutka ne razmišljaju da je netko ostao bez komada zemlje ili novaca iz jednostavnog razloga – nije njihov novac – istaknula je ona.
Te izjave smo se prisjetili u nekoliko navrata, većinom kako bi tko u Gradu podigao spor protiv Vlahušića ili Grada Dubrovnika zbog neke od njegovih odluka. Naravno on bi tada sazivao konferencije za novinare, a optužbi za zlobu, ne voljenje Grada, oduzimanje prava i sredstava tetama, djeci, umirovljenicima i građanima nisu pošteđeni ni novinari koji su se na takvim njegovim javnim nastupima ‘drznuli’ postavljati pitanja koje je on smatrao neprimjerenima.
No kako to obično biva, broj žuljeva koji nepravedno nagaziš obrnuto je proporcionalan s masom koja vjeruje u tvoje bitke za zrak, more i priobalje, a tijekom pet godina njegove vladavine taj broj žuljeva je narastao na poprilično značajan iznos. No puno važniji od običnih svađa su pravni žuljevi koje je Vlahušić nagazio, a s vremenom su mu se obili od glavu
Don Quijote
Broj sporova i sukoba dubrovačkog gradonačelnika, koji u maniri zaluđenog viteza pa natjera ‘Gradskog konja’ u galop teško je u potpunosti pobrojati, no vrijedi se prisjetiti onih makar najzvučnijih. Od Ustavnog, preko Upravnog, do Trgovačkog suda, Vlahušić svoju kolekciju padova ima tek upotpuniti s onim na Vrhovnom, no to je ipak priča za sebe. Za potrebe ovog teksta u njegovoj zbirci ‘pravnih brljarija’ osvrnut ćemo se na Lex Vlahušić, autobusere, odnosno agencije, taksiste, zaposlenike i naravno Sanitat.
Lex Vlahušić
Njegov najveći poraz je bitka za zidine. Kontinuiranim pretvaranjem Društva prijatelja dubrovačke starine, od jedne od najuglednijih udruga u državi do najvećeg dubrovačkog neprijatelja Vlahušić je stvorio pogodnu klimu za guranje izmjena i dopuna Zakona o obnovi spomeničke cjeline Grada Dubrovnika. U osnovi riječ je o zakonu kojim se DPDS-u oduzima upravljanje zidinama, a Zakon je predviđao i da im se oduzme sva imovina. U Vlahušićeve planove tada se upleo Ustavni sud koji je ukinuo članak 36. Zakona (naravno riječ je o članku kojem se Vlahušić najviše veselio), kojim je bilo predviđeno da upravljanje i gospodarenje dubrovačkim gradskim zidinama preuzima Grad Dubrovnik te da se raskine valjani ugovor Grada s DPDS-om o upravljanju zidinama.
Vrijedi se prisjetiti i kako je Vlahušić prvo vrijeme odbijao svaku povezanost s ovim pravnim debaklom, no u trenutku kada je Zakon prošao Sabor javno se hvalio kako ga je upravo on inicirao. Također zanimljivo, kada se u Dubrovniku digla medijska pompa oko nacrta ovog zakona, Vlahušić je na upit tadašnjeg kolege novinara, žustro odbio svaku poveznicu sa ovim neustavnim slovom na papiru. Nadalje, na upit DuLista na jednoj od konferencija za novinare ‘Što ako DPDS podigne Ustavnu tužbu?’, Vlahušić se obrušio na novinara riječima, pogađate – ne volite grad ni njegove građane! Zamislite, godinu i pol dana kasnije dogodilo se točno to, a Ustavni sud (ako je suditi po Vlahušićevoj mantri) čini se isto ima pik na grad i njegove građane.
Agencije dobile na sudu
Posljednji u nizu sporova koji je izgubljen je onaj na Trgovačkom sudu. Grad Dubrovnik izgubio je u tužbi koje su protiv njega vodile dubrovačke turističke agencije zbog neutemeljene naplate zaustavljanja na Pilama.
