Znate onaj osjećaj kad upoznate nekog i taj netko vas ‘obori s nogu’ svojim idejama, promišljanjima, kreativnošću? Upravo to nam se dogodilo nedavno, kada smo upoznali Romanu Zglav, simpatičnu i dragu čitateljicu koja je za ovaj Uskrs spremila nešto posebno i plemenito, akciju za starije i nemoćne.
O tome nešto više malo kasnije. A za početak, zašto ju i vi ne biste upoznali? Ova simpatična 38-godišnjakinja majka je 12-godišnjeg Dominika i osmogodišnje Helene, a s ponosom kaže i ‘divnog muža Mara s kojim je već 13 godina u braku’.
– Živim u Konavlima, na Grudi, inače sam iz Grada, a korijenima sa strane tate Nika, Neretvanka iz Vida, a sa strane mame Marije, Šumetka. Školovala sam se u Dubrovniku gdje sam završila jezičnu Gimnaziju, a potom dvije godine Menadžmenta u turizmu. Radim u HPB d.d. u poslovnici na Grudi već deset godina. Živim u obiteljskoj kući zajedno sa Lucom i Željkom, mojim svekrom i svekrvom ili kako ih zovem svojim drugim roditeljima. Velika su mi podrška u svemu! Prije više od dvije i pol godine oboljela sam od zloćudnog raka dojke i to razdoblje u životu, kao i kod većine žena, ljudi, bilo je okidač za ljepše poimanje života, tj. za shvaćanje kako sitnice život znače, da je važno biti zdrav i raditi stvari koje te čine sretnim i vjerovati svojoj duši i svom unutarnjem glasu i naravno činiti dobro, što je uvijek i bila moja ‘životna misija’. Sada sam, mogu reći zdrava žena, ali nećemo bolestima, nije to povod naše priče – iskreno će Romana za početak. Jedan od njezinih omiljenih hobija, od kojeg je, možemo slobodno reći – učinila umjetnost, je penganje jaja. Ona, kako se to često kaže, uistinu otima tradiciju zaboravu.
Počeci neuspješni, a danas je – umjetnica
– Ne pamtim točno kada sam prvi put počela pengati jaja, ali bilo je to sigurno prije više od dvadeset godina, u srednjoj školi. Tata mi je od jedne daščice napravio dršku i na nju stavio batočku i to je postalo moj alat s kojim eto pengam jaja već toliko godina. Kako kažu prvi mačići se u vodu bacaju pa su tako i moji počeci bili neuspješni, slomljena jaja, vosak koji bi se zalijepio na druga jaja i slične poteškoće. Ali nisam odustala, upijala sam savjete i s iskustvom i godinama došla do ovoga što danas znam i volim raditi – iskreno će gospođa Romana, koja ne skida osmijeh s lica. Penga isključivo voskom, ne crta po jajima. Koji su joj najdraži motivi za penganje, kako teče proces… Sve nam je to otkrila!
– Što se tiče samog penganja, pengam isključivo voskom, ne crtam po jajima. Dakle najprije skuham jaja, da popuca ono što ima popucati, zatim ih ohladim i onda ide penganje. Pčelinji vosak topim i kratkim brzim potezima po jaju ostavljam trag voskom. Motiv je iz glave ili iz slika prijašnjih radova, a ove godine mi je na pamet palo kako bi konavoska naušnica bila lijep motiv, tako da je ona zauzela glavno mjesto, a napravila sam i jedan za DuList – o da, ovime nas je zaista razveselila! Ako vi, dragi čitatelji, ne pengate, ne brinite – gospođa Romana ima i za to rješenje… Što je sve potrebno za penganje?
– Kao i za sve u životu što radite, potrebna je volja i ljubav, a onda kada uz to imate i umjetničku crtu onda to ide kao od šale. Naravno potreban je pčelinji vosak i ‘alat’, obična daščica s batočkom, ništa skupo ni komplicirano. Zatim mašta, koja radi svašta – dodaje naša plemenita sugovornica.
