Studentski teatar Lero premijerno će na svojoj sceni u Lazaretima 30. studenog prikazati predstavu Perivoj od gospođa Davora Mojaša u režiji autora. To je četvrti Lerov ovogodišnji premijerni naslov uz četri izvedena programa ciklusa Čitanje Grada u sklopu manifestacije Godina čitanja 2021.
Perivoj od gospođa imaginarni je album slika i prizora izgubljenih i usamljenih nepoznatih žena i njihovih tuga, slutnji, patnji i utiha. Od nekog nekada zatajenih sanjarnica i neispričanih snova skrivenih u ruži vjetrova u koju su sklonjene ostale. Jednom. Kada su voljele. Izdvojeni spomenar izblijedjelih stranica koji podsjeća, opominje i priziva davne zaboravljene ljubavi, snove, utihnule strasti, žudnje i zanesenosti.
Scenograf je Mato Brnjić, kostimografkinja Dubravka Lošić, autor glazbe Petar Obratović, oblikovatelj svjetla Antonio Ljubijević, igraju: Jasna Held, Ksenija Medović, Zvončica Šimić, Rela Petric, Barbara Damić, Dubravka Mrvelj. Premijera je 30. studnog 2021. u Lazaretima a repriza 1. prosinca 2021. uz pridržavanje protuepidemijskih mjera. Izvedbe su u 19.30 sati.
Režija: Davor Mojaš / Scenografija: Mato Brnjić / Kostimografija: Dubravka Lošić / Autor glazbe: Petar Obradović / Oblikovatelj svjetla i ton: Antonio Ljubojević / Realizacija kostima: Marija Glamočanin / Tehničko vodstvo: Mato Brnjić / Produkcija i organizacija: Ksenija Medović / Grafički dizajn: Nora Mojaš
Neki elementi predstave: Doći – Proći, S. Beckett / Udovice, S. Mrożek (fragment) / Gospođe, D. Mojaš (fragment) / Slučajevi, D.Harms (fragment) / Cvijetni buketi iz Kaplji, golubovi iz Mjesečine za Lady Macbeth, vjetrovi iz Juga i utihe iz spomenara Grada sjena….
„Svuda će se početi širiti plavo i dubine će postati još dublje a tišine neizdržive. Sakupljene u perivoju od gospođa u crnini, slutit će jedna drugu i ostajati i dalje venući svaka u svojoj vazi punoj suza. Netko će se sjetiti lastavica, netko mirisa magnolija a neke će naprosto stajati i gledati ispred sebe po stolu na kojem je poslužena večera. Možda posljednja a možda u slavu tišine i praznine u koju će, jedna po jedna, nestajati. Ili će sve zajedno ostati. Zaustavljene u želji. Ostavljene u molitvi. U uzdahu koji će trajati sve dok se posljednji plamen svijeće ne ugasi. Završni akord odsvira. I tama iz očiju ispuni ovaj imaginarni perivoj duša i sjena. U kojem će ih pokazivati kao posebnost podneblja, trag tradicije, dio rituala, davnog sna i očaja ili možda kao zanimljivu atrakciju. Onima rijetkim koji svrate. I požele biti tu. Jer, gosti su pozvani, ali, kao i obično, neće doći.“(D.M.)
Predstava je ostvarena uz potporu Ministarstva kulture i medija RH i Grada Dubrovnika.