Nakon više od 20 godina stavljena je točka na ‘i’ sage zvane uljara na Šipanu. Vrtlar je, naime, isplatio i posljednju ratu kredita za ovaj šipanski objekt, što se tek usputno spomenulo na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća. Sve je aktualizirao gradski vijećnik DUSTRA-e Željko Raguž riječima: ‘Čestitam Vrtlaru što je 2022. napokon istekao dugogodišnji kredit za uljaru Šipan koja je nepostojeća’. Tragom njegovih riječi o isteku kredita, zatražili smo od direktorice ove gradske tvrtke Alme Majstorović ‘povijesti bolesti’ uljare na Šipanu, a sve je zapravo počelo prije 23 godine, točnije u studenom 1999. kada je između prodavatelja, tvrtke Agrofin iz Umaga i Vrtlara kao kupca sklopljen kupoprodajni ugovor za uljaru na Šipanu. Predmet ovog Ugovora bili su zgrada i zemljište te postrojenje za proizvodnju ulja, a njegova ukupna vrijednost bila je 3.132.000,00 kuna. Kako navodi Alma Majstorović, otplata je ugovorena u ratama u razdoblju od 8 godina, međutim Vrtlar nije uspio podmiriti ugovorenu obvezu zbog teške financijske situacije u kojoj se našao i kontinuirane blokade računa od strane OTP banke zbog nepodmirenih kreditnih obaveza.
Ovrha i blokada računa
Budući da Vrtlar nije uspio podmiriti svoje obveze prema Agrofinu, dolazi do ovrhe. Naime, kako objašnjava Majstorović, 4. travnja 2008. godine Agrofin d.o.o. blokira račune Vrtlara ovrhom koja je glasila na iznos od 6.889.667,16 kn. U taj iznos ušla je naime glavnica od 3,1 milijun kuna te parnični trošak, trošak ovrhe kao i zatezne kamate kako na glavnicu tako i na parnični trošak. Time je poslovanje Vrtlara potpuno onemogućeno. Tvrtka je tada na računima imala rezervirana 2 milijuna kuna te je bila prisiljena tražiti kredit od OTP banke u vrijednosti od 5 milijuna kuna za zatvaranje ovrhe i nastavak poslovanja. Tako je krajem svibnja 2008. godine s OTP bankom potpisan ugovor o kratkoročnom kreditu u vrijednosti od 5 milijuna kuna, što je omogućilo podmirenje ovrhe te je Vrtlar izašao iz blokade.
Reprogramiranja kredita
—Ugovor je sklopljen na godinu dana uz jednokratnu otplatu i redovnu kamatnu stopu od 7 posto godišnje koja je promjenljiva te se u idućim godinama, prilikom reprogramiranja kredita, penje do 9 posto godišnje. Vrtlar je mjesečno plaćao samo kamatu u iznosu od oko 30 do 40 tisuća kuna, ovisno o promjenljivoj kamatnoj stopi – objašnjava nam direktorica Vrtlara. Spas iz ove situacije vidio se u prodaji zemljišta u Solitudu, međutim to se nije realiziralo. Potom se, navodi dalje direktorica, dodatkom ugovora iz listopada 2012. godine vrši novo reprogramiranje kredita i prvi put počinje otplata glavnice te se 10 posto kredita, odnosno 500 tisuća kuna vraća u jednakim mjesečnim ratama idućih 12 mjeseci, odnosno do listopada 2013. godine. U studenom 2013. godine potpisuje se novo reprogramiranje za preostalih 4,5 milijuna kuna glavnice te se ugovara dugoročna otplata s krajnjim rokom otplate 31. listopada 2021. godine. Mjesečno se otplaćivala glavnica u iznosu od 46.875,00 kn uvećano za ugovorenu kamatu. Tijekom otplate banka je postupno smanjivala redovnu kamatnu stopu.
Javna dražba 2011.
Međutim, u međuvremenu je Vrtlar prodao uljaru na Šipanu na javnoj dražbi šipanskom obrtniku Božu Goravici za 850 tisuća kuna. Bilo je to 2011. godine, a kako smo tada pisali, uljara je godišnje proizvodila 19 do 20 tona ulja, od čega svega 20 posto ulja s više od 2 posto masnih kiselina. Tom je prodajom, navodi Alma Majstorović, Vrtlar spriječio daljnje gubitke koje je uljara proizvodila u poslovanju, a novac je iskorišten za tekuće poslovanje društva.
Bogdanović o uljari
Cijela ova šipanska saga počela je u vrijeme bivšeg gradonačelnika Dubrovnika Vida Bogdanovića, koji se prije pet godina o njoj osvrnuo i na svome blogu.
—Uljara na Šipanu je posebna priča. Na inicijativu zainteresiranog investitora, nekih vijećnika te uz pomoć Centra za poduzetništvo pokrenuli smo kroz novoosnovanu zadrugu projekt revitalizacije maslinarstva na Šipanu. Nakon relativno uspješnog starta pukla je ljubav između investitora i zadruge (čitaj: Šipanjaca) upravo pred montažu uljare. Dovedeni pred zid s prijetnjom povlačenja uljare sa Šipana preokrenuo sam projekt da obveze oko uljare preuzme Vrtlar kao jedini element gradske organizacije koji ima neke veze s poljoprivredom. Par godina nakon promjene vlasti projekt na Šipanu je stajao mrtav, a obveze Vrtlara su rasle. Napokon je uljara stavljena u funkciju i odmah pokazala svu korisnost osiguravajući maslinarima vrhunsku uslugu prerade maslina ne samo sa Šipana već i šire. Nažalost, proces prema investitoru je vođen traljavo, odbačena je ponuđena mogućnost nagodbe pa je na koncu cijeli projekt plaćen preskupo. Uljara je privatizirana i dalje pruža vrhunsku uslugu maslinarima čime se omogućuje revitalizacija maslinarstva koja je mogla ići puno brže i plodonosnije da nije pukla prva ljubav između investitora i Šipanjaca – zapisao je 2017. godine na blogu Bogdanović. Saga oko uljare konačno je završena, a Vrtlar se riješio velikog financijskog opterećenja. —Navedeni kredit više ne predstavlja opterećenje, a s ovim valom poskupljenja Društvo za iznos koji ne mora plaćati banci pokriva tekuće obaveze. Dio je raspoređen na osnovicu, odnosno podigli smo osnovicu na obračunu plaće sa 2000 na 2100 kuna – objašnjava Alma Majstorović te napominje kako je poslovanje Vrtlara i uz navedeno opterećenje zadnjih godina bilo pozitivno.
—Trend je pozitivan, uvjereni smo da će tako i ostati ukoliko na tržištu ne dođe do većih ekonomskih promjena s obzirom na trenutno stanje u svijetu – zaključila je na ovu temu direktorica Vrtlara Alma Majstorović.
Objavljeno u tiskanom izdanju 28. rujna 2022.
Arhivska fotografija