Ključno je strpljenje i mirna ruka…
– Kao i volja, strpljenje i mirna ruka su jako bitni jer to su kratki potezi, sto puta moraš prenijeti vosak iz posude na jaje i ako nisi strpljiv i nemaš mirnu ruku i iznad svega ako to ne voliš raditi džaba sve. Moja kćer je pokušala, ali još je mala, treba brzina, kao što kažete mirna ruka i strpljenje, a u njezinim godinama to baš sve i ne ide zajedno – dodaje nam. Dolazimo i do najljepšeg dijela našeg razgovora – jednu lijepu akciju koju priprema za Dom za starije i nemoćne na Grudi.
– To je moja korizma ove godine. Moja korizma su dobra djela, a ne odricanje. Odricanje u smislu od alkohola, hrane i sličnih stvari, jer za mene to nema smisla, kada nakon korizme nastavimo istim putem kao i prije. Na ideju sam došla spontano, razmišljajući kome ove godine za Uskrs ‘nacrtati’ osmijeh na lice. Naime, moja prijateljica Julija Antunović i ja smo 2016. godine pred Božić pokrenule grupu na Facebooku koja se zove ‘Pomoć za Konavljane’ koja je iz jedne male skromne Božićne akcije darivanja potrebitih ljudi u Konavlima izrodila u jednu veliku obitelj ljudi koji međusobno pomažu jedni drugima u razmjeni stvari, pronalaženju posla i naravno pomoći ljudima kojima je pomoć potrebna. Ovim putem bih se htjela zahvaliti svim članovima grupe koji doprinose našem radu, koji doniraju sredstava kojima onda kupimo potrebno. Htjela bih se zahvaliti i Konofestu koji je prepoznao naš rad, tako da je dio prihoda od njihove revijalne Konovizije upravo namjenio našoj grupi. Također, veliku zahvalu upućujem i mojoj Vinki Karaman iz Brotnica koja je za akciju poklonila 40 domaćih jaja! Tako da ćemo i za Uskrs razveseliti pojedine konavoske obitelji – kaže nam gospođa Romana. Iz te grupe rađaju se dobra djela, pa je tako i njeno djelo, 80 jaja za starije i nemoćne, plod te grupe jer je i ona htjela nešto od sebe dati.
– Tako sam došla na ideju da svaki od 80 štićenika Doma za starije i nemoćne na Grudi dobije po jedno moje pengano jaje. Mislim da će im biti drago. Neki od njih možda i nemaju nikoga tko bi ih posjetio ovaj Uskrs pa evo neka to pengano jaje bude simbolična gesta da nisu zaboravljeni i da smo tu za njih – kaže nam za kraj ove lijepe uskršnje priče…
Dobra stara lučina – ili? Čime i kako obojati jaja
Osobno, jaja bojam u anilinskoj boji za tekstil, koju mi moj tata uvijek kupi u Gradu u jednoj lokalnoj butizi čim dođe. Lučina je odlična, može se i u boji od cikle i drugih prirodnih materijala, ali onda bi trebalo jaje prvo opengati pa ga onda kuhati u toj boji. A onda je to rizik hoće li jaje puknuti, hoće li se vosak koji se otopi zalijepiti za drugo jaje. Moj proces je obrnut, skuham jaje, ohladim, opengam i onda ga bojam. U vruću vodu otopim boju stavim malo soli i osta i stavim jaja, na laganu vatru, ne treba čak doći ni do vrenja, nego kada idite da vosak izlazi na površinu, vadite jaje i premažem ga uljem za sjaj i da ukloni ostatke voska. Tu vodu treba proliti, znači nipošto u istoj vodi bojati novu turu jaja jer će se otopljeni vosak zaljepiti na jaja i bit će kazina. Vjerujte i u tome sam se opekla – otkrila nam je nove ‘trikove’ za bojanje naša draga sugovornica.
Motivi za penganje: Volja, strpljenje i ljubav
Kod penganja voskom teško je pengati neke moderne motive, to se kod drugih tehnika može, kada se jaje oboja pa se onda u biti po njemu crta i tako skida boja. Moji motivi su iz glave, iz duše i iz srca, kako je uostalom i došla ideja za konavosku naušnicu. Znači da ponovimo, kao i za sve u životu pa tako i za penganje, potrebna je volja, strpljenje i ljubav i saznanje da sitnice život znače – odgovara nam gospođa Romana na pitanje je li se ikad okušala u penganju nekih modernih motiva.