U atriju Sponze sinoć je svečano otvorena autorska izložba „Dubrovačka znanstvena baština – zbirka Ragusina Državnog arhiva u Dubrovniku“, organizirana povodom Međunarodnog tjedna arhiva koji se obilježava od 8. do 12. lipnja te Međunarodnog dana arhiva, 9. lipnja.
Okupljenima se na početku obratila ravnateljica Državnog arhiva u Dubrovniku, istaknuvši kako izložba predstavlja priliku da se dubrovačkoj javnosti i brojnim posjetiteljima približi bogata znanstvena ostavština Dubrovnika kroz vrijedna djela pohranjena u zbirci Ragusina. Naglasila je kako izložba otkriva širok raspon znanstvenih disciplina i tema te svjedoči o dugom kontinuitetu znanstvene misli na dubrovačkom području.
Posebno je istaknula da arhivi nisu isključivo mjesta čuvanja arhivskih dokumenata, već i vrijedne knjižnične građe o kojoj skrbe, a posjetitelji su ovom prigodom imali priliku vidjeti i nekoliko izvornih rukopisa. Ta građa, kako je naglašeno, svjedoči o identitetu dubrovačkih građana kroz stoljeća te potiče svijest o važnosti očuvanja kulturne baštine.
O ulozi arhivskih knjižnica govorila je knjižničarka Državnog arhiva u Dubrovniku Ana Borić Gluhan. Istaknula je kako su arhivi oduvijek mjesta na kojima se povijest istražuje i tumači, a uz arhivsko gradivo svako ozbiljno istraživanje zahtijeva i stručnu literaturu. Upravo su iz te potrebe nastale specijalne arhivske knjižnice koje služe kako arhivskim djelatnicima, tako i vanjskim korisnicima i istraživačima.
Podsjetila je kako o postojanju i važnosti arhivske knjižnice svjedoče i izvješća povjesničara Konstantina Jirečeka iz 1896. godine, u kojima se navodi da je, premda malena, bila dobro posjećena te da su njezini korisnici bili profesori, svećenici i znanstvenici, što potvrđuje njezinu važnu ulogu u lokalnoj znanstvenoj zajednici.
Najvrjedniji dio knjižničnog fonda čini zbirka Ragusina, koja okuplja rijetke i vrijedne stare knjige tiskane od 15. do 19. stoljeća. U njoj se čuvaju dvije inkunabule iznimne vrijednosti, a zapisi i ex librisi otkrivaju kako su pojedine knjige i priručnici bili u uporabi i u institucijama Dubrovačke Republike, poput turske kancelarije i Kaznenog sudišta.
Posebno važan trenutak u razvoju zbirke bilo je preuzimanje dijela knjižnice istaknutog Dubrovčanina, hrvatskog filologa, književnog povjesničara i numizmatičara Milana Rešetara 1904. godine, čime je Ragusina obogaćena brojnim rijetkim i vrijednim izdanjima. U zbirci se danas nalaze ključna dubrovačka, hrvatska i europska znanstvena djela autora poput Antuna Meda, Miha Monaldija, Ludovika Crijevića Tuberona, Jakova Lukarevića, Benedikta Kotruljevića, Anselma Bandura, Junija Restića, Marina Getaldića, Ruđera Boškovića i Đura Baglivija.
Povijesni razvoj Državnog arhiva u Dubrovniku predstavila je viša arhivistica Sanja Curić. Podsjetila je kako je nakon pada Dubrovačke Republike francuska uprava podijelila njezin arhiv na sudbeni i upravni dio, pri čemu su novoustrojena tijela preuzela gradivo iz svojih nadležnosti.
Dolaskom austrijske uprave 1814. godine započinje proces modernizacije arhiva, u skladu s praksom ostalih arhiva austrijskog dijela Monarhije. Uslijedio je dugotrajan proces inventarizacije, sređivanja i objedinjavanja gradiva bivše Republike, koji se osobito intenzivirao tijekom tridesetih godina 19. stoljeća.
Iako je arhivsko gradivo uglavnom bilo dobro uređeno, izazove su donijele šezdesete godine 19. stoljeća, kada su zbog izgradnje Bondina teatra i nove općinske zgrade srušene prostorije u kojima je arhiv bio smješten. Selidbom u nekadašnji Notarijat dio gradiva ponovno je djelomično izmiješan. Unatoč tomu, dubrovački arhiv izbjegao je sudbinu arhiva u Splitu, Korčuli i Kotoru, koji su zbog neodgovarajuće skrbi 1883. godine premješteni u arhiv Namjesništva u Zadru.
Takve okolnosti omogućile su da arhiv 1890. godine stekne novi status i zadaću objedinjavanja cjelokupnog arhivskog gradiva bivše Republike. Iz tog razdoblja potječe i službeni pečat s natpisom „I. R. Archívium Ragusinum“, dok se od 1891. vodi službena knjiga „Liber diurnus I. R. archivii Ragusini“, vrijedan izvor podataka o korisnicima, korištenju gradiva, uređenju arhivskih prostora te nabavi i preuzimanju vrijednih arhivalija.
Već 1911. godine C. k. Dubrovački arhiv prerasta u C. k. Državni arhiv u Dubrovniku, ustanovu zaduženu za preuzimanje gradiva državnih tijela, čiju ulogu nastavlja obavljati i danas, uz bogatu knjižnicu čiji je dio predstavljen na ovoj izložbi.
O koncepciji izložbe govorio je viši arhivist Nikša Selmani, istaknuvši kako svaku izloženu knjigu iz zbirke Ragusina prati kraći stručni osvrt kojim se dubrovački autori i njihova djela smještaju u širi kulturni i znanstveni kontekst.
Govoreći o razvoju znanstvene misli, Selmani je podsjetio kako njezini korijeni u zapadnoj tradiciji sežu do Platona i Aristotela te razlikovanja između episteme – znanja o vječnim i nepromjenjivim stvarima – i doxe, odnosno mnijenja o prolaznim pojavama. Istaknuo je kako dubrovački filozofi i prirodoslovci kroz povijest prate najvažnija intelektualna strujanja europske znanosti.
Posebno mjesto u tom razvoju pripada Ruđeru Boškoviću, čija su promišljanja o temeljnim svojstvima tvari bila ispred svojega vremena, a suvremena znanost i tehnologija otvaraju nove mogućnosti njihova tumačenja. Selmani je podsjetio i na činjenicu da je Dubrovnik još u 16. stoljeću dao prvu hrvatsku filozofkinju Marušu Gundulić te da su u Boškovićevo doba postojali Dubrovčani sposobni pratiti razinu njegove teorijske misli.
Zaključeno je kako dubrovačka znanstvena i kulturna baština svjedoči da je Dubrovnik u pojedinim razdobljima svoje povijesti držao korak s najvišim dosezima europske znanosti i kulture, a upravo arhivsko gradivo i vrijedne knjige Državnog arhiva u Dubrovniku predstavljaju trajni dokaz tog bogatog nasljeđa.