Naime, sedam predmeta je presuđeno u korist autobusera, a kako doznajemo u presudi stoji kako odluke Grada Dubrovnika i HNS-ovog gradonačelnika Andra Vlahušića nisu bile u skladu sa zakonom, te da potraživanja Grada Dubrovnika nisu pravno utemeljena.
Kako nam je potvrdio odvjetnik Ante Kačić, pravni zastupnik turističkih agencija, prvostupanjske presude se odnose na 2012. i 2013. godinu, a podsjetimo tužbu protiv Grada Dubrovnika podnijele su agencije Aragosa, Atlas, Gulliver, Elite i Aplikon. Još uvijek se očekuje sudski pravorijek za 2014. godinu.
Taksisti u pravu
Jedna od odluka za koju je Vlahušić možda imao najveću podršku javnosti, ali i medija bilo je uvođenje Tarife 2, kojom bi se Dubrovčani od početka 2015. taksijima vozili osjetno jeftinije. Naime, još u travnju prošle godine im je omogućeno povećanje startne cijene s 25 na 27 kuna, kao i povećanje cijene kilometra s 8 na 9 kuna. Tada je uveden i popust na Libertasov pokaz koji naravno nikada nije zaživio, a druga varijanta bila je upravo ta Tarifa 2 za koju su vozači taksija dobili skoro pola godine vremena prilagodbe. Nažalost, u međuvremenu je Ministarstvo istaknulo kako je takva odredba diskriminirajuća, a ova odluka Grada pridružena je nizu srušenih. Žalosno je jedino što se silna energija i dalje ulaže u optužbe o mržnji prema Gradu umjesto da se zaista promisli i donese rješenje koje će se održati na sudu. Treba napomenuti kako je Grad Dubrovnik efektivni poslodavac svim taksistima.
Zaposlenici vs. Vlahušić
Protiv Vlahušića, odnosno njegovog rješenja postupke su pokrenuli i njegovi tadašnji pročelnici i zaposlenici zbog preraspodjele radnih mjesta. I dobili. Suzana Kosović, Tomislav Žaja i Stijepo Vidojević dobili su postupke u parnicama na Visokom upravnom sudu koji je poništio je tri rješenja gradonačelnika Andra Vlahušića, odnosno Grada Dubrovnika u privatnim tužbama ovih gradskih zaposlenika. Podsjetimo, pred Upravnim sudom vodilo se osam postupaka protiv Grada Dubrovnika zbog raspoređivanja na radno mjesto. Sve tužbe podignute su 2011. godine, tri su uvažene, a za ostalih pet se očekuje najvjerojatnije isti ishod.
Bitka za parking
Jedna od presuda koju su građani najviše čekali je ona o nezakonitoj naplati parkinga. Visoki upravni sud presudio je 30. svibnja 2014. godine kako se pet godina u Gradu Dubrovniku parking naplaćivao protivno zakonu. Iako iz Sanitata tvrde kako to neće biti moguće, time se otvorio pravni prostor za ‘obaranje’ svih naplaćenih kazni u tom razdoblju, a na dubrovačkom Općinskom sudu u tom smjeru već je doneseno nekoliko presuda u korist građana upravo zbog nepostojanja policijske suglasnosti na naplatu. Svojevremeno je protiv Sanitata pokrenuta i skupna tužba, a pravomoćni rasplet ćemo pričekati još neko vrijeme.
Pravo i pravda
Nakon svega ovoga lako je okrenuti ‘pilu naopako’ i proglasiti Vlahušića borcem za Grad i građane. U očima mnogih, prvenstveno zahvaljujući dobro plaćenoj medijskoj slici, on je Pale sam na svijetu, junak prava i pravde i ne preže pred ničim da osigura javni interes. A možda, samo možda, Vi, građanin Dubrovnika još uvijek niste bili u poziciji da se sila koju osigurava priljev gradskog novca sruči na vas protivno pravu i pravdi. Iz tog kuta je lakše vidjeti drugačiju perspektivu, onu u kojoj je od 2009. godine protiv Grada Dubrovnika pokrenuto nevjerojatnih 50 upravnih sporova. Ne može se reći ni kako je Vlahušić uvijek u krivu, ali koliko je često u pravu – govore presude same za sebe.