U četvrtom kvartalu 2017. godine prosječna mjesečna neto plaća u Hrvatskoj je iznosila 5 586 kuna, što je 1 posto više nego u prethodnom kvartalu. U odnosu na isto razdoblje 2016. godine prosječna neto plaća bila je 2 posto viša.
Prema podacima servisa MojaPlaća, medijan plaće je nešto niži i iznosi 5 000 kuna, što znači da je veći broj ispitanika koji prima plaću manju od navedenog prosjeka nego onih ispitanika čija je plaća viša od njega. Pribrojimo li neto plaći bonuse, tada je visina prosječne mjesečne plaće 5 853 kune, što je također 1 posto više nego u prethodnom kvartalu.
Što se tiče očekivanja o visini plaće ispitanici u prosjeku očekuju 5 453 kune što je 2 posto niže u odnosu na realnu prosječnu plaću u Hrvatskoj.
U četvrtom kvartalu 2017., osim kategorije top managementa, koja ima u prosjeku 120 posto višu plaću u odnosu na prosjek, najplaćenija zanimanja su ona iz područja tehnologije i razvoja (66 posto više od prosjeka), ljudskih potencijala (+36 posto) te informacijskih tehnologija (+35 posto).
Najmanje prosječne plaće imaju radnici u tekstilnoj i kožnoj industriji (-45 posto), pomoćnim zanimanjima (-40 posto) te radnici u uslužnim djelatnostima (-34 posto). Radnici u jednoj od najpopularnijih kategorija, turizma i ugostiteljstva, imaju u prosjeku 21 posto nižu plaću od prosjeka.
U posljednja tri mjeseca muškarci su imali u prosjeku 13 posto višu plaću od žena.
Muškarci su u prosjeku zarađivali 5 931 kunu, dok su žene zarađivale u prosjeku 5 240 kuna.
U odnosu na prethodni kvartal prosječna mjesečna neto plaća i muškaraca i žena niža je za 1 posto.
Osobe sa završenim fakultetom imaju u prosjeku 50 posto višu plaću u odnosu na osobe sa srednjoškolskim obrazovanjem, a 23 posto višu plaću od prosječne. Završeni magisterij ili doktorat povećava plaću u prosjeku za čak 103 posto u odnosu na srednju stručnu spremu.
U odnosu na prosječnu plaću u istraživanju, ispitanici sa srednjom stručnom spremom imaju prosječno 18 posto nižu plaću, dok ispitanici s postdiplomskim ili MBA školom imaju 66 posto višu plaću od prosjeka. Ispitanici s višom stručnom spremom imaju 6 posto višu plaću od prosjeka, ali 30 posto višu od ispitanika sa srednjom stručnom spremom.
Visina plaća ovisi i o vlasničkoj strukturi tvrtke, stoga su plaće u privatnim tvrtkama u stranom vlasništvu 13 posto više od prosjeka i iznose u prosjeku 6 193 kune, dok su plaće u tvrtkama u pretežno domaćem vlasništvu najniže i iznose 5 224 kune (5 posto manje od prosjeka).
Prosječna plaća u tvrtkama u državnom vlasništvu ista je kao i prosjek te iznosi 5 579 kuna, dok su plaće u javnoj i lokalnoj samoupravi 3 posto više od prosjeka i iznose 5 562 kune.
U tvrtkama s manje od 10 zaposlenih prosječna plaća je 13 posto ispod prosjeka i iznosi 4 787 kuna, dok je u tvrtkama do 19 zaposlenika plaća 3 posto niža od prosjeka i iznosi 5.310 kuna. Prosječna plaća u tvrtkama s 20 do 49 zaposlenika iznosi 5 644 kuna i 3 posto je viša od prosjeka. Najviša prosječna plaća je u tvrtkama većim od 1 000 zaposlenika; 6 posto viša od prosjeka i iznosi 5 835 kuna.
Gledano prema županijama, najniže plaće u četvrtom kvartalu 2017. zabilježene su u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, Virovitičko-podravskoj te Požeško-slavonskoj županiji gdje je prosječna mjesečna neto plaća iznosila 20 posto manje od prosjeka.
Sukladno očekivanjima, najviša prosječna plaća zabilježena je u Gradu Zagrebu i to 13 posto iznad prosjeka te iznosi 6 233 kune. Nakon Grada Zagreba slijedi Dubrovačko-neretvanska županija gdje su plaće 2 posto niže od prosjeka.
Najviše zaposlenika kao beneficiju prima naknadu za putne troškove (44 posto). Mobilni telefon za osobnu upotrebu ima četvrtina zaposlenih (25 posto), a omogućen parking (u potpunosti ili barem djelomično) njih 19 posto. Fleksibilno radno vrijeme ima 18 posto ispitanika, a edukacije njih 15 posto. Četvrtina ispitanika (25 posto) nema dodatnih pogodnosti na poslu.