‘Osvijestio sam se tek kad se pokušala ubiti’

U velikom amfiteatru Sveučilišta u Dubrovniku večeras je održana tribina o štetnosti alkohola, droga i ovisnosti o kocki.

Na tribini, u organizaciji PU DN sudjelovala je, među ostalim i Bernardica Juretić, utemeljiteljica Zajednice „Susret“, široj javnosti poznatija po svom radu s ovisnicima, a dubrovačkim srednjoškolcima svoja iskustva prenijeli su bivši ovisnici Zoran i Katarina Kujundžić, danas sretni bračni par koji je prošao pakao droge i suživota uz ovisnika.

-Znat onu pjemsu TBF-a, počelo je sve preko trave i pića – počeo je Zoran svoju strašnu priču.
-1989. godine izgubio sam oca, i spas sam tražio u ekipi. Sve smo htjeli probat, imali smo tu neku filozofiju daj meni, daj meni. Marihuanu sam probao s 12 godina, heroin po prvi puta s 18 – rekao je Zoran koji je istaknuo kako je njegova ovisnost došla do toga da se čak ukrcao na brod – kako bi se mogao kvalitetno drogirati.

-To je išlo kroz faze. Kad je bio na brodu bio je dobar, onda bi se vratio i pet se počeo drogirati – nadopunila ga je njegova sadašnja žena Katarina te dodala kako su u pokušaju da se riješe ovisnosti čak pokušavali i odbiti dijete.
-Ispostavilo se tada da Zoran ima nekih zdravstvenih problema i da mu treba operacija. No nijedan liječnik nije htio obaviti operaciju jer je bio ovisnik – rekla je ona te istaknula kako su se s ciljem prestanka čak i vjenčali.

-Nakon šest sedam godina koliko sam koristio heroin došlo je do toga da nisam osjećao nikoga i ništa osim sebe i heroina – rekao je Zoran te dodao kako se nikada nije smjelo dogoditi da nemam dozu čak za sutra.

-Ujutro bi se probudio i uzeo svoju dozu, jednu od 10- 15 dnevno i već počeo razmišljati o dozi za sljedeći dan – kaže Zoran te nastavlja:
-Ja sam čak došao do računice da ako i moja žena bude uzimala heroin da će mi lakše biti doći do novaca za drogu. Proračunato sam ženi davao drogu kako bi se i ona navukla – ističe on te kaže kako mu je to danas nezamislivo.

-Ja sam na to čak pristala jer sam godinama kupuila u sebi i jednostavno mi je to bio izlaz. Kad nije bilo droge onda su tek krenuli problemi. Nisam se mogla nositi sama sa sobom i osudom koju sam sebi davala. Svakim danom doza je bila sve veća i bilo je sve više doza. Tada sam imala dobar posao, no ubrzo sam počela koristiti kolege. Ukrala sam tada na poslu i dobla otkaz. Znala sam da radim loše, ali potreba za namirenjem je prejaka – rekla je Katarina te istaknula kako je zbog svega toga došlo i do fizičkih sukoba unutar njihovih obitelji.

-Ja sam zbog svega toga dva puta završila na na psihijatriji, jedan put zbog pokušaja samoubojstva, drugi put zbog predoziranja – podijelila je s dubrovačkim srednjoškolcima Katarina.

-Imali smo jako puno novaca u to vrijeme. Imali smo dobre poslove, ali nema toga koga nismo izmuljali, prevarili, ukrali. Mi smo ostali dužni više od 200 tisuća kuna ljudima okolo, a došli smo do toga da idemo od vrata do vrata i tražimo 100-200 kuna – rekao je Zoran te dodao kako su se iz tog bunila počeli vaditi tek kada je njegova žena pokušala počiniti samoubojstvo.

-Ja sam pošao u Split, moja žena je otišla u Španjolsku. Bili smo razdvojeni gotovo dvije i pol godine. No u svemu tome imali smo nevjerojatno veliku podršku roditelja u nastojanju da se očistimo – rekao je Zoran.

-U komuni je bilo svašta, ali to je vrijeme bilo jedno od najljepših u životu. Počeli smo se graditi kao nove osobe – smatra Katarina, dok je Zoran dopunio 'kako je njemu tada odlazak u komunu bila najgora stvar'.

-Ne znam zašto, radije bi bio išao u zatvor. No probudio sam se jedno jutro i osjetio da mi treba pomoć. Ako ikada dođete u tu fazu, spustite glavu dole i potražite pomoć. Komuna je meni došla kao budali šamar – našalio se on.

-Te vrijednosti koje sam u komuni usvojio nastojim prenijeti u stvarni život. Moji prijatelji su pošli pravim putem u 15 godini, a ja sam se probudio s 28 godina u rehabilitacijskom centru s pitanjem ima li nade za mene – rekao je ovaj bivši ovisnik.

-Nakon što se Zoran vratio iz komune ja sam uspjela zatrudniti bez ikakve operacije. Sada smo ponosni roditelji prekrasne dvije djevojčice – rekla je sa smješkom Katarina te zaključila kako su danas tu jer smatra da se svoje prošlosti ne trebaju sramiti.