Slušni aparat

Otok leda, gejzira i black metala

Audn

Islandska depresija je područje stalnog niskog tlaka koje se održava cijele godine i ovisno o godišnjim dobima mijenja svoju lokaciju. Ljeti se nalazi istočno od Islanda i doprinosi lije­pom vremenu na sjeveru Europe preu­smjeravajući toplu golfsku struju, dok se zimi premješta na zapad, između Islanda i Grenlanda i donosi dugotrajne prodorno ledene vjetrove Islandu, Irskoj i Britaniji. Upravo sad dok čitate ove retke građani Akureyrija, Husavika i Isafjorđura prkose snažnim naletima vjetra i dubokim snježnim nanosima dok polako ulaze u dvomjesečnu noć uz nebo prošarano predivnom aurorom borealis. Ili pak svoje slobodno vrijeme krate svirkom u jednom od više stotina lokalnih black metal bandova.

Teško je zapravo doznati koliko je black metal bandova doista aktivno na toj malenoj vulkanskoj hridi, no stječe se dojam da je svaki od tristotinjak tisuća stanovnika barem jednom u životu opi­turao lice bijelom mrtvačkom piturom i obukao crni kožnjak prošaran srebrnim nitnama, osobno doprinoseći tome da se islandski black metal pozicionira na svjetskoj sceni kao jedan od najkvalitet­nijih i najprepoznatljivijih podžanrova modernog doba. Meteorološke i geo­grafske anomalije sastavni su dio svakog tona, a vikinški korijeni izvor hrabrih i agresivnih ritmova. Posebno je pohvalno što je većina bandova odlučila pjevati na svojem materinjem jeziku, odbija­jući podilaziti mainstreamu anglosak­sonske dominacije. Stoga, u ove depre­sivne dane kad i našim lokalitetima dere bura, bez divote polarne svjetlosti i uz bonus anksioznost pandemijske dosade bez koncerata, posebno raduje što su u posljednjih par tjedana, netom prije duge zimske noći, tri vrhunska predstav­nika islandske scene izdali nove albume koji se ne smiju propustiti.
Prvi, a ujedno i najžešći album ovog pregleda pripada sekstetu Auđn. Njihov treći studijski album ‘Vökudraumsins Fangi’ (‘Zatočenik budnog sna’) nastav­lja tamo gdje su se zaustavili sa ‘Farve­gir Fyrndar’, remek-djelom iz 2017. Auđn sviraju depresivno atmosferični black metal, hladan kao sjeverni vjetar i surov kao planinski vrhovi njihove domo­vine s pjesmama u rasponu od tipično black-metalne uvodne (i ujedno naj­duže stvari na albumu) ‘Einn um alla tíð’ (‘Jedan zauvijek’) pa sve do skoro čistog death metala na sljedećoj stvari ‘Eld­borg’. ‘Verður von að bráð’ (‘Bit će nade za plijen’) izvrstan je primjer bubnjarske virtuoznosti, a potrebno je još istaknuti žestoku ‘Horfin mer’ (‘Izgubi me’), ultra depresivnu ‘Á himin stara’ (‘Zagledan u nebo’) i posebno melankoličnu ‘Ljóstýra’ (‘Kontrola svjetla’). Sa ukupnim traja­njem od pedeset pet minuta ovaj album je, zanimljivo, najkraći u ovoj kolumni.

Solstafir su legende islandske metal scene, a novi ‘Endless Twilight of Codependent Love’ njihov je sedmi studijski album. Započevši svoju kari­jeru kao žestoki vikinški black metal band, polako su pomicali granice svo­jih mogućnosti dok se nisu zadovoljili svojim statusom vrhunskog post-black metal banda 2011. izdavanjem svojeg četvrtog (i najboljeg) albuma ‘Svartir Sandar’ (‘Crni pijesak’) na kojem pažljivo hodaju po granici metala i atmosferič­nih utjecaja svojih sunarodnjaka Sigur Ros. S novim albumom (atipično engle­skog naslova) samo su dodatno učvrstili tu poziciju. Album započinje žestoko s ‘Akkeri’ (‘Sidro’) i nastavlja s hipno­tičkim ‘Drýsill’, a vrijedi istaknuti i ritmični ‘Dionysus’ i instant-hit depre­sivnom ‘Her Fall From Grace’. Solstafir će i nakon ovog albuma zasigurno ostati pri vrhu svih ljestvica kvalitete jer oči­gledno nisu u stanju snimiti ništa manje od remek-djela.

Solstafir je ujedno i zaslužan za treći album ovog pregleda, jer je njihov bivši bubnjar Guđmundur Oli Palmason nakon (ne baš prijateljskog) razlaza s njima zajedno s multi-instrumentali­stom Einarom Guđmundssonom osno­vao band Katla. Nazvani po jednom od najvećih i najeksplozivnijih vulkana na Islandu, ‘Allt þetta helvítis myrkur’ (‘Sva ova paklena tama’) njihov je drugi album melodično-atmosferičnog black metala. Od uvodnog drone/noise početka na elegičnoj ‘Ást orðum ofar’ (‘Ljubavne riječi gore’), preko zlokobne ‘Sálarsvefn’ (‘Duša spava’) pa sve do gitarski-domi­nantne ‘Vergangur’ (‘Prošlost’) i iskon­skog black metala na ‘Húsavíkur-Jón’ (‘Jon iz Husavika’) ovaj duet slušatelju podastire cijelu paletu svojih glazbenih sposobnosti inspiriran svojim rodnim otokom i svim njegovim pozitivnim i negativnim osobinama, a prema naslovu albuma posebno nisu ljubitelji polarne noći.

No, definitivni vrhunac albuma je epska odjavna četrnaest-minutna ‘Svartnætti’ (‘Crna noć’). Raspon utje­caja od Bathoryja preko bubnjeva inspi­riranih darkwaveom do Peaceville Three dooma uz melankolične vokale slušate­lja teško ostavljaju ravnodušnim.
Ova tri odlična islandska albuma savr­šen su soundtrack za nadolazeće zimske dane, i savršen poklon za zvučnike dok uz šalicu čaja ispod dekice čekamo prvu pošiljku cjepiva da nam napokon vrati živu glazbu.

Foto: Auđn

Pročitajte još

Završetak tekuće inkarnacije

Ivan Jelčić

Najpoznatija banana na svijetu

Petar Ipšić

Dekodiranje narančastog genoma

Ivan Jelčić