Povodom 160. godišnjice rođenja slikara Mata Celestina Medović, profesor dr. sc. Antun Karaman održat će predavanje u Galeriji Dulčić Masle Pulitika u petak, 17. studenog s početkom u 19 sati.
Mato Celestin Medović jedan je od velikana hrvatske umjetnosti druge polovice 19. stoljeća i početka 20. stoljeća. On nije bio umjetnik samo jednog stila, ali se ponajviše afirmirao slikanjem pejzaža i povijesnih kompozicija.
Rođen je u Kuni pelješkoj, 17. studenog 1857. godine. Vrlo rano ostaje bez oca s ostalih šestero braće i sestara. Svoje prvo obrazovanje dobio je u obližnjem franjevačkom samostanu Gospe od Loreta. Uz pomoć fratra o. Pacifika Radojevića 1868. napušta Pelješac i odlazi u samostan Male braće u Dubrovniku gdje polaže zavjet i svom imenu dodaje ime Celestin.
Uvidjevši slikarsku nadarenost mladog redovnika opat Bernardino da Portoguaro, koji je iz Rima došao u posjet dubrovačkom samostanu, omogućio mu je studij u Rimu kod Lodovica Seitza, uglednog i utjecajnog slikara Nazarenca koji je slikao i freske u đakovačkoj katedrali.
Medovića je razočarala zabrana pohađanja državne Akademije gdje se radilo po živim modelima, ali i sam profesor L. Seitz s kojim se nije slagao te zbog toga odlazi München uz financijsku i moralnu podršku dubrovačkih intelektualaca. U Münchenu je Medović bio podučavan u duhu nakićenih povijesnih slika Karla Pilotya. Svojom završnom slikom ‘Bakanal’ doživio je neočekivani uspjeh ne samo na izložbi Glaspalast nego i u mnogim europskim gradovima.
U Dubrovnik se vratio 1893. godine vrlo nesretan jer više nije vidio nikakvu mogućnost daljnjeg umjetničkog napredovanja. Franjo Rački i Izidor Kršnjavi su ga pozvali u Zagreb da se pridruži umjetničkoj koloniji koja se okupljala oko Vlaha Bukovca, koji je bio upravo napustio Pariz i smjestio se u Zagrebu. Medović tada napušta i franjevački red zbog neslaganja. Kažu da je bio oduvijek tvrdoglav i ne uvijek uzorne poslušnosti koja se u Redu prvenstveno tražila.
Zagrebačka faza vezana je uz dekoraciju svečane Zlatne dvorane u Opatičkoj 10 u Zagrebu, za koju je, prema narudžbi Ise Kršnjavoga, naslikao Splitski sabor, Dolazak Hrvata, Krunjenje Ladislava Napuljskog i Zaruke kralja Zvonimira. Od 1907. godine boravi na Pelješcu gdje slika u plein airu uglavnom za vlastiti užitak, a u manjoj mjeri za materijalnu dobit. Medović se potpuno okrenuo slikanju pejsaža i marina većih dimenzija. Često slika i mrtve prirode. Za vrijeme rata Medović teško preživljava u rodnoj Kuni, slika oltarne pale kako bi zaradio.
Umjetnik je obolio 1918., a potom izgubio i vid. Godine 1919. na glavnoj godišnjoj skupštini JAZU osnovan je umjetnički razred čiji su počasni članovi postali Vlaho Bukovac, Celestin Medović i Ivan Meštrović. Ubrzo nakon što je obolio premješten je u bolnicu u Sarajevu, gdje je preminuo 20. siječnja 1920. godine.
Antun Karaman, doktor znanosti, redoviti profesor u miru, povjesničar umjetnosti, muzejski savjetnik rođen je u Dubrovniku 1945. godine. 1970. godine, diplomirao je povijest umjetnosti i francuski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Zagrebu, a na istom je fakultetu i magistrirao 1986. godine te 1997. obranio doktorski rad. Od 1970. radio je u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik na radnom mjestu ravnatelja (do 1999.) i muzejskog savjetnika (od 1999. do 2005.). Od 2005. godine do umirovljenja 2010. bio je profesor na Sveučilištu u Dubrovniku. Od 2001. godine do danas predaje i na Sveučilištu u Mostaru – Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu i na Filozofskom fakultetu u Mostaru. Inicijator je i utemeljitelj dvaju sveučilišnih studija: Konzervatorsko-restauratorskog studija na Odjelu za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku i Studija povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, na kojima je dugo godina obnašao dužnost pročelnika. Kao član Zapovjedništva obrane Dubrovnika te Zapovjedništva 163. brigade HV-a, aktivni je sudionik Domovinskog rata u razdoblju od sredine kolovoza 1991. do kraja prosinca 1992. godine. Član je Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, Matice hrvatske i AICA-e Hrvatska. Napisao je pedesetak znanstvenih radova, više od dvije stotine stručnih radova (predgovori u katalozima izložbi, eseji, likovne kritike, osvrti) te objavio trinaest knjiga i likovnih monografija, među kojim se ističu likovne monografije Antun Masle, Ivo Dulčić, Đuro Pulitika, Josip Škerlj i Kolorizam dubrovačkog slikarskog kruga. Za svoj rad dobio je nekoliko odličja, nagrada i priznanja, među kojima je najvažnije odličje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića.